Članak 23. stavak 1. točka b) Protokola ukazuje na to da države Stranke u okviru poticanja javne svijesti i obrazovanja moraju javnosti omogućiti pristup informacijama o tome koji LMO se mogu uvoziti te ostale informacije koje se odnose na prijenos, rukovanje i uporabu LMO-a.

Strategije procjene rizika od LMO-a koje su usvojili međunarodni i nacionalni sustavi vrlo su slične.

Kompozicijske analize (npr. razine ekspresije u LMO-u, te perzistentnosti i akumulacije u okolišu i hranidbenom lancu) novostvorenih tvari koje mogu imati potencijalne štetne učinke (npr. insekticidni proteini, alergeni, antinutritivni faktori, itd.), a nastale su ekspresijom višestrukih transgena u količinama koje se razlikuju od onih nastalih kod roditeljskih LMO-a ili nemodificiranih primateljskih organizama,

Osim toga, promjene molekularnih karakteristika mogu utjecati na sposobnost detekcije LMO-a, što može biti važno u kontekstu mjera za upravljanje rizicima.

Određene detaljne informacije u svezi LMO-a ne mogu biti dostupne na BCH mehanizmu zbog zahtijeva povjerljivosti.

Na primjer, Stranka uvoza sukladno AIA proceduri u okviru Protokola mora o svojoj odluci o prvom uvozu LMO-a obavijestiti BCH mehanizam (kao i pošiljatelja najave).

Vezano za GMO-e/LMO-e, OIE organizacija provodi znanstvene procjeni GMO-a/LMO-a koji se koriste kao lijekovi za životinje.

Zemlje u razvoju i one koje još uvijek nemaju nacionalno zakonodavstvo u području odgovornosti i naknade štete proizašle iz prekograničnog prijenosa GMO-a/LMO-a željele su imati pravno obvezujući instrument o građanskoj odgovornosti koji će osigurati obeštećenje i naknadu štete.

Identitet modificiranog živog organizma, te razlike između bioloških karakteristika modificiranog živog organizma i organizma primatelja ili roditeljskih organizama. (Razlike u biološkim značajkama mogu prikriti direktne učinke koji su posljedica modifikacije LMO-a, što uključuje biokemijske promjene, promjene u ponašanju, tjelesne promjene te promjene rasta, kao i indirektne učinke npr. učinke na druge organizme koji ih možda koriste kao hranu ili su povezani s primateljskim ili roditeljskim organizmima.

Ponovna procjena molekularnih sekvenci na mjestu umetanja gena i očuvanost transgena mogu biti potvrda molekularnih karakteristika roditeljskih LMO-a, ali također mogu biti i osnova za procjenu namjernih ili nenamjernih mogućih štetnih učinaka na očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti u potencijalnom primateljskom okolišu, uzimajući u obzir moguće štetne učinke na zdravlje ljudi.

Opseg preispitivanja može biti različit od slučaja do slučaja, ovisno o rezultatima procjena rizika roditeljskih LMO-a.

Postupak procjene rizika može s jedne strane dovesti do potrebe za dodatnim informacijama o određenim subjektima koji se mogu utvrditi i zatražiti tijekom postupka procjene, dok s druge strane, informacije o drugim subjektima u nekim slučajevima ne moraju biti relevantne. (Jedan od primjera u kojem su potrebne dodatne informacije je slučaj kada se neka, prethodno napravljena procjena rizika za uvođenje određenog LMO-a u okoliš koristi kao referenca za procjenu rizika uvođenja istog LMO-a u drugačiji prijamni okoliš.

BS-I/12 - COP-MOP pristaje razmotriti, na svom drugom sastanku, mogućnosti suradnje između država Stranaka, s drugim državama i relevantnim međunarodnim tijelima na poticanju i razvijanju javne svijesti, obrazovanju i sudjelovanju glede sigurnog prijenosa, rukovanja i uporabe LMO-a.

COP-MOP 4 je, između ostaloga, napravio preglede iskustava stečenih uporabom tehnika za uzorkovanje i detekciju (članak 18. stavak 2. točka a) Protokola) i iskustava u uporabi postojeće dokumentacije pošiljaka, a u svrhu ispunjavanja zahtjeva vezanih za identifikaciju LMO-a sukladno članku 18. stavak 2. točke b) i c) Protokola.

U odluci BS-IV/9 o članku 18. stavku 2 točki a) Protokola, COP-MOP 4 je zatražio od Stranaka i pozvao ostale vlade, relevantne organizacije i Fond za globalni okoliš (GEF) da surađuju sa Strankama zemljama u razvoju i podrže ih u njihovim nastojanjima izgradnje kapaciteta vezanih za uzorkovanje i detekciju LMO-a, uključujući uspostavljenje laboratorija i obuku lokalnih regulatornih i znanstvenih kadrova.

Nadalje, od Stranaka Protokola, ostalih vlada i relevantnih organizacija zatraženo je da informacije o pravilima i standardima za metode uzorkovanja i detekcije LMO-a učine dostupnima putem BCH-mehanizma.

Potrebne informacije mogu se od slučaja do slučaja razlikovati po svojoj prirodi i stupnju detaljiziranosti ovisno o: LMO-u o kojem se radi, planiranoj uporabi i okolišu koji će vjerojatno biti primatelj. (Pristup po principu od slučaja do slučaja je od fundamentalne važnosti za procjenu rizika od LMO-a, a predstavlja takav pristup u kojem se svako pojedino oslobađanje određenog LMO-a razmatra u odnosu na okoliš u koji će se taj LMO uvesti i/ili u odnosu na njegovu namjenu.)

Procjenu rizika trebaju koristiti stranke Protokola u svrhu donošenja utemeljene odluke o tome hoće li odobriti uvoz razmatranog LMO-a ili neće, te hoće li tražiti dodatne uvjete ili ne, uključujući zahtjeve za mjere upravljanja rizikom.

Objektivna odgovornost nameće obvezu rezultata osoba/subjekt bit će odgovoran ako dođe do nastanke štete prouzrokovane prekograničnim prijenosom LMO-a bez obzira na krivnju.

Subjekti koje se u sklopu ovog pitanja mogu razmatrati su: stranka izvoza, stranka uvoza, izvoznik, uvoznik, osoba koja podnosi najavu ili operator (npr. osoba iz operativne kontrole LMO-a u vrijeme nastanka incidenta koji je prouzročio štetna događanja).

Nadležni sudovi za potraživanja naknade - Ako je šteta nastala kao posljedica prekograničnog prometa LMO-a, gdje bi se trebao podnijeti zahtjev za naknadu štete - na primjer u zemlji stranci uvoza ili zemlji stranci izvoza?

Ako se u istoj sredini uzgaja više različitih LMO-a koji sadrže više od jedne genetske promjene, moguće su brojne različite nenamjerne višestruke genetske promjene.

Shodno rečenom, opseg ove Smjernice ograničen je na LMO-e koji sadrže više od jedne genetske promjene nastale međusobnim konvencionalnim križanjem LMO-a s po jednom genetskom promjenom (roditeljske linije), dok nastali LMO sadrži više od jedne genetske promjene.

Protokol o biološkoj sigurnosti zahtijeva od zemalja stranaka da odluke o uvozu LMO-a koji su namijenjeni namjernom uvođenju u okoliš donose u skladu sa znanstveno ispravnim procjenama rizika.

Cilj ovih procjena je da utvrde i vrednuju moguće negativne učinke LMO-a.

Uzročnost (šteta od čega?) - Koji dokazi su potrebni da bi se dokazala uzročna veza između štete i jednog ili više određenih LMO-a?

priopćenja o dvostranim, regionalnim i mnogostranim sporazumima i dogovorima koje su Stranke sklopile s drugim Strankama u svezi s namjernim prekograničnim prijenosom LMO-a (stavak 2. članka 14. Protokola),

izjave Stranaka zemlja u razvoju ili Stranaka s privredom u tranziciji o temelju za donošenje svojih odluka o uvozu LMO-a namijenjenih izravnoj uporabi kao hrana, hrana za životinje ili za preradu (stavak 6. članka 11. Protokola),

konačne odluke o domaćoj uporabi LMO-a namijenjenih za izravnu uporabu kao hrana, hrana za životinje ili za preradu (stavak 1. članka 11. Protokola),

Cilj ovog dokumenta (u daljnjem tekstu: Smjernice) je pružiti dodatne naputke o procjeni rizika od LMO-a koji sadrže više od jedne genetske promjene, a koji su nastali konvencionalnim križanjem LMO-a s jednom ili s više genetskih promjena.