U Supetru je povodom kupnje bracere Roditelj koja je sada u supetarskom portu i krštenja bracere Gospa od mora otvorena izložba tehničkih crteža hrvatskih drvenih jedrenjaka Velimira Salamona Terce jadranskih brodica, izložba je u prostorijama Narodne knjižnice otvorena do 10. svibnja.

Pjevane mise iz Lišana i Stankovaca imaju velike sličnosti s ličkim narodnim pjevanjem, a utjecaj terce evidentan je u napjevima iz Sumartina.

Stali su uz bok ponajboljim hrvatskim izvođačima, zadržavajući u potpunosti klapski četveroglas (nezaobilazne terce i jednostavan slog dubokih glasova) Zahvaljujući suradnji s renomiranim pjesnicima i skladateljima iz svog podneblja te izuzetnom glasu i talentu Tomislava Bralića, uspjeli su na najbolji način opjevati i kamen i more, kao i dotaknuti se povijesti hrvatskog naroda.

Važno je naglasiti da to nije linearni sustav, nego trodimenzionalni, izgrađen na temelju omjera oktave (1/2), kvarte (3/4) i terce (4/5).

Ako violinist svira sam bez pratnje, gotovo automatski će odsvirati interval, primjerice, prirodne terce.

Jer odavno je znano da je dalmatinska klapska pjesma nešto osobito, da je znak iskona nad našim svagdašnjicama, glazbeni arhetip jednog života koji je imao što reći i koji svoju priču ne prekida već nastavlja i u našem vremenu uvlačeći i nas ovovremene u veliku obitelji dalmatinske terce.

Zbigniew dotle fićukanjem terce (na Obamin hit - " It wasn ' t me ") stavlja u praksu tehniku koja je oduvijek palila.

Čudan dojam čini svršetak toga pjeva skoro uvijek u disonanci (oko sekunde) nekad mekšoj, a nekada opet tvrđoj, prema samom opjevanju, - ako je pjesma nježnija, tugaljivija zna se pratnja udaljiti do terce, obično male, a opet se nekada sliju oba glasa na koncu do male sekunde, najrade u dvoglasu noćnih putnika, gdje dadu u jakoj dinamici oduška neodoljivoj snazi i nekom nesvjesnom čeznuću, pa kao da se ta disonanca gubi u tremolu udaljenog soliste.

Ojkanje je pravo višeglasje sa dvopjevom sekunde, nekad i terce, koje završava u disonanci (neskladu) sekunde, u ovisnosti o selu i pjevačima.

Neki dan Šebeke se okupili pa se sjetili igara što su se igrali dok su bili tek mali Bosanci; koljanje (ona pizdarija kad sa slijama pokušavaš dobacit što bliže zidu, pa tko bliži taj uzme sve slije), čize-blize (isto kao i koljanje samo s kovanicama), poklape (e to više ni nisam siguran kako se igra), klikeranje (na 2 roke i 1 cika ili 1 cika i 2 roke...), partizana i njemaca (ili kauboja i indijanaca, ovisi da li je tog dana bio partizanski ili kaubojski film na TV-u), žmirke (skrivača, rekli bi neki 5,10,15,20... 3 koraka dalje od pika, ja ideeeem), trule kobile, lopta u rupi, onda ona igrica sa gumom (olimpijada slatka čokolada, KRAŠ), graničara, ciljke, na 16 - terce, guze (netko se naguzi na golu, a ekipa ga loptom gađa u dupe) i td.

Povremeno uvod koristi paralelne terce, sekste itd.

Kao veliki majstor orkestracije, melodije i glazbenog ugođaja, pohvatao je sva temeljna glazbena obilježja partizanske pjesme (dominantni mol, silazni rastavljeni kvintakord, paralelne terce...) te ju je pojačao udaraljkama i puhačima.

Napustio nas je iskusni meštar dalmatinske terce, jedan iz plejade najvećih, bodul koji je zračio optimizmom i velikim pedagoškim znanjem, osobito na planu vokalne tehnike, kojim je znao motivirati pjevače.

U 87. godini umro Dinko Fio, iskusni meštar dalmatinske terce

Moje selo, ti si slično gradu, Tu se stalno nove zgrade radu, Priko tebe sad se asfalt kreće Sve od Ciste pa do Gornje Terce.

Izložba TERCE JADRANSKIH BRODICA biti će otvorena 12. siječnja do 20. ožujka 2011. u uredovno vrijeme Muzeja (utorak petak od 9 do 17 sati, a subota nedjelja od 9 do 13 sati).

Nešto više od godinu dana nakon objave sjajne zbirke od 4 CD-a iz arhivske radionice neumornog urednika Siniše Škarice, posvećena pedesetim godinama »dalmatinske narodne varoške glazbe« (kako se stručno nazivala), serija se nastavlja izdanjem br. 2, odnosno sljedećim desetljećem tada iznimno popularne glazbe, što je iz poratnog definitivno kročila u prijelazno razdoblje koje će zvuke dalmatinske terce, gitara i mandolina, dotad tek ozbiljne konkurencije šlagerima, razdijeliti na područja klapske pjesme i moderni dalmatinski pop.

Tu je ponovno Grupa Dalmatinaca predvođena agilnim Petrom Tralićem (»ekskluzivni vlasnik jadranske terce i mandolinsko-gitarističkih intermezza«), kao i Ansambl Dalmacija, sastav sjajnoga tenora Sergia Rainisa sa članovima odmetnutim iz Grupe Dalmatinaca.

Nema tu ni terce ni kvinte ni višeglasja, osim onoga kada se na kraju stiha jedan od umjetnika spusti malo niže, ali što je najvažnije, nema ni melodije ni ničega što bi imalo ikakve veze s nečim uhu ugodnim.

Recimo, ako se počelo s gangom, valja kazati da je to napiv za koji je znakovita sekunda, koja Nevlaju, naviklu na njihovu bashtinjenu glasbu terce, zvucsi neskladno (disonantno).

Njezine briljantne oktave, veličanstveni akordi, izvanredne terce i ugodan staccato imaju brzinu, preciznost i sjaj koji se mogu usporediti s nekima od najvećih pijanista našeg vremena - komentar The Sunday Timesa nakon nastupa s Malteškom nacionalnom filharmonijom s trinaest godina.... pijanistica izuzetnih glazbenih sposobnosti koja je svojim umijećem sviranja u Jacqueline du Pre Hallu ostavila briljantan umjetnički dojam - M.

Pjevanje, koje smo naslijedili i koje je upisano u krštenice nove pjesme na stari dobri način, ponudilo nam je tako u svom ovogodišnjem 44. klapskom izdanju u suglasju sa baštinjenim zvukom iskonske terce 12 ovovremenih nastavljača, 12 životnih naglasaka.

Melodija se kreće velikim dijelom u opsegu terce, kvarte i kvinte, a cijeli opseg je jedna velika seksta.

U nedostatku toga mi se povodimo za trecerazrednim mesijama koji nas po raznoraznim glasinama koje su i do njih kao takve dosle uvjeravaju u jedno, drugo i raznorazno terce.

Ko dijete-đače dogodi se, te dobijaš u školi prve redove, a pred svijetom ističeš svoju nemarnost; kad zapaneš u terce, govoriš o svome neprezanju.

U zagrebačkom Tehničkom muzeju 12. siječnja otvorena je izložba Terce jadranskih brodica., koja je prebačena u Supetar i možete je pogledati do 10. svibnja.

Marić je utvrdio da ima više tipova ganga (Posušje, Drinovci, Goranci, Mostarski Gradac, Ljubuški); da je ona po tvorbi melodije i po pratnji razvijenija s desne strane Neretve, a s lijeve priprostija i nerazvijenija. Čudan dojam, kaže Marić, čini svršetak toga pjeva skoro uvijek u disonanci (oko sekunde), nekad mekšoj, a nekad opet tvrdoj, prema samom opjevavanju, - ako je pjesma nježnija, tugaljivija zna se pratnja udaljiti do terce, obično male, a opet se nekad sliju oba glasa na koncu do male sekunde, najrađe u dvoglasu noćnih putnika, gdje dadu u jakoj dinamici oduška neodoljivoj snazi, i nekom nesavjesnom čeznuću, pa kao da se ta disonanca gubi u tremolu udaljenog soliste.

Pretpostavljam da će se u našem vremenu sljedeće natuknice protumačiti kao designata s nultim razredom: bog Neptun, jednorog, nogometni sudac sa čijim se odlukama u potpunosti slažu obje strane ili, pak, potpuno opravdana intonacija glazbenog intervala terce.

Melodija dalje teče ujednačenim tempom, s tim da postoje nešto brže otpjevani slogovi koje smo u prilogu zapisali u šesnaestinkama. [ 84 ] Pjeva se dvoglasno (terce), a svaka kitica ima svoj refren koji se ponavlja.

Međutim, zamjetno je i dvoglasje, ali samo kada Plaču nazoče i pučki pjevači koji obično pjevaju terce ispod melodije ili kvinte, temeljne tonove akorda.