vratila sam se iz Zagreba... bilo mi je stvarno prekrasno... obitelj, jedan jako poseban prijatelj i jedan decko kojeg sam jedva cekala vidjeti... upoznala sam ga ljetos, pred kraj moje tadasnje veze, u vrijeme kad je moj tadasnji dragi bio u drugoj drzavi i nije se javljao 4 dana, i provela nezaboravnu vecer s njim... bili smo u drustvu na nocnom kupanju... ja i on smo lezali jedno do drugoga i pricali, slusali muziku i gledali zvijezde... bez poljubca... tu i tamo koj slucajni dodir... i zbog te veceri sam skupila dovoljno snage i hrabrosti prekinuti vezu u kojoj mi vise i nije bilo toliko dobro... uglavnom, S. M. T je dan nakon nocnog otisao... i ostala je samo neispunjiva zelja... i sms poruke... i ono tko zna... i par dana prije Zagreba, moje prijateljice su me uvjeravale da ce tu sigurno biti nesto, ali ja nisam vjerovala... mislila sam tko zna, mozda ce biti drugaciji, mozda nece htjeti, mozda ja necu moci... ali... vec prvu vecer me pratio doma... pol sata smo trazili zgradu di sam spavala, smijali se i pricali... i kisa je padala... sjeli smo na nadkrivenu klupicu i zapricali se... odjedamput je prslo tri sata.. 3 dobro potrosenih sati, rekao je... i onda smo se grlili i gledali... u tisini... i gledali... i grlili... i sutili... i poljubili... i neopisivo... bila sam tako opustena i tako mi je bilo lijepo... sljedeci dan sam bila ful sretna, nesto mi je govorilo da je to znak neki da MOGU krenuti dalje... da me B. N. M vise ne koci u mojoj glavi... tu vecer smo opet bili skupa... i poljubci kroz smijeh, i smijeh kroz poljubce... i jedan oprostaj... jedna cura koja se vraca nazad u Rijeku a jedan decko koji ostaje u Zagrebu... vjerujem da je i njemu bilo lijepo, ali jos jednom mi je pomogao bez da on to zna... i tko zna sta ce sada biti... nicem se ne nadam, nista ne ocekujem... voljela bi da je blize, ali nemogu na to nikako utjecati... slusam pjesmu koja me podsjeca na njega, na te veceri...