Nešto rjeđe je bila ustanovljena limfadenopatija, povraćanje, ikterične, hiperemične ili cijanotične sluznice, te dehidracija i krvarenja.

Na sluznicama se osip pojavljuje kao enantem, te povišenje tjelesne temperature i limfadenopatija.

U dvije trećine bolesnika pojavljuje se bezbolna periferna limfadenopatija, a povišena tjelesna temperatura, znojenje, te gubitak tjelesne težine rjeđi su nego u Hodgkinovoj bolesti.

Tuberkulozna intratorakalna limfadenopatija (medijastinalna i/ili hilarna) ili tuberkulozni pleuralni izljev, bez znakova radioloških abnormalnosti u plućima, klasificiraju se kao izvanplućna tuberkuloza.

Studija koja je obuhvatila osobe zaražene HIV-om između 1977. i 1980. godine, pokazuje kako danas neki ispitanici nemaju uopće simptoma, a kod nekih je prisutno jedino povećanje limfnih čvorova (generalizirana limfadenopatija).

2. Asimptomatska HIV-infekcija period latencije koji traje nekoliko godina (obično 7 - 10), nema simptoma bolesti; rjeđe su prisutne generalizirana limfadenopatija, glavobolja, hepatitis, promjene u krvnoj slici (anemija, neutropenija, trombocitopenija).

1. Akutna HIV-infekcija (Akutni retrovirusni sindrom) razvija se nekoliko tjedana nakon infekcije HIV-om; najčešće se klinički očituje kao blaga benigna virusna bolest i prolazi nezapaženo; traje obično 2 - 3 tjedna, a simptomi su: vrućica, gubitak apetita, opći algički sindrom i drugi opći simptomi, limfadenopatija, hepatosplenomegalija, osipi, ponekad hepatitis, pneumonitis, neurološke i mukokutane manifestacije.

3. Simptomatska HIV-bolest: a) rana opći simptomi (vrućica, gubitak apetita, gubitak tjelesne težine, malaksalost, proljev), generalizirana limfadenopatija, mukokutane manifestacije, hepatitis, oportunističke infekcije; broj CD4-limfocita progresivno pada sve dok ne dosegne 200 i manje kada prelazi u iduću fazu, b) uznapredovala broj CD4-limfocita manji je od 200, dolazi do progresije i perzistiranja općih simptoma uz razvoj karakteristicnih oportunističkih infekcija i bolesti - tumora, sindroma propadanja i demencije, c) kasna broj CD4-limfocita manji je od 50/mL, javljaju se, za ovaj stupanj imunodeficijencije, karakteristične bolesti što u neliječenih bolesnika dovodi do smrtnog ishoda HIV-bolesti.

Također omogućuje evaluaciju okolnih trbušnih i zdjeličnih struktura, procjenu maligniteta, metastaza i limfadenopatija.

Prije 2 mjeseca napravio sam ultrazvuk vrata, a na nalazu piše " obostrano u regijama II reaktivna limfadenopatija u paketima (3 - 4) ".

Limfadenopatija može biti lokalizirana, kada je povećan jedan limfni čvor, odnosno skupina susjednih limfnih čvorova, ili generalizirana, kada su povećane dvije skupine limfnih čvorova koje nisu susjedne.

RTG srca i pluca-vidljive uvecane hilarne limfne cvorove obostrano UZV vrata povecani limfni cvorovi s hilusom nekoliko promjera 2 x0.5x1.5 MSCT abdomena uoceni jos limfnih cvorova povecani2.5x1.4 cm MSCT toraksa limfni cvorovi 17 x15mm par njih nskon primitka u bolnicu bio 3 tjedna febrilan potom subfebrilan a zadnjih 5 dana i afebrilan bez ikakve terapije osim paracetamola povremeno.nema vodeceg simptoma. tek kontrolnim nalazom ct-a verificira se limfadenopatija u medijastinumu te intraabdominalno retroperitonealno.prvenstveno sumnjamo na limfoproliferativnu bolest.ucinjena je i punkcija submandibalno smjestenog limfnog cvora koja je pokazala samo reaktivnu hiperplaziju.kozilijarni hematolog predlaze biopsiju intraabdomalnih lim.cvorova koje nije moguce doseci transabdiminalnom biopsijom.zato je prezentiran na konziliju urologa i nefrologa. prihvacena je indikacija za laparoskopskom biopsijom i ekstripacijom limfnog cvora pa se dogovrorno premjesta u urolosku kliniku. dijagnoza-Lymphadenopathia retroperitonealis (a to bi bilo sto?) NALAZ BIOPSIJE 1. dva sivkasta smeđa komadica zajedno 2:1:0.5 cm unutar kojih se nalaze 4 limfna cvora. 2. isjecak masnog tkiva 7,5:3:1 cm na prerezu kojeg nalazi 6 - 8 limfnih cvorova. 3. nakoliko sivkasto žučkastih isjecaka tkiva 4:4:2 cm, na prerezu kojih se nade 10 medusobno srastenih limfnih cvorova sve ukupno 20 limfnih cvorova mu je izvadeno histoloski svi limfni cvorovi su odrazene arhitekture s prosirenom parakortikalnom zonom i mjestimice znakovima folikularne hiperplazije i izrazitim znakovima sinus histiocitoze.uz to se, u parakorteksu, mjestimice nalazi imunoplasticna proliferacija.izvrse se imunohistokemijska boje nja na CD20, CD3, CD35 i BCL2. koji ukazu na rektivnu prirodu procesa nalaz u ovom materijalu odgovara rektivnom promjenjenim limfnim cvorovima. nakon 5 mjeseci je bio na kontroli opet ista prica i pustili ga doma.... opet febrilan i sve od toga je proslo godinu i po nakon toga nije bio na nikakvim kontrolama ni krvniom ni hematoloskim makar to pise u preporukama u specijalistickim nalazima zadnjim al kad pita uputnicu za vadit krv njegov lijecnik pita sta ce mu to.... obracam vam se ovim putem jer me zanima sta bi to moglo biti i kako da se to lijeci.... da predlozim njegovom lijecniku neke pretrage ili nesto posto ona ne mari previse a opet je poceo biti febrilan svakih cca mjesec dana temp mu zna doci do 39.... a nezeli ic kod doktora jer se razocarao i misli da to nece nista rjesit.... inace se osjeca dosta dobro uz svu tu temp.... hvala vam unaprijed

Povećanje limfnih čvorova ili limfadenopatija u djece čest je razlog zabrinutosti roditelja i povod da se obrate liječniku.

Ciljevi ovog dugoročnog istraživanja u razdoblju od 5 godina su: 1. Ocijeniti ulogu PC u dijagnostici limfadenopatija; 2. Ustanoviti na CD19CD5 stanicama razlike u kinetičkim parametrima, površinskim i unutarstaničnim biljezima, proizašle iz interakcije mikrookoliša i neoplastičkih stanica B-KLL; 3. Ocjeniti prognostičku efikasnost i dijagnostičku relevantnost metoda FISH, FICTION, PCR, Q-PCR i mikroereji u pojedinim grupama LPB i MPB; 4. Ocjeniti kliničku relevantnost određivanja osnovnih molekularnih parametara u MPS i AML; 5. Ustanoviti serumsku razinu VEGF i bFGF pri dijagnozi LPS i MPS, te ocijeniti dinamiku promjena u točki maksimalnog terapijskog odgovora; 6. Ocjeniti utjecaj terapije na imunološki status u bolesnika s B-limfoproliferacijama; 7. Ocjeniti učinkovitost inovativne strategije prikupljanja matičnih stanica; 8. Ocjeniti učinkovitost pojedinih terapijskih strategija u B-KLL, MM, NHL i AL.

Od simptoma prevladavali su anoreksija (u 54 psa ili 88.5 %), depresija (u 53 psa ili 86.9 %), blijede i anemične sluznice (u 35 pasa ili 57.4 %), splenomegalija (u 33 psa ili 54.1 %), hemoglobinurija (u 33 psa ili 54.1 %), limfadenopatija (pojedinih limfnih čvorova) (u 13 pasa ili 21.3 %), povraćanje (u 12 pasa ili 19.7 %), žućkasto ikterične sluznice (u 8 pasa ili 13.1 %) (Slika 1), zažareno hiperemične sluznice (u 6 pasa ili 9.8 %), dehidracija (u 4 psa ili 6.6 %), krvarenja (u 3 psa ili 4.9 %) te plavkasto cijanotične sluznice (u jednog psa ili 1.6 %).

Uz opisane promjene lokalno se javlja bol, svrbež, moguća je i dizurija, vaginalna i uretralna sekrecija, te ingvinalna limfadenopatija (uvećani limfni čvorovi u preponama).

Aksilarna limfadenopatija vise izrazna u lijevoj aksili.

Uzroci povećanja limfnih čvorova mogu biti različiti, a uočeno je da je u dobi do 30 godina 80 % povećanih limfnih čvorova benigne naravi, dok je nakon pedesete godine života samo 40 % limfadenopatija benigno.

Na snimci je nađena bihilarna limfadenopatija i patološki intersticijski uzorak, simetrično.

Među klasičnim simptomima najčešća je limfadenopatija što znači prisutnost povećanih limfnih čvorova, osobito podčeljusnih i na vratu, a zatim slijedi angina, povišena temperatura i rijetko osip po tijelu.

Simptomi: povišena temperatura, slabost, bljedilo vidljivih sluznica, depresija, limfadenopatija (povećani limfni čvorovi), spenomegalija (povećana slezena) i opća slabost