Do prije nekoliko godina kada su se informacije o održavanju javnih dražbi nekretnina doznavale jedino preko oglasnih ploča na sudovima, kao kupci su se u pravilu javljali uvijek isti ljudi koji su se čak među sobom dogovarali da ne bi licitiranjem jedan drugom podignuli cijenu. Kako kazuje odvjetnik Željko Ostoja, mnogo nekretnina je na takav način prodano daleko ispod tržišne cijene, a najveća zarada tom uskom krugu ljudi je bila kada bi oni koji traže provođenje ovrhe bili Grad ili država, jer ostali ovrhovoditelji bi podizali cijenu na dražbi na način da bi licitirali do visine svojih potraživanja.