On ne piše istinu, on zapisuje raznolika i promenljiva zbivanja, ideje neutvrđene, pa ukaže li se prilika i protivrečne, on ne želi da utvrdi svoje ideje, da ih izmiri, da protivrečnosti razreši u izvesnosti, on neutvrđene ideje zapisuje kao neutvrđene zato što je to zapisivanje način konačnog i prolaznog življenja, način da se dobro i meko živi, a ne način da se zaradi večnost; zato što je zapisivanje raznolikosti i promenljivosti način da se svoja istorija prilagodi trenutku, da se trenutku da sva vlast, da se od svoje istorije načini skupina trenutnih čari i strahova, da se trenutak uzdigne do apsolutno važnog, do onoga u čemu se sav život iscrpljuje, a ne da se svi trenuci umire u neživoj, neraznolikoj, neprotivrečnoj povesti.