Pripadajući po svemu njemačkoj kulturi, a židovskog podrijetla, sam je odlučio prijeći na Lutherov evangelički protestantizam u dobi od devetnaest godina (koliko je tzv. asimiliranih Židova poginulo zbog svog njemačkog patriotizma u Prvome svjetskom ratu, to neka prebroje sami Nijemci.

Da je riječ o pravom citatu bez navodnika, potvrđuje Lutherov prijevod, kojega je Benjamin vjerojatno morao imati pred očima.

Na Lutherov i Melanchthonov poticaj izdan je 1528., edikt izbornog kneza Ivana od Saske, sa slijedećim učinkom:

Bullinger je vidio kontradikcije u Lutherovom apelu za običajem kažnjavanja heretika, i mislio da je to bilo " stvarno smješno " da bi ubrzo došao do činjenice, da je Crkva tako dugo to držala ako Lutherov argument, baziran na dugodržećoj uporabi, se može priznati.. tada cjela Lutherova vlastita doktrina pada u vodu, jer njegovo učenje nije ono koje je Rimska Crkva tako dugo držala.

Štoviše, on je isprva bio franjevac te je prigrlio Lutherov nauk skupa sa svojim redovničkim poglavarom Stjepanom iz Kopačeva.

Ne radi li se možda da kako bi uopće došlo tome da Lutherov čin unutar vlastitog područja manifestiranja postigne ikakvog značajnog efekta, visok i kasan srednjovjekovni Zapad morao je proći faze razvoja gradova, proboja skolastičke misli i osnivanja sveučilišta, značajnijeg rasta stanovništva, uzrasta novčane privrede, postupno slabljenje feudalističkog gospodarstva, uzdizanja helenističko-rimskog kanona ostvarenog za vrijeme Humanizma ša je kao takav dao kontrapunkte za kritičku procjenu ondašnjeg kulturnog krajobraza uvelike prožetog ideološkim momentima kršćanske misli.. da nabrojimo tek neke moguće sastavnice.

apsolutno se ne slažem s tim citatom za koji kažete da je Lutherov. to je najveća bedastoća koju sam ikada čula: osim ako nije ta ružna misao zazvučala još ružnije zato jer je uzvađena iz koneksta

Obnova u Crkvi je uvijek poželjna, ali ona uvijek polazi na Franjin način, a ne sociološki i od drugog na Lutherov način.

Bračni seks je dekriminaliziran, a Lutherov ideal bračne suradnje i trubadurski ideal ljubavi postaju temeljem suvremenog braka...

To je pitanje koje daje odgovor, a ne nekakva kvazi metodologija. Na to ti mogu odgovoriti citirajući Erzama Roterdamskog (Lutherovog dotadašnjeg prijatelja i teologa), koji mu je na Lutherov poziv o napuštanju RKC odgovorio ovako: Budući me članovi Crkve podnose ovakvog kakav jesam, i ja sam dužan njih podnositi onakve kakvi jesu Iako je doživio sudbinu da ga se tretira kao heretika Erazmo je ipak do kraja ostao vjerni sin Katoličke Crkve.

Na nekoliko mjesta u tome tekstu apostrofirano je Lutherovo antipapinstvo i pobuna protiv Crkve kao progresivan društveni čin, a u eseju O Erazmu Rotterdamskom (Republika, 1953, 1) u zanimljivoj usporedbi Erazma i Luthera, u dodirnim točkama njihova duha i učenja, ali i u različitim oblicima osobnoga i društvenog ponašanja i djelovanja, osvijetljeni su Lutherov lik i djelo.

John Wesley je uvečer 24. svibnja 1738. po vlastitim riječima preko volje otišao u neko društvo u ulici Aldersgate, gdje se čitao Lutherov predgovor poslanici Rimljanima. Oko četvrt do devet zapisao je u svoj dnevnik dok je on opisivao promjenu koju Bog čini u srcima punim vjere u Krista, osjetio sam neobičnu toplinu oko srca.

Na prvi pogled, Lutherov bunt protiv Rima bio je logična reakcija na nepravednu i nekršćansku odluku rimskog Pape iz 1517. godine, kada je odlučeno obnoviti prodaju tzv. indulgencija (oprosta od grijeha), zbog izgradnje bazilike Sv. Petra u Rimu.

Osmi žestoke rasprave o slobodnoj i neslobodnoj volji koja je započela tiskanjem Erazmova djela Colloquia/Razgovori (1522.), treba imati na umu da Erazmo ostaje do kraja budni kritičar Crkve ali u Crkvi, jer on Crkvu voli, zato mu je stran Lutherov ekstremizam i fanatizam kojim se okomio na Katoličku crkvu.

Humanist Ulrich von Hutten u posljednjim godinama svoga života postati će gorljivi Lutherov pristalica.

U svijetu su najpoznatiji nekadašnji gvardijan franjevačkog samostana u Veneciji Baldo Lupetina [ 9 ] i Matija Vlačić Ilirik [ 10 ] Lutherov i Melanchtonov suradnik i profesor na Sveučilištu u Wittenbergu, široko poštovan među njemačkim protestantima onog doba.

Iz pisma Derviš bega razaznajemo, kao prvo, da će ili katolička ili pak reformirana crkva biti priznata, a kao drugo, valjalo je unutar reformatorske crkve raščistiti koji pravac reformacije treba slijediti: Lutherov ili Kalvinov.60 Na ovim donjougarskim prostorima postupno pobjeđuje helvecijski smjer, tj.

Lutherov rodni kraj Sachsen ustanovio je protjerivanje za katolike 1527. g. (Grisar, VI, 241 242)

Bio je vrlo značajna ličnost njemačke reformacije, i zastupao je Lutherov nauk o milosti u gotovo fatalističkoj formulaciji.

Uostalom, iako su protestanti uvijek imali i zadržali određenu crtu ikonoklastičkog pristupa, već je Lutherov prijatelj Lucas Cranach nacrtao Posljednju večeru koja prikazuje Isusa Krista s apostolima za čije je likove Cranach iskoristio portrete tada uglednih protestantskih teologa.

Izborom od 11 koralnih preludija koji svojim formatom aludiraju na Lutherov Mali Katekizam predstavit će se drugi dio tog opsežnog ciklusa, kojem se pridružuju dva velika Bachova diptiha, virtuozna Toccata i fuga u d-molu (Dorska), BWV 538, nastala vjerojatno 1732. g. za inauguraciju orgulja u Kasselu, kao i monumentalni Preludij i fuga u C-duru, BWV 545. Mnogobrojna iščitavanja skrivenih značenja u zbirci Clavierübung III redovito su prisutna u koralnim versetima često realiziranima u obliku fugete, dok pomalo tajnovita četiri dueta kojima se niz verseta zaključuje predstavljaju stavke disciplinom slične dvoglasnim invencijama nastale na tragu francuskih Dua, čestih u zbirkama francuskih skladatelja.

Na Lutherov poziv da napusti RKC jer ju je on već napustio Erazmo mu odgovara: Budući me članovi Crkve prihvataju i podnose ovakvog kakav jesam i ja sam dužan isto tako njih prihvaćati i podnositi kakvi jesu, te se ne mislim izdizati iznad njih @diogenes, ovo ti je odgovor na to što VIDIŠ da Crkva radi, a o tome što istina jest odgovor imaš u prvom dijelu mog komentara: STUP I UPORIŠTE ISTINE.

Zato našem prijatelju često znam reći da Obnova Crkve ne ide na Lutherov način, nego na Franjin.

Protestanti, slijedeći Lutherov nauk, ne prihvaćaju nauk o oprostu, te drže da svoje grijehe ispovijedaju Bogu posredstvom Isusa Krista.

U tom smislu u Istri su djelovali braća Vergeriji, Matija Vlačić Ilirik, Stjepan Konzul i mnogi drugi ugledni svećenici, tako da je gotovo sveukupno tamošnje svećenstvo prihvatilo Lutherov nauk.

Znakovit je i podatak kako je najveći Lutherov zaštitnik u redovima Katoličke crkve bio upravo nadbiskup Würzburga, Lorenz von Bibra, koji je u Würzburg i doveo opata Trithemiusa, bivaju kroz cijelo jedno desetljeće veliki pokrovitelj svih istraživanja koje je taj genijalni um provodio u tišini svog samostana.

Lutherov proglas i pojava protestantizma Crkvu su jako uzdrmali.

Protestantizam, koliko god da je započeo kao Lutherov bunt protiv pokvarenosti svećenstva i iskrivljavanja kršćanskog nauka (dakle, nešto pozitivno), prihvaćen je od velikaša prvenstveno, zapravo jedino zato što im je omogućio da novac koji su dotada slali Rimu zadrže za sebe (dakle, nimalo pozitivni razlozi).

Obama nije crnac, njegovi preci nisu krvarili ruke na poljima pamuka i nosili okove, on ne razumije suštinski probleme obojenih iz jednostavnog razloga jer to nije prošao, nije on tome kriv, no ne volim njegovo pozivanje na Lutherov ' san ' jer on to iskusio nije.

Ozbiljno shvatiti pjesnički karakter Zaratustre ponajprije znači uzeti u obzir stilizaciju jezika što slijedi dva evidentna uzora: Lutherov prijevod psalama i Novog Zavjeta te HĂślderlinova Empedokla.