Također se trudim nabaviti sjeme i sadnice starih sorti povrća i voća kako bih ih jednog dana mogla podijeliti svojim prijateljima i tako ih sačuvati za budućnost.

hvala svima na odgovorima. pomogli ste mi sa svojim razlicitim komentarima. i da, naravno, bit je u meni i mom pomalo stetnom oklopu, a ponasanje drugih ljudi prema meni je samo rezultat toga. vidim da je sporan broj seksualnih partnera. iako imam decke od 15 - te, spavala sam s dvojicom, poanta je bila da sam navikla imati decka i da bi se osjecala izgubljeno sama. naravno, nemam nista protiv cura koje su imale puno veci broj seksualnih partnera. to je svacija osobna stvar. u svakom slucaju, radim na sebi i trudim se raditi stvari zbog sebe, a manje zbog drugih u vidu drustvenih pritisaka i slicno. pozdrav svima

Znam da to nije smiješno, i ja se ne želim tome smijat... al ' jednostavno u tom trenutku mi dođe da se smijem, trudim se to sakriti.

je imaš pravo ko većina ekipe, i trudim se jebiga poznam ju pre dobro znam gdje je svaki dan šta radi di je bila.............

Voće pojedem na silu nisam mu ljubitelj a trudim se pojesti svaki dan nešto i od povrća.

E Dalma to je jače od mene trudim se ali kako nemam niti jednu ovisnost osim o pisanju (i dobroj papici) (alkohol samo probrana vina čašu dvije uz klopu vikendom, ništa kava ništa cigarete, droga nikad, ne volim niti aspirine kad sam prehlađen) onda si barem tu oduška dam u pisanju.

Ja osobno cijenim logiku i razum, no trudim se ne obezvrjeđivati emocije, te samim time smatram da svaku izjavu i mišljenje treba cijeniti prema sadržaju, a ne prema tome tko ju je izrekao.

Svoj posao se trudim u prilagođenim okolnostima činiti dobro.

Danas mi je prvi dan dijete, iako se već neko vrijeme trudim paziti što i koliko jedem.

Trudim se ne prekidati svojeg supruga dok gleda sport na televiziji.

Osobno se jako trudim da KBC Split u svoj rad uvede tehnologiju praćenja, kriterije i kulturu kontrole kvalitete, u što se neki moji suradnici na fakultetu jako razumiju.

Evo da vam se kratko javim, prvi tjedan u Osijeku je prošao, uvjeti života tamo su užasni i jedva čekam nać novi stan od 1. To će bit moja valjda 4. selidba.... al nebitno, vec imam prakse hahaha, mozda si i kupim konačno stančić, bacila sam oko na jedan, ali budemo vidjeli što će mi agentica za nekretnine još pokazati ovih dana, veseli me da ću možda konačno imati svoj mir i neku slobodu, jer ovdje gdje sad živim ništa od toga nemam, to izgleda vrlo nalik big brotheru;) Srećom, kad mi dosadi ' stan ' mogu sjest u auto i malo pobjeć, napunit baterije za dalje, eto to je jedina razlika od big brothera hahaha..... sve u svemu i nije mi tako loše, družim se, puno šetam i trudim se maksimalno uživati.

Trudim se, ali teško ide ", zaključio je na kraju.

Vrijeme pregovora je trajalo otprilike dva mjeseca... i psihički, sigurno jedno od najtežih... i mučno, i teško, i naporno, i stresno... iako mi sve te riječi sad djeluju i preslabe i šuplje da bi opisale svu silu osjećaja skupljanih i skrivanih godinama negdje duboko u sebi... jer ništa ne boli tako jako kao nepravda, a ova moja se taložila punih 17 godina, i sad me pritiska i guši daleko više nego prije, jer moram razgovarati kao da se ništa nije dogodilo, kao da ni ' ko nikome nije napravio ništa nažao, ništa krivo, svi pravi i pošteni... i sve je kao u redu, i svi smo kao " braća ", jer kome više pričati o nepravdi, kad je ni ' ko ne vidi i ne čuje, a i koga briga... i svjesna sam ja da moram odraditi " posao " u realitetu trenutka, i trudim se maksimalno da prošlo-svršeno vrijeme ostane zakopano... al ' nije se lako boriti s osjećajima... što ih ja više gušim, oni više izranjaju... jer razgovarati moram, a puno izgovorenih riječi osjećam kao nastavak starih nepravdi... i ne mogu ih izbjeći, jednostavno ih moram žvakati i gutati... teško mi je sad i pričati o tom periodu, ne volim ga se ni sjećati... da mogu, uzela bih gumicu i sve izbrisala... e, da mogu... dva mjeseca duga kao dvije godine... ne ponovilo se... nikad više... uostalom, sva težina mog iskustva iz tog perioda pretočena je u post o diobi od 07.08.09.

dijete i adolescent nije isto, kao niti ljubav i silovanje, ali zašto se uopće trudim? zbog nekih drugih koji nisu zaslijepljeni miržnjom, pretpostavljam.

Ne želim više o meni pisati, nisam idealna, trudim se, imam još vremena, iako je samo Bog gospodar mog i tvog preostalog vremena, možda ga i nemamo puno.

Nekada sam znala sve rođendane, godišnjice, imendane, i šta ti ja znam što sve ne, a sada se više niti ne trudim bilo čega sjetiti se...

U tom pogledu trudim se mnogima koji mi s tim sumnjama i strahovima dolaze ponuditi jednostavno tumačenje, ali još više, molitvu zaštite u ljubavi Boga Oca i blagoslov.

Samo znam da sam odlučila više ne razbijati si glavu, imam toliko vremena da uživam da bi ga potratila plačući... Å to reći, trudim se da se stvari poprave... ne znam dali radim dobro ili ne, ali kada se voli, nije lako nekoga zaboraviti... pogotovo ako ga mogu prečesto viđati, a uostalom, ništa mi više nije jasno... jeli to samo prolazna faza... i isplati li se čekati... no kako bilo da bilo, moram nešto raditi, čekala ili ne... tako da u svakom slučaju, neću sama sebe više žaliti, od sada ću promjeniti ploču

Ja se uvijek trudim da si povećam šanse za to.

Ne trudim se pronaći što više najpribližnijih dokaza o njegovom postojanju niti razmatrati najlogičnije i najprihvaćenije teorije, ne.

Trudim se ispuniti sve njihove želje, i zbilja se ne štedim.

da, srecom imamo pribor pa mozemo regulirati. medjutim, ja sam dobro zabijena nakon takvih skokova.. bas jako iscrpljena. ili mi to bude od tog stresa: -)) ma sve je to jedan zacarani krug s kojim se nije lako boriti. u pocetku kad bi mi se to dogodilo sam bila jako ljuta na sebe. sada si samo kazem-polako, smiri se: -) inace sam onda up down up down po 24 h i ne dolazim k sebi.. ni na nebu ni na zemlji. a uz sve to se i jos maksimalno trudim da to nitko ne primijeti. skrivate li vi takva stanja kod sebe? ja osobno-da. ne pricam svojoj okolini, ni bliskim ljudima-jao, sto mi je lose jer sam na 25. sutke se samo ubodem i cekam da se spusti, boreci se najvise s temom koju sam i otvorila... skoncentriraj se: -) uglavnom, nisam pronasla odgovor na pitanje kako se protiv stresa boriti jer kad se boris protiv stresa tek zavrsis u njemu: -) mozda neka meditacija pomaze: -) da, uz masazu bi nam trebali propisati i jednu wellness terapiju za dusu i tijelo.. barem jednom mjesecno: -)

Nisam osoba koja je samo pokupila kredit, radim, trudim se, ali je poduzetnicima-početnicima teško " uzletjeti " ako im se odmah, u startu, potkrešu " krila " izjadala se ova splitska poduzetnica.

i bez šminko-LGBTQ - trudim se da na tim štacijama ne buden nikako - lipje mi je u normalne ulice ili pute, pa makar i prašnjavi bili, makar i magarad po njima revala - e da je toga.... vi " lipji ", " boji " i " obloglavi " morete tamo di su stine, i di nema prašine.

Nisam neki moralist i ne trudim se nikom suditi, i nije da meni nešto fali u životu, ali malo mi je žao onih dječaka koje gledam po Pepermintu i šire, kojima je jedini hendikep što govore hrvatski?

' Trudim se držati korak s dečkima '

Uvijek se trudim da se moja publika osjeća ugodno i sigurno.

Neprekidno mi govori da se toliko ne trudim, da je sve dobro, da je zadovoljna: a ja sa guštom radim baš suprotno, manijakalno pazim na svaku sitnicu, jer stara je za pet, kad se samo sjetim sa kakvim sve zmajevima dolazim u dodir.

No, trudim se pročitati do kraja: D