Tijekom prvog dijela filma iz sintetske se glazbe počinje izdvajati motiv od četiri tona, građen na temelju napetosti skoka s uzlazne na silaznu vođicu i intervala smanjene kvinte među njima.

S druge strane, James Horner jer on je skladao za Troju osuvremenjuje Rozsin pristup vlastitim poznavanjem razdoblja (Horner je doktorirao glazbenu teoriju i kompoziciju na UCLA), pa njegova kretanja nisu samo paralelna, nego i heterofona (melodijske cjeline često završavaju na velikoj sekundi) ili bordunska (glas plete melodiju iznad ležeće najčešće instrumentalne bordunske kvinte).

Kvinte su bile na jednoj strani obojene za činove u sobi, dok s druge strane kada se okrenu služile su za prizore u prirodi.

Glasovi su među se najrađe u disonantnim odnošajima, dodiruju (pratnja) razne intervale do kvarte, kvinte, prave glisanda, predudare, u raznim ritmičkim prikucajima glasa; zapaža se oponašanje svirke, na diplama, sviralama i guslama, s kojom ima blizu srodnost.

" U njoj ima modernizama, avangardne glazbe i teških intervala od velike septime do povećane kvinte i kvarte, koje je trebalo usvojiti radom i ponavljanjem.

Zračnica još ne omogućuje selekciju registara pa sve kvinte i oktave zvuče zajedno s osnovnim tonom.

Savršeno se otvara, odustaja kad je tribalo, slaga kvarte i kvinte, handira, pratija sve karte koje su izašle i koje nisu, ka savršeni kompjuter.

Kvinta se dobije ako je odnos žica jednak 2:3. Pitagorejci su zaključili kako suština kvarte, kvinte i oktave nije žica nego broj i jedino su te intervale smatrali konsonantnima, odnosno onima koji zvuče stabilno, prijatno i ostavljaju utisak harmoničnosti, sklada i reda.

Ljestvica se ne razlikuje puno od tradicionalnog mola, osim po povremenoj uporabi snižene kvinte u tonici koja se često pjeva ili svira zajedno s čistom kvintom u harmoniji.

Nema tu ni terce ni kvinte ni višeglasja, osim onoga kada se na kraju stiha jedan od umjetnika spusti malo niže, ali što je najvažnije, nema ni melodije ni ničega što bi imalo ikakve veze s nečim uhu ugodnim.

Klinci su na ovaj koncert pozvali Dječji zbor festivala iz Kutine, dječji prateći band Skrivene kvinte iz Crikvenice i prvog voditelja festivala, Roberta Marekovića kako bi što svečanije podijelili ovaj događaj sa zagrebačkom publikom.

A ipak je ishod još uvijek nadomjestak, naravno, za izmijenjeni oblik ÂťruskeÂŤ složene dvodobne mjere, točno kao u poznatom Allegro con grazia iz Šeste simfonije Ä ajkovskoga (kao kod Lvova pesenij razmer, ili kasnijem kol ' covij stihu ruske romantične poezije. Ä ajkovski, kao i Glinka, postojano reda svoje kvinte kao dva-plus-tri, s jakim osjećajem za dva udarca prema ÂťnoziÂŤ ili taktu).

Melodija se kreće velikim dijelom u opsegu terce, kvarte i kvinte, a cijeli opseg je jedna velika seksta.

Na gitari se to može izvesti kao jednostavan odmjeren bas, ili, uz praćenje ritma, kretanje od kvinte do sekste pojedinog akorda i nazad.

Niz se zaključuje kanonski oblikovanom fugom u gornjoj kvinti Fuga canonica in Epidiapente: violina i flauta kreću se u kanonu na intervalu kvinte, dok basovu dionicu izvode violončelo i čembalo (zapravo je riječ o dionici bassa continua koja je slobodna, ali pred završetkom stavka ipak citira kraljevsku temu).

Cijela melodija kreće se u opsegu kvarte, a najviše kvinte.

Ali, kad ti se to dogodi na samom početku najžešće stvari, slučajno baš A žici baš u pjesmi u kojoj uglavnom sviraš kvinte, onda se možeš samo pokloniti svemogućem Murphyu.

Međutim, zamjetno je i dvoglasje, ali samo kada Plaču nazoče i pučki pjevači koji obično pjevaju terce ispod melodije ili kvinte, temeljne tonove akorda.

Činjenica da se skladatelj u sceni uglavnom koristi gudačima (bilo dubokim, bilo visokim), da je zvučanje vrlo ozbiljno i daleko od sladunjavo-romantične raspjevanosti koja je u to doba (kraj pedesetih) još bila uobičajena za prikaz filmskih junakinja, činjenica da je tema malog opsega (opseg čiste kvinte) i neobičnih, gotovo uglatih kontura prikazuju Madeleine kao zanimljivu, tužnu, mračnu, a pomalo i romantičnu osobu.

Pokušajte svako upjevavanje napraviti prema novim tematskim jedinicama i uskoro će pjevači uživati u pjevanju cvijeća (ljiljan - razgibavanje jezika, ruža - za duge vrijednosti nota i uočavanje različitih boja istog tona), voća (malina - ritmičko pojašnjenje triole), povrća (rajčica - za razgovijetni piano i snažni forte), građevina (Muzej Mimara - ponavljanje na jednom tonu oblikovanom u usnoj šupljini)), ljudskih vrlina (plemenitost - skočiti s prvog sloga u opsegu kvarte), boja (plava i siva - u intervalu male terce), predmeta (ormar, stol, kišobran), zvukova (u opsegu kvinte oponašati zvonjavu budilice), materijala (kamen, papir, drvo - raspisati u osminkama) i svega čega se sjetite.

Glavni su konstrukcijski element prazne čiste kvinte, koje se pojavljuju i u tematskoj ulozi, popraćene ostinatnim triolama, koje u taj perpetuum mobile unose kromatski nemir.

Zvukovni je paradoks skladbe da i kvinte, nekoć primjer čiste konsonance, zvuče oporo, gotovo disonantno.

Iako se ponegdje disonantni akord rješava na uobičajen način, pretežno ipak suzvuci toga tipa, čak u nizovima, ostaju samobitni, kao akordi nove vrste, koji ostvaruju vertikalu kvarte i kvinte u isti mah.

Tko je sklon sinesteziji osjetit će možda u tom komadu (u polaganom tempu, s oznakom: nježno i bez strogosti) srodnost između hladnoga suzvuka kvarte i kvinte i poetskoga naslova, uzetog iz jednoga suvremenog teksta, koji evocira hladno svjetlo mjesečine.

Radi se o vrsti dvoglasja, rjeđe troglasja, u kojoj se dionice kreću u paralelnom tercnom pomaku ili prateća dionica ima karakteristike bordunske pratnje, a na završecima se glazbenih cjelina javlja dvoglasje čiste kvinte.

No i kad Debussy napušta ponavljanje istoga tona, vokalne linije izbjegavaju u načelu velike intervale; duktus se pretežito kreće u opsegu do kvinte.

Lijepo zvuče ali zbunjuju te umanjene kvinte i pedalni spojevi.

Kažu da se " Bog, koji uređuje vještinom, rukovođen svojim Umom, poslužio Dekadom kao zakonom za sve... i zato su cjeline i dijelovi svih stvari neba i Zemlje odnosi sklada, na njoj zasnovani, i po njoj uređeni. " Tetraktis je sudjelovao i u muzičkoj harmoniji, u pitagotejskoj dijatonskoj ljestvici i na tetrakordnim lirama koje su imale žice čije su dužine bile proporcoinirane brojevima 1, 2, 3 i 4, i koje su dopuštale i oktave (odnos 4 prema 2, i 2 prema 1) i intervale kvinte (3 prema 2) i kvarte (4 prema 3).

Tu sam naišao na nevjerovatnu aktivnost nutarnje srodnosti motiva, naime ustroj naše pjesme počiva skoro isključivo na variranju, tzv. ' doseljavanje ' susreće se veoma malo, što je pohvalno za stvaralački duh jednog naroda. Marić je utvrdio također da se pjevači gange obično služe na završecima pjesama glisandom, koji tu prelazi u neodređeni visoki krik, pa se u portamentu spušta do kvarte (kvinte). Smatrajući sve vrste pentatonskog pjevanja gangom, autor nju pronalazi i preko Drine kod Era (tj. oko Užica), oko Kosovske Mitrovice, oko Raške i Gornjeg Milanovca u Srbiji.

Osnovni oblik ljestvice ima okvir čistoga intervala kvinte, tj. enharmonijski smanjene sekste, a oblik ljestvice koji se koristi u Puli i okolici ima okvir male sekste.