Tko je 2003. imao prilike vidjeti jednu od najboljih predstava zagrebačkog Festivala svjetskog kazališta, Lepageovu Trilogiju zmajeva, razumjet će zašto sam se veselio tome da se Lepage već treći put prihvatio operne režije.

Nakon izvanredne u svakom pogledu, glazbenom i scenskom, predstave Oluje Thomasa Adèsa (dirigent skladatelj, redatelj Robert Lepage) i osrednje izvedbe Verdijeva remek-djela Otella (dirigent Semyon Bychkov, redatelj Elijah Moshinsky) zanimalo nas je hoće li odoljeti vremenu gotovo trideset godina stara režija, scenografija i kostimografija Jean-Pierrea Ponnellea.

Francuska eurozastupnica Corinne Lepage, izvjestiteljica za to pitanje i bivša ministrica za zaštitu okoliša, zauzela se za uvođenje testova toksičnosti u trajanju od dvije godine.

Buskers Opera, prikazana prošloga tjedna u Ljubljani, na otvorenju festivala Exodos, najbolja je ilustracija puta koji je kanadski redatelj Robert Lepage prošao od Trilogije o zmaju iz sredine osamdesetih, koju je zagrebačka publika gledala prije dvije godine na Festivalu svjetskog kazališta, do statusa glavne kazališne zvijezde sjevernoameričkog kontinenta.

Lepage je danas jedan od najskupljih i najbolje plaćenih svjetskih redatelja, a njegov posljednji rad predstava je KA, rađena za obljetnicu scensko-cirkuske atrakcije Cirque du Soleil, premijerno izvedena u Las Vegasu, gdje je ova spektakularna kombinacija cirkusa i kazališta permanentna atrakcija za goste željne provoda.

Lepage je tako skrenuo debelo u komercijalne vode, ali je uspio zadržati nešto od one začudnosti koja je lebdjela njegovim starim produkcijama. Buskers Opera (Busker je imenica koja u slengu označava onoga tko po ulicama svira za sitniš koji će prolaznici ubaciti u njegov šešir, pa bi možda u hrvatskom najbliži prijevod bio Uličarska opera) nastala je na predlošku Johna Gaya, Prosjačkoj operi, istoj onoj koja je Brechtu poslužila za Operu za tri groša.

Socijalno angažiranom Brechtu koji je teatru u zadatak stavio ništa manje nego da promijeni svijet, Gay je bio idealan šlagvort za priču o stanju u suvremenom društvu, dok je Lepage bazen s društvenim piranama, o kojem govori Gay, pronašao u svijetu suvremene glazbe i agenata koji kruže oko nje.

Lepage, međutim, u ovoj predstavi ne pretjeruje s upotrebom tehnologije, fascinacije koja se primijeti u gotovo svakoj njegovoj produkciji, štoviše neka su scenska rješenja (i to ona najbolja) oličenje jednostavnosti.

Novi Lepage, bez obzira na izjave kako odbija raditi komercijalne stvari i uvijek želi biti autentičan, pokazuje put prema sve komercijalnijem kazalištu u kojem prevladava odličan scenski zanat, ali u kojem redateljski genij probija tek u bljeskovima i u ponekoj sceni. Buskers Opera dvosatna je glazbena razbibriga puna duhovitih rješenja i atraktivnih glazbenih brojeva, dobro odsvirana, odglumljena i otplesana, zabava nakon koje se pitamo služi li kazalište i nečem drugom osim dobroj zabavi.

Zajedno sa korporativnim logotipom kompanije Henkel na panelima stadiona u Bernu i Zurichu od 24. travnja do 10. svibnja 2009. godine bit će prikazivani i logotipi proizvoda Persil (održavanje rublja), Ceresit (građevina) te LePage (ljepila).

Isto tako logotipi LePage i Ceresit bit će vidljivi i iza klupa s igračima.

Baš kao i prije, i u ovom projektu Lepage glumi sam, igrajući dva brata, znanstvenika fascinirana svemirskim istraživanjem i televizijskog meteorologa.

Oluja je kutija puna magičnih trikova i kao takva meni osobno velika inspiracija, ističe Lepage.

Jako mi je dojmljiv i Robert Lepage, koji me je nedavno nadahnuo i pomogao mi da se opustim i vratim slikama i vrsti kazališne igre koju sam pomalo zapustio zbog svojih istraživanja u kazalištu.

Oluja je kutija puna magičnih trikova i kao takva meni osobno velika inspiracija, ističe redatelj Robert Lepage.

Slavni kanadski redatelj Robert Lepage doista je bio dobre sreće kad je imao takve sjajne suradnike koje valja nabrojiti: asistent Neilson Vignola, scenograf Carl Fillion, kostimograf François St. - Aubin, oblikovatelj rasvjete Étienne Boucher te majstori projekcija i videa Holger Förterer i Pedro Pirés.

(1 i 3) Lepage, Franck Od obrazovanja naroda do pripitomljavanja preko kulture.

Nemiran kazališni duh, Lepage je osim sama kazališta istražio i srodne pojavnosti poput cirkusa, spektakla raznih vrsta, filma, lutkarstva, opere, javnih manifestacija...

Oni koji su gledali Lepageovu senzacionalnu Trilogiju zmaja, jednu od njegovih prvih produkcija, nastalu 1985, poslije obnovljenu s kojom se prije nekoliko godina predstavio Zagrebu vjerojatno ć e lakše razumjeti fenomen Lepage.

Pete Lepage, voditelj razvoja preglednika Internet Explorer, obranio je DEP i ASLR, dva sigurnosna mehanizma, usporedivši ih s vatrootpornim sefom.

Slijede svjetske i hrvatske poruka kazališnih umjetnika upućene u povodu svjetskog dana kazališta (Judi Dench i Miro Gavran), svjetskog dana lutkarstva (Robert Lepage i Jakša Fiamengo) i svjetskog dana kazališta za djecu i mlade (Wolfgang Schneider i Marijana Nola) koje su atraktivnije zahvaljujući slikovnoj opremi (nepostojećoj u prijašnjim brojevima Glumišta) i boljoj uredničkoj opremi.

Sklon kompilaciji komplementarnih ili naizgled kontradiktornih figura i događaja u radu, Lepage ovdje kao da sumira ili pabirči od vlastite poetike.

Tako Paralelni svjetovi postaju mentalni, umni uradak (utemeljenost čijeg se pisca Johna Mightona u filozofiji i matematici itekako osjeća), no sjajan vizualni filmaš Lepage iz njega izvlači lirske, snovite vrijednosti, koje podcrtava slikama vode i zrcala.

Franck Lepage piše - " Evo priče o posjetitelju koji je sredinom devedesetih ušao u Kuću kulture i ondje našao beskonačan niz limenki napunjenih vodom i poslaganih uza zid, na kojem je bila obješena mala fotografija s naznakom odakle potječe tekućina.

Ove godine, kada se održava njezina XI. manifestacija, laureati su Europske kazališne nagrade redatelj Robert Lepage iz Quebecquea i Peter Zadek iz Njemačke, a europske nagrade Nova kazališna realnost Alvis Hermanis iz Rige i srpska dramatičarka Biljana Srbljanović, koja prema vlastitim riječima živi između Beograda i Pariza.

Kako je na najavnoj konferenciji za novinare kazala koordinatorica Hrvatske drame i prevoditeljica ovog teksta, dramaturginja Magdalena Lupi dramu je napisao najpoznatiji suvremeni kanadski umjetnik, kazališni genij Robert Lepage i njegova bliska suradnica Marie Brassard.

" Sumrak bogova razlikuje se od ostalih opera Prstena jer je u njemu riječ o društvenim pitanjima ", objašnjava Lepage. Kako radnja više odmiče, tako se fokus udaljuje od svijeta bogova i približava snazi i ambiciji ljudi. U Sumraku bogova pratimo Brunhildu u njezinu društvenom okruženju, njezin životni put te njezinu ulogu heroine čija je zadaća svijetu povratiti ravnotežu. Lepageov tim dizajnera iz Siegfrieda ponovno se okupio kako bi stvorio vizualne efekte finala Prstena.

To su trojica najtraženijih redatelja za koje se smatra da su usmjerili kazalište zadnjih 20 godina Kanađanin Robert Lepage, Francuz Josef Nadj i Litvanac Eimuntus Nekrošius, te dvojica talentiranih autora mlađe generacije Nijemac Thomas Ostermeier, koji s Norom u HNK otvara festival, i Talijan Antonio Latella.

Redatelj ovog projekta je Robert Lepage, jedan od najvećih svjetskih kazališnih redatelja koji je hrvatsku publiku fascinirao prije dvije godine na zagrebačkom Festivalu svjetskog kazališta svojom predstavom Trilogija zmaja, što pokazuje da aspiracije kanadske grupe nisu isključivo ni cirkuske ni poslovne.

Od oblika sa žicom koriste se vretenasti grm i vitki vretenasti grm, Drapo Marchand, a od ukrasnih oblika namijenjenih za okućnice i vrtove palmeta s vodoravnim granama, Verrierova palmeta, Lepage, kosi kordonac, uspravni kordonac (jednostruki ili dvostruki), vodoravni kordonac (jednostruki ili dvostruki također), špalir (espalier).