Promatrano sa Zemlje, u optičkom dijelu spektra kvazari su slaboga sjaja.

Budući da kvazari i aktivne galaksije dijele mnoga zajednička svojstva, mnogi su znanstvenici uspoređivali njihovu emisiju.

Najsjajniji poznati kvazari konzumiraju 1000 sunčevih masa materijala svake godine.

Smatra se da se kvazari ' upale ' i ' ugase ' ovisno o njihovom okolišu.

Jedna posljedica utjecaja okoliša je da se kvazari ne mogu hraniti tom brzinom 10 milijardi godina, što je ujedno i objašnjenje zašto nema kvazara u našoj neposrednoj blizini.

Doktor Koštunica Vojislav, koji se na sebi svojstven način ozbiljno bavi proučavanjem međunarodnog prava i poretka, liči na one što vasionu proučavaju durbinom ruske proizvodnje kupljenim na buvljoj pijaci i tvrde da nema nikakvih dokaza da kvazari, asteroidi i ostali bolidi postoje.

Kvazari su vrlo udaljena nebeska tijela koja prividno izgledaju kao obična zvijezde i zrače desetak puta više energije nego obične galaksije.

Vidno polje prepuno je zvijezda, daleki nebeski objekti prikazuju svoje detalje, a mi smo u prilici uči u zvjezdana područja u koja s malim teleskopom bi teško uspjeli: Galaksije, supernove, patuljaste planete, komete, skupovi galaksija, kvazari, planetarne maglice, mjeseci planeta itd.

Ti objekti su nazvani kvazi stelarni radio objekti - kvazari.

Astronomi su također shvatili, iako su kvazari bili rijetki, da postoji dosta drugih objekata koji (očito galaksije) su pokazali nešto slične, ali manje ekstremne verzije sličnog fenomena: veoma velika snaga iz veoma malog volumena.

PKS 1222 216 (4 C 21.35) je kvazar s crvenim pomakom z = 0.432. Kvazari su aktivne galaktičke jezgre - supermasivne crne rupe u središtima galaksija, koje zrače ogromne količine energije na svim valnim duljinama elektromagnetskog spektra.

Kvazari su jezgre aktivnih galaksija, koje prolaze kroz kratka razdoblja visoke svjetlosti pa su iz tog razloga vidljivi i s dalekih udaljenosti.

Znanstvenici se slažu da je uzrok tog pomaka isključivo kozmološke prirode, rezultat Hubbleovog zakona prema kojem kvazari moraju biti vrlo udaljena nebeska tijela koja zrače desetke puta više energije nego obične galaksije.

Kvazari i aktivne galaksije imaju mnoga zajednička svojstva.

Neki kvazari pokazuju brze promjene u jakosti svojeg sjaja, što upućuje na činjenicu da su malih dimenzija.

Kozmološkim proračunima se ustvrdilo da najstariji kvazari po svojem vremenu postanka odgovaraju vremenu početka formiranja galaksija.

Znanstvenici već godinama znaju da kvazari mogu formirati velike grozdove koji se protežu na više od 700 milijuna svjetlosnih godina, međutim, otkriće goleme formacije koja je od Zemlje udaljena oko devet milijardi svjetlosnih godina svojim ih je razmjerima ipak ih zbunilo, prenosi tportal.hr.

Tako kvazari svemirskim teleskopima daju dodatne informacije, jer osim što se na snimkama vidi kvazar, rendgensko zračenje koje prođe kroz objekte na putu napravi jednu drukčiju, rendgensku sliku tih objekata, koji neke pute nisu dijelom ljudskom oku vidljiva spektra. [ 4 ]

E sad, pored helija i sl. proizvoda zvijezda, teski elementi nastaju u supernovama radi jake kompresije (eksplozije)... da li to znaci da ce kroz x vrijeme, nove zvijezde postajati sve masivnije, odnosno sa sve vecim udjelom teskih metala u odnosu na vodik i helij... a kako ce nakon tih zvijezda nastajati crne rupe (ili barem kvazari), da li to znaci da je materija sklona ' starenju ', te time umiranju u crnim rupama??

e bas to, komentatore, car si, zene sve nesto hoce mr perfecta a same su daleko od one prave ko kvazari od zemlje.opcenito nema ni jedne zivotinje koja je od svoje spolnosti nacinila toliki cirkus kao idiotski dvonozac.sta ces valjda je ljudima dosadno u zivotu (cinik 02.04.2008., 10:30:34)

Nakon što je svemir postao propustan za zračenje, započinje razdoblje materije, u kojem nastaju protogalaktike, kvazari, galaktička jata, zvijezde

Među pojedinačnim izvorima nalaze se pulsari, gusti plinoviti oblaci, maglice-ostaci supernova, vjerojatno mlade zvijezde i kvazari.

Kvazari nam pružaju i nešto informacija o završetku reionizacije.

Bliži (dakle mlađi) kvazari nemaju takva apsorpcijska područja u svom spektru, već pokazuju nazubljena područja poznata kao Lyman-alpha šuma.

Svemir se okreće poput njezinih očiju, Venera, Jupiter, asteroidi, kvazari i crne rupe, sve puže nekamo na stranu i odlazi.

Čak se jedno vrijeme sumnjalo na mogućnost da su QSO (kvazari) zapravo bijele jame, ali se od tog odustalo, iako ni dan danas zapravo ne znamo što su QSO.

Smatra se da se kvazari pale i gase ovisno o okolišu - nakon što kvazar konzumira sav plin i prašinu u svojoj okolini, pretvara se u običnu galaksiju.

Kvazari predstavljaju najsjajnije poznate astronomske objekte i zbog toga se vjeruje da je " pogonski stroj " koji omogućuje takav sjaj crna rupa u središtu jezgre. (Upadanje materije u crnu-rupu je proces s mnogo većom energetskom učinkovitošću od, recimo, nuklearne fuzije.)

Tumačenje pomaka Dopplerovim efektom vodi do zaključka da kvazari imaju najveće relativne brzine udaljavanja (neki i preko 90 % brzine svjetlosti), pa iz Hubbleova zakona zaključujemo da su kvazari najudaljeniji svemirski objekti.

Neke galaksije koje sadrže aktivne crne rupe poznate su kao kvazari i sjaje snažnije od svih ostalih tijela u svemiru.