Gle, kao moljce njih sveudilj satiru: 20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi. 2 Doista, budalu njegov bijes ubija, lu? aka? e sasvim skon? at ljubomora. 4 Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezašti? ene na Vratima tla? e. 5 Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima. 7 nego? ovjek ra? a muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu. 10 On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa. 11 Da bi ponižene visoko digao, da bi oja? ene sre? om obdario, 12 redom ruši ono što lukavci smisle, što god zapo? eli, on im izjalovi. 13 On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obra? a u ništa. 14 Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred no? i. 15 On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silni? kih ruku diže siromaha. 16 Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta. 17 Da, blago? ovjeku koga Bog odbaci