Sjeđaše za prvim stolom do mene.

Velika glava sa širokim nezdravo naduhlim licem blijedosive boje sjeđaše na posve kratku vratu, oko kojega se povio debeo zlatan lanac za uru.

Arsen sjeđaše u kavani, na suncu.

A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima.

Petar pometa na mene sve što smo imali odijela sa sobom, a on sjeđaše na kolima u surki.

Luka sjeđaše mirno na odsječenu panju gledajući kroz granje mjesec i zvijezde, slušajući žubor gorskog potoka.

U sobi omaloj sjeđaše gospodar za stolom, nemirnom rukom premećući pisma.

Bocu postavi na prazan stolac, gdje malo prije sjeđaše Viktor; čašice bijahu nejednake, mutne, ali rakija dobra.

Čelo stola sjeđaše novi podban - mrki Stjepko Gregorijanec u bogatoj halji od crvene kadife, o pojasu mu široka sablja.

Do visoka prozora sjeđaše u omaloj sobi grada žena pristara ali krepka, u crno zavita.

Čelo stola sjeđaše debeo starac, bijele kratke kose, tupa nosa, široka obrijana i kozičava lica.

U gondoli sjeđaše čovjek pod širokim klobukom, ogrnut saboritom kabanicom, nu kako je bio na čelo navukao krila klobuka, kako je bio usko skupio kabanicu, nijesi mu mogao razabrati lica.

Tu sjeđaše, pišući za stolom, visok, u crno odjeven čovjek, puna lica, živa izraza, modrih jasnih očiju, prosijede brade.

Naokolo sjeđaše divno kolo mletačkih gospođa, hladeći se lepezom, koja je titrala na njihovim grudima kao leptir na punoj ruži.

Do krasne Marijete sjeđaše čovjek odebeo, tupa nosa, kratko ostrižene plave kose, uzvinutih brkova, načičkan, našušuren u odijelu od modre svile, vezanom srebrnom žicom.

Josipa Lisac je prva otpjevala i to je njena pjesma favorit bila,, Omer beže na kuli sjeđaše,, potražite na youtube

Osamljena bijelila se do mora van zida crkvica " Sv. Marije na rtu ", sigurno utočište pobožnih mornara, ponosito uspinjala se kula svetoga Save, a na glavici nad gradom sjeđaše kao orletina nad gnijezdom tvrda gradina " Nehaj ", koju je slavni hrvatski junak Lenković prije četrdeset i dvije godine podigao bio proti osmanlijskomu bijesu - i, recimo pravo, proti krilatomu lavu.

Upirući se o lakte, sjeđaše za stolovima čudno društvo, ljudine krupne, plećate, ošišanih glava, dugih brkova, žućkaste puti, sjajnih crnih očiju.

U malenoj sobici sjeđaše za pisaćim stolom crkovnjak, odjeven u modro biskupsko odijelo.

U prostranoj sobi gradačkog nadvojvodskog dvora sjeđaše do prozora gospođa pristara, prosijeda, u širokom odijelu od crne kadife, pod crnom koprenom; vrh širokog i jakog joj čela blistaše dijadem od alema.

Klara sjeđaše u kutu sa Dumom.

U nekoj sobici te kuće sjeđaše na šarenoj škrinji mlada žena, moleći boga, a na licima vidio si trag teških suza.

Popodne istoga dana sjeđaše gospa banica u kuli u Samoboru gradu.

Ondje u gori, na šumskoj čistini, gdje je nekad stajalo duplje staroga resničkoga prosjaka Mate, sjeđaše Luka, zureći u daleki svijet, koji je široko pukao bio pred njegovim očima.

Nijem i zamišljen sjeđaše Stjepko na Medvedgradu.

I o ponositim Bračanima, prvinom čovječanstva, nakon uistinu povijesnog otkrića (koje već polako ulazi i u literaturu) svaka buduća povijest pisala se ona engleskim, njemačkim, hrvatskim ili svahili jezikom pisat će: Jednom davno, davno, u osvit ljudskog roda, u kolijevci čovječanstva, u iračkom Babilonu (trećemilenijskoj američkoj sramoti), Bračani, spustivši se prvi, dakle, sa Stabla života, uz pjesmu Na babilonskim obalama (Ps 137 Bony M) sjeđaše na istim tim obalama pekući vitalac, jedinstveni iračko-brački specijalitet

Tahova drugarica sjeđaše u malenoj, modrim tapetama obloženoj sobi za velikim stolom.

Pisar odšulja se od svoga kuma, a ciganski kovač sjeđaše dugo pred svojim šatorom gledajući u zemlju.

Stari Pavleković sjeđaše, pušeći kratku lulu, na klupi pred kućom gledajući ukočenim očima pred sebe, gdje su po pijesku kokoši navaljivale kljunom na mlada macana, koji je pile šapom nemilo ošinuo bio.

Sjeđaše dugo kraj nje, a ona onako blažena, milujući mu ruku, napokon i usnu.