Graditelji te milosrdničke lađe, sv. Vinko i sv. Lujza, započeli su poput Noe.

Onda ti je moja Mare Lujza poslala pozdrav s onega svita.

Lujza je Presveto Trojstvo predočivala i kao uzor života.

Lujza de Marillac nazvana je i mističarkom Duha Svetoga.

- Kurbačo, ti češ tirat moju Mariju Lujzu s vrata - proderen se ja - Koja Marija Lujza?

Marija Lujza je legla na put i gleda malo Desnu, malo golubarnik.

Ove dane uvečer dere bura, zima za popizdit, naložili kamin, Keko hrče na otomanu, Antiša se stisa pod noge, isto hrče, Marija Lujza (MLo) mu se stisla iza leđa grijući se, i ona isto hrče.

Gledam ja di je, nema ga, on se sakrija ispod kreveta, a ono Marija Lujza na moju zapovid stala isprid vrata.

Lujza je u svoju kuću primila prve djevojke koje su došle služiti siromasima i postala im učiteljicom i pomoćnicom.

Lujza je prednjačila u svemu, nadasve u pokori i revnosti u djelima ljubavi.

Nasuprot toj ambijentalnoj stilizaciji kretanja, dramske osobe, Sofija i Lujza, ubačene su u scenski prostor žestinom svađe i grubostima tučnjave: sprema se još jedan nastup pjevačice Sofije u ulozi Toske sinkroniziran sa snimkom gdje pjeva Maria Callas.

U njemu ona tobože hoće provjeriti vraća li joj se izgubljeni glas, a u tome joj pomaže povjerenica Lujza.

Lujza je znala da je kršćanstvo religija radosti, da kršćani trebaju radost širiti oko sebe, pa i kad se čini da je ništa ne može opravdati.

Lujza je potjecala iz vrlo siromašne obitelji, s još 3 sestre i 4 brata, a završila je samo dva razreda škole.

Lujza je poticala i svoje kćeri da se na sličan način pri premaju za svetkovinu Duha Svetoga velikom sabranošću, ustrajne u iščekivanju.

Potom prolazimo pokraj poznate Palače New York, na Nagykörútu, nedaleko Blaha Lujza téra:

Kao što je Franji bila pridružena Klara, tako je Ivanu od Križa bila pridružena Terezija Avilska, svetom Vinku Lujza de Marillac i tako redom.

I sad neznan, jel mi Keko lizija uz nogu, jel mi Antiša liza nogu, je mi moja Marija Lujza lizila uz nogu.

Suvremena stvarnost svijeta, koja je i naša, ima neusporedivo veći utjecaj nego što su ga Vinko i Lujza ikada mogli i zamisliti.

U njenoj pobožnosti prema Presvetom Trojstvu jedan pisac ističe: I usred mnogih svojih poslova i djelovanja, Lujza je uvijek uspijevala u sebi naći utočište, u kojem je znala da prebiva božanski Gost, Bog Jedan i Trojstven.

Lujza je cijeli život posvetila Bogu i proživjela ga u milosrđu, a takvo što ne bi bilo moguće bez euharistije koja se u potpunosti živi, u kojoj se u potpunosti sudjeluje, koju se obožava i koju se produljuje konkretnim djelima svakodnevnog milosrđa.

Prema tome, ljubav je ključ koji dopušta ulaz u spoznavanje Boga. Tko ne ljubi, ne poznaje Boga pisala je Lujza jer nije moguće istinski spoznati ljubav ako se ne dožive njeni nutarnji pokreti.

Samo ljubav daje shvaćanje veličine Božje, a ne radi se, kako je to Lujza još naznačila o bilo kakvom shvaćanju, nego dubokom i osjećajnom tako da onaj tko bude imao više ljubavi, više će biti dionik te božanske svjetlosti i spoznaje koje će je ražariti svetom ljubavlju.

Nasuprot njoj su Lujza, njezina pratilja, te Ester Kott, sestra.

Bračni par, Lujza i Rudolf Erdödy, vlasnici Novog Marofa, brinuli su se o obrazovanju najmlađih u svojem kraju, podigli osnovnu školu i pomagali siromašne učenike.

Po nacrtu zagrebačkog arhitekta Huga Erlicha izgradio je jako lijepu kuću s ateljeom, a zatim je osnovao Blažujsku likovnu koloniju, jednu od prvih u Bosni, u kojoj su bili Karlo Mijić, Vilko Šeferov, Lujza Kuzmić Mijić i Adela Ber.

Antiša će čuvat spizu i nadzirat babu i dicu, Marija Lujza će se čuvat golubarnik.

Lujza je potjecala iz vrlo siromašne obitelji, s još 3 sestre i 4 brata, a završila je samo dva razreda škole.

Lujza je bila jako pobožna, ali slabog zdravlja, te je jedina ostala kod kuće.Iako je imala još dva Gospina ukazanja, tek nakon godinu dana u povjerenju je to otkrila svojoj nekadašnjoj školskoj kolegici.

Zbog bolesti Lujza je samo nedjeljom išla u župnu crkvu gdje se ispovjedala i pričestila.