- Ličimo ga, cijev je pukla nekidan, tu je brdo problema, a mi ne možemo doći do obrtnih sredstava.

Prekrižio sam svaku šansu da je zovem na kavicu budući da mister Pitt i ja ličimo kao, recimo, otprilike, Bud Spencer i Elvis Presley.

U 2 sata nakon ponoći lagano al ' sigurno ličimo na majmune i praljude neandertalce, skačući po kafiću i« plešući »po stolovima.

Nažalost, početkom stoljeća su zagrebačke dame lijepo uređene i s bijelim kišobranima šetale po Zrinjevcu, a sad u 21. stoljeću, kako je Zagreb glavni grad Hrvatske i velikom migracijom u njega, nekad, unatoč što se smatramo metropolom, ličimo na palanku.

Ličimo doma, pa sam došal kupiti boje.

Znala sam da je Rumunjka, znala sam da ličimo, bila sam njezin najveći fan, rekla je Bricker.

Ja pogledam Banija, on mene, ljudi gledaju nas - ajd super - ličimo na odbjegle robijaše.

Kad su političari i svi gore nabrojani jahali po klubu 20 godina.... i još uvik ličimo na klub.... još smo uvik živi.... dođe nesamostalna Uprava i nakon 3 miseca se ipak osjete neke promjene na bolje u odnosu na ove prije.... nije puno, ali se osjete...

Još prije par godina bi mi bilo nezamislivo da čujem da je neka majka negdje u hrvatskoj ubila svoje novorođenče... pa mislim stvarno... da netko podmeće dokaze na mjestu zločina... da liječnik odbija pružiti liječničku pomoć pacijetnu koji umire zbog nedobivanja iste... Bože mili, sve više ličimo na amere... nije da mita i korupcije nije bilo i do sada, ali možda je stvar u tome da tek sada imamo pravi uvid u stvarnost?

I strašno sam htio da bude drugačije, da barem malo ličimo na normalan zaljubljeni par, bilokakav, ali ne.

Usporedbe broja korisnika mirovina, raznih kategorija korisnika mirovina i visina njihovih mirovina jasno pokazuju da nepravde stvorene među umirovljenicima postoje još i dalje te sve više ličimo napuštenim staleškim podjelama iz vremena kasnog feudalizma i ranog kapitalizma.

Meni je (naša) sličnost s majmunima (konkretno, čimpanzama) očigledna; možemo bježati od nje koliko hoćemo, ali, pogledamo li vrste na planetu, ni na jednu ne ličimo više (ne samo po vanjskom izgledu;) nego na njih.

OK, ličimo i na pliskavice, ali malo manje.

I tako, krećemo, više ličimo na karnevalsku povorku nego na ljude koji idu na ozbiljni alpinistički uspon (da, da, u redu, shvaćam da nekima Pripravnička nije ozbiljan alpinistički uspon, al pardon, sve je stvar percepcije:)) s obzirom na brojnost.

Ionako sad više ličimo na cirkus a ne na nogometni klub

iako, ja zapravo jako volim ljude i trebam ih; doista, samo se brzo umaram i osjećam iscrpljeno ako sam previše u kontaktu s njima. moj tata to isto baš ne razumije. drugačiji smo tata, pokušavam mu objasniti. i to je istina moj tata i ja smo dva svijeta. ni ne ličimo uopće jedno na drugo; ja u zadnjih par godina sve više izgledam onako kako sam zamišljala da je mama izgledala u svojim ranim dvadesetima. onda me nekad prodavačica u dućanu, dok tata i ja biramo stolnjak za moju kuhinju (moram mu objašnjavati da želim baš crno-bijeli i da ne želim uzorak cvijeća) prodavačica pita na koga imam tako divnu kosu (moj tata baš i nema kose i nije kovrčava i moj tata je niži od mene i izgleda neljubazno; ja sam zapravo sve što moj tata nije. ili obrnuto) onda ja kažem da mi mama ima takvu kosu i namjerno ne upotrijebim prošlo vrijeme, ne znam zašto, valjda da joj ne bude neugodno. u hrvatskoj obitelji sa samohranim ocem ima manje od pet posto. a ljudi nikad ne pretpostave da ste vi u pet posto... bilo čega. (to je u redu, ni ja to ne radim)

Ali ovo ogledalo nikada ne odgovara; posmatra nas jedan nepomični idol, kome oboje ličimo na marionete.

" Vidi Bog koliko se suvremeni svijet i mi udaljismo do Njega, i kako malo ličimo na svoje svete i slavne pretke...

Mislim da ne trebam posebno naglašavati da treba napraviti reviziju braniteljskog statusa, a i sam naziv bi im trebalo promijeniti u ratni veterani ili bivši borci, da bar ličimo na nekakvu uređenu državu.

Možda je ispiranje mozga stvarno počelo djelovati na nas, jer sve više ličimo na robote koji sve rade automatski bez previše razmišljanja.

Koliko je istine, a koliko ironije u toj izjavi, te ujedno i očite manipulacije obavještajnih agencija prvenstveno Engleske i Francuske pa dalje američkih i ruskih službi, sveukupan sklop iniciranog rušenja Jugoslavije da bi se na krvi i bijedi naroda stvorila nova umjetna opcija kontrole Balkanske stoke sitnog zuba. Više nego očita Bosna i Hercegovina grca u nedovršenoj opciji uređenog društva i države, ogrezla u sukobe unutar Vlade, Srbija pod jarmom istine o agresiji na Hrvatsku i Bosnu te ideje Miloševića o Velikoj Srbiji, a sada u borbi za europezaciju i ulazak u društvo jednakih pod EU zastavom i zvjezdicama svijetle budućnosti, a Hrvatska pak ima problem sa žrtvama rata koje nisu pronađene, nacionalnim pitanjima i uređenjem pravnih okvira za reviziju pljačke i privatizacijske jagme tajkuna i sve u svemu ličimo na društvo mrtvih pjesnika, a ne na države kojima treba neki Balkanski savez.

Zgodna se Arapkinja pere pored mene i misao kako ličimo na uhodani bračni par, zatreperi mi u umu i izazove osmjeh.

Zato podznak predstavlja prvi utisak o nekoj osobi, kаkο νаѕ ԁrυɡі vide і kаkο se vi prikazujete svijetu, pa obično ličimo nа podznak, ԁοk znak krije osobine ličnosti kοје postepeno otkrivamo.

Vozim ja vozim... svi bleje kroz prozore... glave reš pečene od jebenog sunca... na kombiju kao da piše velikim crnim slovima U OVOM KOMBIJU SE VOZE JEBENI BAUŠTELCI... Gledam ja njih preko retrovizora... pa onda pogledam sebe.... bože dragi na što mi ličimo... užas... svima glave crne... ovaj iza mene u zimskoj jakni... dolje mu trenerka... a na nogama japanke... UŽAS.... ovaj drugi ima neku kožnu jaknu a ispod nje košulju havajku.... ama od kad radim u baušteli ti jebeni radnici se nikad nisu znali obući.... imam čak jednog što ima 58 godina a ima pletenu majicu na nebi vjerovali, jebenog MIKIJA MAUSA???

Rasipamo se na svili prvog jutarnjeg svjetla poput dragog fragmenta i izvana gledajuć ličimo na posve obične ljude.

A opet, po svome ponašanju, po svojoj religioznoj praksi, uvelike ličimo na starozavjetni narod.

Zato se naša muzika razvijala onako kako se nama činilo da treba i mislim da zbog toga i ne ličimo preterano na neke poznate ska bendove.

Strah je gad na kojeg ličimo.

Živim na selu, iako smo dosta modernizirani i iz godine u godinu sve više ličimo gradu.

Do ljeta i početka priprema očekujem da u dosta stvari ličimo na nogometni klub Hajduk.... 15 godina su raznorazni " stručnjaci " uništavali ovaj klub, sad smo krenuli u oporavak ali on ne može doći preko noći niti u 15 dana....