Umorna me koljena izdaše jer na đubretu ležaše - balkon, moj stari, moj dragi, moj nesrećni balkon.

Možda pred penziju za kojih tridesetak ljeta, ne računajući Mister Noa koji je već u četrdesetima, doživimo i Namibijske uvjete ovdje gdje nekad ležaše Panonsko more, poznatije među stanovnicima ovdašnje stepe kao Mare Panonium.

Preko dva sata ležaše na divanu slomljen, zaronio u rastrzane, mučne misli, nemajući snage da se makne.

Jer već ležaše razmrskan - na dnu.

1 Kad su Filistejci osvojili Kov? eg Božji, prenesoše ga iz Eben Haezera u Ašdod. 2 Nato Filistejci uzeše Kov? eg Božji, unesoše ga u hram Dagonov i smjestiše pokraj Dagona. 3 Sutradan ujutro, kad su žitelji Ašdoda došli u hram Dagonov, gle, Dagon ležaše ni? ice na zemlji pred Kov? egom Jahvinim.

Oni digoše Dagona i metnuše ga natrag na njegovo mjesto. 4 Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet ležaše ni? ice na zemlji pred Kov? egom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke ležahu odsje? ene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup. 5 Zato Dagonovi sve? enici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne staju nogom na prag Dagonov u Ašdodu sve do današnjeg dana. 6 Tada ruka Jahvina teško pritisnu žitelje Ašdoda i natjera ih u silan strah: udari ih? irevima, Ašdod i njegovo podru? je. 7 Kad su ljudi u Ašdodu vidjeli što se dogodilo, rekoše: " Kov? eg Boga Izraelova ne smije ostati kod nas jer se ruka njegova isprije? ila protiv nas i protiv našega boga Dagona. " 8 Oni sazvaše i okupiše sve knezove filistejske k sebi i rekoše: " Što da radimo s Kov? egom Boga Izraelova? " A oni odgovoriše: " U Gat neka se prenese Kov? eg Boga Izraelova. " I prenesoše Kov? eg Boga Izraelova onamo. 9 Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nasta silna strava: udari gra? ane, od najmanjega do najve? ega, tako da im se pojaviše? irevi. 10 Oni tada poslaše Kov? eg Božji u Ekron.

Ležaše u postelji držeći posvećenu svijeću.

Izpod njega ležaše, kao i danas, jur u staro doba trgovište (opidum) Brinje, kojemu ima u pismenih spomenicih traga jur u X. vieku.

Na postelji blijeda i upala ležaše Karolina.

Janko ležaše na divanu s protivne strane, opet uzdišući za Doricom.

I dok se ona, udišući taj miris, opajala njime, pred nogama joj ležaše zemlja sva posuta bijelim glavičicama dremovaka i sjajnožutim jaglacima, a nekoliko mekanih grana glatkoga drveta ispružilo se nad cestu i tu ove grančice u svojemu svadbenom odijelu ispod njih, stresahu svoj zlaćani prašak, a on se u glazbi zujkajućih pčelica, okupan u zlatu sunčanih zraka, umivajući njeno lice novim mirisima, spuštaše na njezine grudi.

Juriša klonu - ali u hip zamahnu šakom i udri - a pred njim ležaše omamljen Bogdanić.

Svaki ležaše na svom divanu, pušeći i u mraku raspravljajući bud književna bud socijalna pitanja u sav glas.

Ležaše na trbuhu, na rubu drvenog zdenca i šaputaše kao u zanosu nesuvisle pobožne riječi.

I ležaše, daklem, tako Lazar pred dverima bogataša Gavana i moljaše da mu se dobace bar mrvice koje padahu s preobilna stola.

Bez svijesti, blijeda ležaše mladica u njegovu naručju.

Zvonarica ležaše bez svijesti, tek od časa na čas trgne rukom ili bolno nategne lice.

Išao putnik kroz atomski vijek i kad već dosta visoko stiže pogledom svrne dolje gdje ležaše atomski vijek: dokle je sezalo oko sam beton i željezo, željezo i beton u svakojakim oblicima te bacaju u neonskom svjetlu duge i tvrde sjene kroz vrijeme.

Moj roditelj ležaše nauznak kao i prije, a ja ga opet stadoh vući za hladnu ruku i prodrmavati: - Ustani, tato, ustani, probudi se...

Pouzdigavši se teškom mukom, opazih ondje gdje mi ležaše glava skrućenu krv...

Nije prošlo ni pol sata, a dijete ležaše pred njima pomodrelih usnica i lica, pomućenih očiju, bez svijesti.

likovi: Brigge, roditelji, sluge, rodbina - glavno je da čovjek živi - padajući, komadići stakla se smijulje - obrazi im se prometnuli u gledanje - sve ulazi dublje u mene - dva novčića za jedan samrtan trenutak - nosimo smrt u sebi - plašljivi, prestrašeni predmeti - te razmažene stvari nisu podnosile pada - nositi smrt u sebi i biti joj hrana - gotovo hranjiv smiješak - spavaju teški, vlažni san - tko posjeduje uspomene? - korak pun sjećanja na raniji hod - stihovi su iskustva - ostati na površini našega života - soba je u sebe upijala čovjekove slike - jednoličan glas poput hoda nekog sata - pogledi bijahu odvedeni i zadržani - ta dobrota bijaše nekako premekana - težina njenih čudnovatosti - ruke mu ležaše kao nekakvi komadi - drugo oko kao da mu je prodano i da ne dolazi u obzir - ljupka, usamljena daljina - davno izdahnut zrak - težak, sklizak vonj masti - zadah straha djece - zrak već davno istrošen - svaki će smisao biti poput oblaka - osjećao sam u sebi neko unutrašnje svjetlucanje, kao kad se spremam pisati - dani žalosti su me zatekli, sličim prašini i pepelu - moja odjeća je promijenila boju od žestine moje nesreće - metež ludih uspomena, koje se vješaju kao mokre alge na predmet, što je potonuo - otpočinuta snaga, umorna od mnogog sjećanja - ne koristi što sam ostario - staklast zvuk i odsjaj, letio je ulicom kao neka bijela ptica - prošlonoćašnji zrak, pun zle savjesti - smijeh, kao da ga je netko zasuo njime - hladan je ubod prožeo moje tijelo - volja je na dva mjesta bila probijena - žilava neprolaznost - sapeli su te tvojom slavom - ti, kojega put je krivo ucrtan na svim kartama - u kap zgnječeni život - u takva se zbivanja zakovitlao naš život - znatiželja se još nije istrošila - vonjalo je neobično šuplje - kao da se svjetlo boji - prozori puni noći - utonula je negdje u sebe i tek povremeno se vraćala u čula koja su bila prazna - u njoj je počivala neka snažna, nepogrešiva glazba - kazivanjem se čine samo nepravde - opasnost je postala sigurnija od same sigurnosti - tamno se prisjećati - gruba, ledena divota - jezgra uživanja u sebi - snažne od iscrpljenosti - pokvarili smo se lakim užitkom - vozimo se u neki bijeli list papira - zvonjava se vješala o grozdove snijega, lijevo i desno po drveću - ove oči ništa više nisu trebale, sve su posjedovale u sebi - rana se umirila, kao zatvoreno oko - siromaštvo umiranja - dobro je kad čovjek sam sebi za vremena uđe u trag - reska tišina - knjige, napokon, ipak nisu život - visoki, krivi glas - zrak je bio ukočen od noćnoga mraza - brza, neočekivana iskustva - svakim retkom knjige načinješ svijet - odlučna i bez sudbine - posjeduje neki ostatak glasa - ima ljudi koji čitav život provode u nekoj pauzi - poprimao sam korak ostalih ljudi - jer, kakva golema obaveza leži u tome što postojiš? - mali talent kao neka hladna svjetiljka - pustoš uma, jaz svoje duše - sitan smiješak kao kod kamenih svetaca - gradovi obuhvaćeni pritiskom daljine - postajalo mu je tijesno u sebi samom - skrletna kupa vremena - teško, očajno, glomazno vrijeme - grad u kojem se ništa nije praštalo - razlikovati pojedine dijelove tišine - nutrina je bila puna blistavih suza - na nama je još uvijek komad glumačke odjeće - besposlena znatiželja - neprovrela stvarnost što leži po ulicama - svatko posjeduje svoje posebne misli i bojazni, a drugome dopušta vidjeti tek toliko, koliko to njemu koristi i odgovara - užurbana znatiželja - skinuti poglede sa sebe - oko onih žena koje ljube sama je sigurnost - bol kao neki viši svijet - u prezasićenom mirisu prebiva talog same slatkoće - smisao riječi kruži njegovom krvi - ugodna umornost njegovih ideala - tamna tišina njenih očiju - nagon za beskrajnim posjedovanjem - darovi otežali prolaznošću - kao netko tko oklijevajući ozdravlja - ljubio je samo ono što je želio da postoji - iz korijenja njegova bića Ali taj to još nije htio (ljubiti ga)

I dječak Samuel služaše pred Elijom a riječ je Jahvina bila rijetka u one dane viđenje nije bilo učestalo. (I bi) U dan onaj (i) (,) Eli ležaše na svom mjestu a oči su njegove počele slabiti; nije mogao vidjeti.

I svjetiljka se Božja još nije ugasila, a Šmuel ležaše u hramu Jahvinu ondje gdje bijaše kovčeg Božji.

Kada Nedelja sveta ležaše u tamnici sva u ranama, javio joj se Hristos Gospod, isceli je i reče joj: Ne boj se, Nedeljo, muka, blagodat je moja s tobom. I zaista blagodat Hristova spase ovu mučenicu i od ognja i od zverova, gde sudije bezbožne mišljahu, da će ona sresti sigurno smrt.

U malešnoj komori ležaše Dora mirna i tiha.

Jadna starica ležaše bez svijesti na stubah Sv. Marka.

I ovaj put sklopiše mu se vjeđe, tijelo ležaše kao mrtvo, ali njegove misli su bdjele i u snu ga mučile.

Ležaše tako na leđima dok su mu misli plutale kao mrlje i štapići boja pod kapcima kad na trenutak pogledamo sunce i netremice promatraše gustu paukovu mrežu u kutu pod okrečenim stropom i pauka koji je satima šćućuren i pritajen vrebao.

Kad čovjek dođe ima siromah šta i vidjeti: krava ubijena ležaše.