Pak se strese i rukom u č ini kano da tjera nevidljive aveti...: A sad.... homo spat. Ivo Vojnovi ć otvori o č i, pogleda praznu taracu, sablasne krošnje č empresa uokolo, guste krvotoke bršljana po zidovima kapelice, mjesec koji iznad grada pluta kano ljuska, nedovršena pisma ispred sebe na tavolinu, sjenu nje koja ode i kao lumine udaljene zvijezde iznad Petka. Pak teško ustane, stavi klobuk, uzme bagulinu,... i rukom u č ini kano da tjera nevidljive aveti... korakne i uzdahne: Homo