Jer se još krivo misli da kupoprodaja seksualnih dobara nužno znači društvenu degradaciju, izrabljivanje i ponižavanje na način bijednih grčkih pornai i dikterida, rimskih puellae publicae, japanskih yotaka, pariških pierreuses i marcheuses, talijanskih lucciola, tih operaie del sesso, travailleuses du sexe, koje se moraju prodavati za sitni novac po parkovima i bordelima kakve su slikali Hogarth u Londonu, Toulouse-Lautrec i Degas u Parizu, Picasso u Barceloni, Otto Dix i Elfriede Lohse-Wächler u Berlinu i kakve su više ili manje uljepšano opisivali Lukijan u Dijalozima kurtizana, Aretino u Ragionamenti, Lorenzo Venier u La puttana errante, Palaviccini u Rettorica delle puttane, Rojas u La Celestina, Delicado u La Lozana andaluza, Defoe u Moly Flanders, Cleland u Fanny Hill, anonomni autor romana o Josephine Mutzenbacher Povijest jedne be č ke prostitutke, Maupassant u La Maison Tellier i još desetak pripovijedaka, pa još Montbron, Stendhal, Baudelaire, Verlaine, Zola, Malaparte, Céline, Miller i Genet, i kakve su u noćnom Parizu i New Orleansu fotografirali Brassa? i Ernest Bellock, a na filmu ih prikazali Fellini, Mizoguchi, Suzuki i Godard.