Uz vrlo podrobna objašnjenja namijenjena njihovoj dobi, ravnatelj Marin Ćurković upoznao ih je o običajima koji su tada vladali, zašto baš na ovom brdu, a ne na nekom drugom, zašto iznad plodnih polja, s površinom Asserije, njezinim kontinuitetom od liburnskog doba do današnjih dana.

U luci su pronađena dva broda, zvani Serilia Liburnica s teretom iz liburnskog razdoblja. (Podmorska istraživanja u okolici Nina, koja se provode od sredine 1960 - ih godina odredila su Nin kao najbogatije arheološko nalazište u hrvatskom Jadranu.) Nalazi s jednog takvog broda mogu se razgledati u Muzeju ninskih starina u Ninu, a tamo se također može vidjeti i obnovljeni dio takvog broda.

Naime u predrimskom i ranorimskom vremenu liburnska Cissa nalazila se na uzvišenju Košljen odakle se moglo kontrolirati prostrano Novaljsko polje te luke (Novalja i Stara Novalja) a nedaleko ovog naselja u današnjoj uvali Caska nalazila se i luka liburnske Kise, što nam danas potvrđuje i nalaz liburnskog šivanog broda.

Osnivači grada bili su Iliri iz Liburnskog plemena Curicta, to ime je označavalo one koje nastanjuju kameni otok (Kar-ikt) po njima je grad dobio svoje rimsko ime Curicum (Splendissima civitas Curictarum = Presjajni grad Krčana, je natpis pronađen je na antičkom nadgrobnom kamenu iz IV. stoljeća), a njegovim skraćivanjem došlo se i do hrvatskog imena otoka i grada Kark, Kerk do Krk.

Ravnatelj Ćurković između ostaloga je naglasio da je Asseria iz doba klasičnog Rima nastala na zidovima i temeljima liburnskog naselja.

Prva izvorna vijest o srednjevjekovnom naselju potječe iz prve polovine XIII. st., no tada se u povijesnim izvorima pojavljuju dva naselja: TRSAT, na brijegu na lijevoj strani Rječine, na mjestu liburnskog naselja TARSATE i RIJEKA, na obali, na mjestu rimske TARSATIKE.

L. z. spominje Antoninski opis putova kada navodi putovanje morem od Pule preko »Liburnskog zaljeva« do Zadra.

Sinonimni je zemljopisni pojam Flanatički zaljev (sinus Flanaticus), koji je vjerojatno stariji, a nastao je od naziva plemenske zajednice Flanonaca i naselja Flanone (danas Plomin), iako se vjerojatno odnosio samo na sjeveroist. dio Liburnskog zaljeva.

Riječ je o likovima božanstava i heroja, o mitološkim bićima prapovijesnog liburnskog prostora, inače malo poznatim, a koje Bilosnić na svoj način iznova oživljava, smještajući ih u njihov stvaran duhovan prostor, vraćajući ih na temelje njihovih davno razrušenih i zabravljenih svetišta.

Na zadarskom Forumu sačuvani slojevi od liburnskog razdoblja pa sve do 19. stoljeća

Želim podsjetiti kako je u Arsenalu smještena kopija liburnskog broda - serilije koja je bila izrađena za jednu izložbu, a specifična je po tome što su konstrukcijski dijelovi broda prošiveni.

Na lokalitetu se može pratiti slijed življenja iz pretpovijesti, liburnskog doba, rane i kasne antike, starohrvatske povijesti, te ranog i kasnog srednjeg vijeka.

Od predstojećih muzejskih aktivnosti, za 14. travnja najavljuje MAS-ovu gostujuću izložbu u Austriji u Bärnbarnbach, za 16. travnja izložbu studenata Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru Iz Liburnskog svijeta mrtvih.

U tom smjeru je i dr. Fadić iz Muzeja antičkog stakla govorio o važnosti i nedovoljnoj valorizaciji urbanističkih rastera iz liburnskog doba u Zadru.

- Zadrani su izgleda zaboravili cijeniti svoje kulturno blago koje ovaj grad baštini još od liburnskog doba, preko antike, srednjeg vijeka, renesanse i svih drugih umjetničkih epoha do danas.

Predmeti - djelovi nošnje, osobne opreme, ukrasi poput fibula, igli, kopči, narukvica, ogrlica, češljeva - prezentirani na izložbi pripadaju počecima liburnskog kulturnog razvoja, a okvirno ih se datira u vrijeme između konca devetog i početka petog stoljeća prije Krista.

Zadarski Episkopalni kompleks uvjet o očuvanosti i održavanju svakako ispunjava, a njegov veliki adut je i topički kontinuitet - na jednom su mjestu očuvani građevinski slojevi iz različitih povijesnih faza - od liburnskog, preko antičkog vremena pa sve do 19. stoljeća, ističe prof. Domijan.

Kao i kod liburnskog naselja zbog neistraženosti nije moguće ustvrditi ništa preciznije o samoj prirodi naselja.

On priziva sjećanje na daleku prošlost posljednje oledbe, možda i grad predtrojanskog ratnog razdoblja, ujedno i potvrdu visoke civilizacije doliburnskog i liburnskog doba.

Prof. dr. Uglešić također se osvrnuo i na tematiku nekad čuvenog liburnskog ulja koje i danas živi u postupku tradicijske proizvodnje maslinovoga ulja o kojem se govori i u Koleginoj knjizi.

Obuhvaća širu zonu arheološkog lokaliteta kojemu su u središtu ostaci bogatog liburnskog grada Asserie.

Ivica Katić (HSS) iz Krneze je upozorio na sve veću pojavu devastacije arheološke zone na potezu od Radovina pa do starog liburnskog naselja Ljuba smještenog na brdu Vrtolomu poviše Ljupča.

Kada se radi o prostoru liburnskog, antičkog i srednjovjekovnoga Zadra nije u pitanju hoće li će se nešto pronaći, nego što će se pronaći, kazao je ravnatelj zadarskoga Arheološkog muzeja.

Krista, dao je najbogatije nekropole i nalaze iz liburnskog razdoblja na osnovu kojih se radila kronologija cijele kulture.

Posebna važnost ovog osorskog lokaliteta potvrđena je i najnovijim otkrićem liburnskog groblja iz 9. stoljeća prije Krista.

Izradi UPU-a arheološkog nalazišta liburnskog gradića Asserije nedaleko od Benkovca pristupa se radi kvalitetne prezentacije vrijednosti nalazište te razvijanja mogućnosti turizma na ovom području.

navodno su na istraživanju liburnskog groblja u zadru (na relji) pronašli " vampirsku bebu " sa velikim očnjacima...: p

Sada kada je titula došla do Zadarske županije valja podsjetiti i na vrijednosti liburnskog ulja, pa i u Mulinama zapisanu formulu kako falsificirati druga ulja da liče na cjenjenija liburnska.

Riječ je o najviše istraživanoj antičkoj luci na Mediteranu, a povod akcija zadnjih godina bio je nalaz trećeg liburnskog broda rađenog šivanjem, koji se još uvijek čuva u slojevima prekriven pijeskom, geotekstilom i vrećama, do nekog trenutka kad će ga se moći na pravi način izvaditi, a zatim staviti u bazene za desalinizaciju i na kraju konzervirati, pa možda i rekonstruirati.

Sve to inicirano je još 1973. godine, kada su na ulazu u ninsku lagunu pronađena dva starohrvatska broda, a još ranije i ostatci liburnskog broda u Zatonu kod Nina.