Prvi Conneryjev film koji je dogovorio sa studijom bio je The Offence, kojeg je režirao njegov prijatelj Sidney Lumet.

Slavni redatelj nagrađen je 2005. godine počasnim Oscarom za svoja filmska dostignuća Slavni redatelj Sidney Lumet, najpoznatiji po režiji kultnih filmova " Serpico " i " Pasje poslijepodne " umro je u 86. godini od limfoma u subotu ujutro u svom domu na njujorškom Manhattanu.

Naravno, to je najbolji boksački film svih vremena. 16. Ledena oluja - The Ice Storm, am. drama, 1997., R: Ang Lee, Gl: Kevin Kline, Joan Allen, Sigourney Weaver Skica života otuđenih imućnih Amerikanaca s fascinantnom glumačkom postavom: djecu glume sasvim mladi Elijah Wood, Tobey Maguire i Christina Ricci. 17. Zločini i prekršaji - Crimes and Misdemeanors, am. drama, 1989., R: Woody Allen, Gl: Woody Allen, Martin Landau Ono što je za publiku ironija, za Allena je realnost, što prikazuje kroz ovu priču u kojoj liječnik razmišlja o umorstvu supruge jer je našao novu ljubav koja ga ucjenjuje. 18. Mistična rijeka - Mystic River, am. krim. drama, 2003., R: Clint Eastwood, Gl: Sean Penn, Tim Robbins, Kevin Bacon Unutar istrage o ubojstvu skrivena je izrazito emocionalna drama: Eastwood zna kako iščupati srce gledatelju i stisnuti ga tako da zaboli. 19. Buntovnik bez razloga - Rebel Without a Cause, am. drama, 1955., R: Nicholas Ray, Gl: James Dean, Natalie Wood James Dean bio je instant-zvijezda ali s razlogom, ne poput ovih današnjih, što se vidi u ovom filmu u kojem glumi mladića u potrazi za boljim životom, i to kao da ima trideset a ne tri godine glumačkog iskustva. 20. Ubiti pticu rugalicu - To Kill a Mockingbird, am. drama, 1962., R: Robert Mulligan, Gl: Gregory Peck, Mary Badham Ekranizacija romana Harper Lee dojmljiva je studija rasnih odnosa na američkom Jugu uz izvanredan glumački angažman Gregoryja Pecka. 21. Casablanca, am. drama, 1942., R: Michael Curtiz, Gl: Humphrey Bogart, Ingrid Bergman Iako je kemija između Bogarta i Lauren Bacall bila fenomenalna, nikada nije bila tako vruća kao između njega i Ingrid Bergman u ovoj ljubavnoj priči iz Drugog svjetskog rata. 22. TV mreža - The Network, am. drama, 1974. R: Sidney Lumet, Gl.

Veteran Sidney Lumet (1924. 2011.) je u svojem posljednjem filmu Dok vrag ne sazna da si mrtav (Before the Devil Knows You re Dead) obradio vjerojatno najrigorozniji slučaj u kontekstu poremećenih obiteljskih odnosa.

Gray, Ferrara i Lumet briljantno obrađuju obitelji opterećene zlom krvlju kojima je dovoljan samo impuls iz okoline da bi se survale u tešku tragediju.

Zločin se, kao da kaže Lumet, događa zbog životne monotonije, on nije perfidna i glamurozna gesta nego nastaje zbog seksualnog nezadovoljstva, manjka očinske ljubavi i preskupe alimentacije.

ETHAN HAWKE i Philip Seymour Hoffman kao braća Hanson Godine 1973. ugledni američki režiser Sidney Lumet izjavio je da sve što želi, u filmotvorskom smislu, jest postati bolji, a da mu količina snimljenih filmova u tome pomaže.

Sidney Lumet, kultni američki filmski redatelj, izgubio je jučer, u 86. godini života, bitku s limfomom.

Lumet, 1965) beskrupulozni iscjeđivač posljednjega što siromasi imaju, koji na kraju shvati svoju neljudskost i, napokon nagrada Oscar južnjački šerif u U vrelini noći, koji na kraju prihvaća pomoć preziranog crnačkog detektiva, tog prokletog crnčuge.

Lumet, 1978) i Povratak u Oz (W.

Neka njegova djela će zapad snimiti kao recimo njegov centralni Rašomon (Rashômon), koji ubrzo dobiva američki remake u westernu Martina Ritta Outrage (1964) s Paulom Newmanom, TV verziju 1960. snima Sidney Lumet, a ' rašomonska struktura ' postaje stručni termin filmske retorike i omiljeno sredstvo mnogih.

Zar barem čitatelje Ljetopisa, ako drugi mediji za to nemaju dovoljno interesa ili prostora, ne bi zanimali novi filmovi redatelja takvog kalibra kao što su Eric Rohmer, Claude Chabrol, Woody Allen, Mike Leigh, Sidney Lumet, Kenneth Branagh, Richard Attenborough, Lasse Hallstrom, Giuseppe Tornatore, Jan Sverak ili braća Dardenne, da spomenemo samo one zastupljene u Filmskom leksikonu?

S ta tri filma Lumet se odlično uklopio u stremljenja Novog Hollywooda koja su određivali puno mlađi filmaši, a kritika je visoko cijenila (i precjenila) i njegov rani postnovohollywoodski period, dva uratka s početka 80 - ih - Princ velegrada s Treatom Williamsom, u kojem se ponovo pozabavio policijskom korupcijom i koji mu je donio jedinu scenarističku nominaciju za Oscara (uostalom, scenarije je vrlo rijetko pisao), te sudsku dramu Presuda s Paulom Newmanom, koja mu ni iz četvrtog pokušaja nije donijela redateljskog Oscara.

Nakon toga, prešavši šezdesetu, polako je padao u drugi plan, nakratko zaokupljajući pažnju s pokojim ostvarenjem, poput osebujnog odvjetničko-erotskog trilera Kriv kao grijeh iz 1993. s Rebeccom De Morney i Donom Johnsonom (prema scenariju kultnog Larryja Cohena), a pamti se i istoimeni remake gangstersko-adoptivne profeminističke drame Gloria pape američkog nezavisnog filma Johna Cassavetesa, u kojem je Lumet Cassavetesovu suprugu i muzu Genu Rowlands zamijenio sa Sharon Stone, koja je tada pak žudjela zamijeniti uobičajeni glamur svojih uloga naturalističkim prikazom lika i tako se dokazati kao ozbiljna glumica; međutim, koliko god Lumet na naturalizmu inzistirao, Cassavetesovim dometima nije se primaknuo niti Sharon bitno pomogao.

Lumet priču uprizoruje s izvanrednim osjećajem za atmosferu, vodeći je od realističke krimi-drame s trilernim elementima do nečeg vrlo nalik antičkoj tragediji u klimaktičnoj završnici, uobičajeno dobivajući od jakog casta vrsne izvedbe (iako ima i mjestimičnog blagog preglumljivanja), no podbacuje na tzv. sadržajnom, a djelomično i na kompozicijskom planu.

Lumet, koji je Andyja i Hanka iz prijatelja u originalnoj verziji scenarija pretvorio u braću, očito s namjerom da priči da sudbinskiji karakter, da upućenim gledateljima negdje zazvone Eshil, Sofoklo i Euripid, odlučio je višestruko složenu porodičnu situaciju, koju čine tri sadašnje ili nekadašnje obitelji (Andy i Gena, Hank, njegova kći i bivša supruga, Charles i njegov odnos sa suprugom i sinovima), dati kroz nagovještaje i slutnje, a ne elaboracijom, što u nekim slučajevima zna efektno funkcionirati, ali ne i ovom.

Krimić Prije nego što vrag dozna da si umro o braći koja planiraju pljačku zlatarnice svojih roditelja, iznimno je uzbudljivo ostvarenje u kojem je Lumet majstorski ispremiješao vremenski tijek filma, tek postepeno otkrivajući sve detalje pljačke i njezinih tragičnih posljedica.

Dojmu napetosti pridonose i vremenski skokovi koje Lumet koristi da bi pojačao dramatičnost: retrospektivno pripovijedanje iz nekoliko perspektiva polako odmata i poneke skrivene događaje i okolnosti, kojima se pojedini lik razotkriva u ponešto drukčijem svjetlu.

Filmski veteran Sidney Lumet i u poznoj životnoj dobi sposoban je snimiti velik film, o čemu svjedoči kriminalistička drama s elementima trilera Dok vrag ne sazna da si mrtav, koja je u zagrebačkim kinima prošla bez velike reklame i sa samo jednim terminom u manje posjećenom multipleksu.

Priča koju je Lumet ispričao u ovom napetom dvosatnom ostvarenju govori o dvojici braće, korpulentnom i frustriranom mešetaru nekretninama Andyju (vrlo dojmljivi Philip Seymour Hoffman) i mršavom, pasivnom i strašljivom Hanku (također sjajan Ethan Hawke).

U knjizi Kako se snima film, Sidney Lumet iskreno i otvoreno govori o složenom procesu nastanka. Prvo što redatelj treba odlučiti je hoće li ili neće snimati film.

" Kako se snima film " Autor: Sidney Lumet Godina izdavanja: 1998.

" Budi pola sata u raju, sve dok vrag ne sazna da si mrtav " tako glasi čitava rečenica od koje je Lumet za naslov uzeo njen završni dio.

Već svojim redateljskim prvijencem, 12 gnjevnih ljudi (1957), u kojem Henry Fonda briljantno tumači ulogu porotnika koji svojom iznimnom upornošću i hrabrošću uspijeva na koncu sve uvjeriti u nedužnost čovjeka optuženog za ubojstvo, Lumet uvodi sudnicu, pravdu i kazneni sustav kao neiscrpne teme svoje cjelokupne kinematografije.

U filmu Serpico (1973), temeljenom na istinitim događajima, Lumet kroz priču detektiva Serpica otvoreno progovara o problemu korupcije u policiji, donijevši Alu Pacinu oscarovsku nominaciju za najbolju glavnu mušku ulogu.

Lumet se u sudnicu vraća ponovo 1982. godine s dramom Presuda, gdje Paul Newman glumi posrnulog odvjetnika koji svoj ponos, čast i karijeru nastoji povratiti u parnici protiv nesavjesnih bolničkih liječnika, prema napetom scenariju američkog dramatičara Davida Mameta.

Dovoljno je reći Sidney Lumet. Mreža je jedan od rijetkih kultnih remek-djela o novinarstvu, napravljen kako bi kritizirao cjelokupno svjetsko društvo onoga vremena, i iz kojeg bi mnogi i danas mogli štošta naučiti.

Do 1973. Lumet je iza sebe imao niz istaknutih naslova, od debitantskog kino ostvarenja 12 gnjevnih ljudi s Henryjem Fondom iz 1957. koji mu je donio Zlatnog medvjeda u Berlinu i oscarovsku nominaciju za najboljeg režisera, preko Bjegunca (1959) s Marlonom Brandom do Zalagaoničara (1964) s Rodom Steigerom i Brda izgubljenih (1965) sa Seanom Conneryjem.

Lumet je bio dio one skupine režisera (Delbert Mann, Robert Mulligan, John Frankenheimer) koji su sredinom 50 - ih prešli s televizije na film i donijeli svježu krv američkoj kinematografiji težnjom da se bave društveno relevantnim i aktualnim temama na realističan i filmski ekspresivan način, a upravo 1973., kad je dao citiranu izjavu, njegova je karijera ušla u svoju najcjenjeniju fazu.

Sljedeće godine Lumet se našao na vrhuncu Tv-mrežom, razornom, i danas izuzetno aktualnom kritikom masmedija temeljenom na izvornom scenariju čuvenog dramatičara (i scenarista) Paddyja Chayefskog, nominiranom za deset Oscara, ponovo i za najbolji film i režiju, no dobili su ih samo Chayefski te Peter Finch, Faye Dunaway i Beatrice Straight za glumačke izvedbe.