Naslov, dakle da pojasnimo ono što ne možete saznati kad u izlogu knjižare ugledate prepoznatljivo ime autorice, koje srećom, poput svih osobnih imena, uvijek neizbježno ostaje u izvorniku na hrvatskom je naprosto pogrešan, premda ne znam bih li to prevoditeljici uopće zamjerila, kad se iz zamke francuske igre riječima stvarno teško ispetljati. (Uostalom, daleko joj više zamjeram, primjerice, što uporno neodređeni član prevodi riječima »jedan« ili »jedna«, umjesto da ga dužno zanemari, jer u hrvatskom nema što tražiti.) S pravom, međutim, zbunjena pred naslovom, autorica prijevoda, Ela Agotić, odlučila se objasniti nam spomenutu igru riječima tek na kraju knjige, u trećoj od svojih četiriju »opaski«, gdje, objašnjavajući ime rječnika Robert de la langue francaise, nazvana po leksikografu Paulu Robertu, skraćeno, Roberta, kaže: