Ponovno se počinje koristiti tek u 16. stoljeću kada ga slavni liječnik i alkemičar Paracelsus uvodi u medicinsku literaturu pod nazivom laudanum.

Kasnije se naziv laudanum odnosi općenito na tinkturu opijuma, bilo čistog opijuma u alkoholu, bilo pomiješanog s raznim dodatnim tvarima.

Zanimljivo je da se tinkture opijuma i danas koriste u SAD-u i Velikoj Britaniji, no više se ne nazivaju laudanum.

U sceni samoubojstva koju je Wollstonecraftova sastavila nedugo prije vlastite smrti, kao što je to sigurno znala i njezina kći, Maria guta laudanum: Âťnjezina je duša bila mirna... ništa nije ostalo osim željne žudnje... da odleti... iz ovog pakla razočaranja.

Zanemare li se romantičarske pustolovine i realistični laudanum, prava provala konzumacije opijata u zapadnoj kulturi postala je raširena, društveno gotovo prihvaćena pojava u drugoj polovici prošlog stoljeća.

E, zato je tu opijum, tj. laudanum.

Poližite i žličicu, laudanum je još topao i lakše će vas uspavati, a i halucinacije brže dođu

Još jedno važno pitanje koje mi pada na pamet: znamo da se rimske utvrde u Asterixu zovu Laudanum, Petibonum, Babaorum i Aquarium.

Ove utvrde, ako se izgovore kako valja, na francuskom imaju i drugo značenje: laudanum - to je jasno, aquarium isto tako, ali Petibonum je zapravo petit bonhomme (ajmoreć " prijaško "), a Baborum baba au rhum izvrstan kolač nalik na kuglof, samo bolji