1 7 Veliki su i nedoku? ivi sudovi tvoji, zato lutaju duše nepou? ljive. 2 Dok su mislili bezbožnici da imaju u vlasti sveti narod tvoj, postadoše sužnji tmine u okovima duge no? i, zatvoreni pod svojim krovovima, prognanici vje? ne providnosti. 3 Mišljahu da? e im se tajni grijesi skriti, pokriveni tamnim velom zaborava, a rasuše se u užasnu strahu, zaplašeni utvarama. 4 Ni skrovište u koje se povukoše nije ih sa? uvalo od straha, nego se oko njih razlijegao grozan jek, ukazivahu im se kobne utvare, mra? nih lica. 5 I nikakva im sila ognjena nije mogla svjetla pružiti, niti su sjajne plamene zvijezde mogle osvijetliti tu strašnu no?. 6 Jedino im se ukazivaše neka loma? a, sama od sebe upaljena, puna užasa; i kad bi ta prikaza iš? ezla, oni je, izvan sebe od straha, držahu strašnijom nego što bijaše. 7 Nemo? na bijahu njihova umije? a? arobnja? ka i njihovo hvastanje razborom bijaše izvrgnuto ruglu. 8 Jer oni koji prije obe? avahu kako? e istjerati strah i tjeskobu iz bolne duše, sami se razbolješe od straha smiješnoga. 9 Kad ih i nije ništa strahovito plašilo, bješe im na užas gmizanje životinja i šištanje zmija.