Trenutačno četvrtoplasirana momčad Primere ima samo dva boda manje od vodeće Valencije, no potop koji je doživio sastav s Madrigala razljutio je i ražalostio njihovog predsjednika Fernanda Roiga Alfonsa, koji je ustvrdio:

Patricij je predstavnik renesansnoga madrigala i suvremenik Marenzija, Gesualda da Venose i Monteverdija.

Sačuvana su svega četiri njegova madrigala iz kojih se iščitavaju njegove velike skladateljske sposobnosti i upućenost u recentna renesansna glazbenička kretanja.

Ilustracija dionica basa madrigala Spomen Hrvat Gl.

Pjesme koje govore Zoranićevi pastiri pune su glazbe i ritma, i srodne su s tekstovima madrigala, pa su namijenjene pjevanju i instrumentalnoj pratnji.

Zajčevi izvorno također talijanski madrigali na različite, katkad i anonimne predloške, nastali za vrijeme studija u Milanu (1850 55), inicijativom čuvara i graditelja hrvatske glazbene tradicije Lovre Županovića izvode se u hrvatskim prepjevima, dok su Klobučareva Tri madrigala i Bergamovi Spiriti eccellenti nastali na nešto manje poznate domaće predloške Bore Pavlovića i u Bergamovu slučaju dijalektalne čakavske pjesnikinje Marine Čapalija.

Splitskoj plemićkoj obitelji Capogrossi posvetio je svoju prvu zbirku monodijskih madrigala Amorosi concetti tiskanu 1612. u Veneciji.

Pretpostavlja se da je bio rođak i suvremenik Frana Petrića. 1550. godine objavljuje četiri madrigala, koji su sve što nam je od Andrije ostalo sačuvano.

Muzikalnost, dramatičnost i čistoću njezinih stihova prepoznao je i hrvatski skladatelj Petar Bergamo koji je sedam naslova iz njenih prvih zbirka uglazbio u formi madrigala pod nazivom Spiriti eccellenti (1998.).

Posvetio je Martoretta još tri madrigala nekim našijencima, te nam tako pružio rijetko i vrijedno svjedočanstvo o umjetničkim kontaktima talijansko⠀ hrvatskim sredinom 16. st.

A to što u Martorettinoj trećoj knjizi madrigala nalazimo još jedan upućen Zadraninu, književniku i bilježniku Šimi Budiniću, također bi mogao biti u vezi s djelovanjem zadarske akademije.

Cecchinijeva zbirka madrigala Armonici concetti, libro primo (1612) najranija je barokna zbirka napisana za hrvatsku sredinu, a u knjigama misa (1617, 1623, 1627, 1628) ostvario je osobitu sintezu modernoga izričaja seconda prattica i ponešto skromnijih izvođačkih zahtjeva.

Iznimnu muzikalnost njene čakavske poezije zapazio je i skladatelj Petar Bergamo koji je neke od njenih starijih pjesama uglazbio u formi madrigala pod imenom Spiriti eccellanti.

Ansambl je sastavljen od studenata i pjevača iz lokalne zajednice koji studiraju i izvode zborske literature u rasponu od gregorijanske glazbe, mise i madrigala do fascinantnih novih djela živućih skladatelja.

Skladbe iz treće edicije serije koncepcijski povezuje žanrovski okvir madrigala, u slučaju Bergamovih Spiriti eccellenti tek posredno.

Pozivanje na hrvatske rodonačelnike madrigala iz šesnaestoga stoljeća Andriju Patricija i Julija Skjavetića bila bi tek konstrukcija tradicije, budući da madrigal kao glazbena vrsta nema nikakvu vremensku protežnost nakon baroka.

No članovi Sebastiana i pridruženi Marko Genero dva su peteroglasna madrigala iz Pete knjige Carla Gesualda da Venose bez izmjena izveli upravo u takvom, gudačkom sastavu.

Pod vodstvom Tončija Bilića nastavljene su lani započete izvedbe madrigala Claudia Monteverdija, jednog od najvećih ranobaroknih skladatelja, a među solistima ovoga puta izdvojili su se Ivanka Kladarin i Ante Jerkunica

Uz dalmatinske pjesme okušali su se i u interpretaciji skladbi starih majstora moteta i madrigala iz vremena renesanse.

Domaći skladatelji svoja djela objavljuju u tiskarama diljem Europe: četiri četveroglasna madrigala Crešanina Andrije Patricija, objavljena u sklopu zbirke Antonia Bargesa Il primo libro de Vilotte (Venecija 1550) najranije su tiskane višeglasne skladbe hrvatskog autora.

Uvriježena je legenda o Tassovoj naklonosti pjesnikinji Cvijeti Zuzorić, kojoj su navodno posvećena tri soneta i pet madrigala.

Premda ta zbirka madrigala namijenjena splitskom plemstvu s početka 17. stoljeća ima svoje mjesto u školskim udžbenicima, dosad nije doživjela integralnu koncertnu izvedbu i/ili snimku na nekom nosaču zvuka.

Doduše, ni suvremena praizvedba zbirke od 23 madrigala u konačnici nije bila integralna, iako je programom bila planirana.

Pjevali smo težak repertoar, od obrada starih madrigala preko pjesama Monteverdija i " Ratnog Requiema " Benjamina Brittena, do koledarskih pjesama.

Na trenutke smo mogli čuti nešto nalik na Monteverdijev stile concitato, štoviše, motet je prije nalikovao na neki od monodijskih madrigala venecijanskoga majstora.

Tijekom manifestacije ZAJČEVI DANI 1998. ovaj je zbor prvi puta izveo 8 madrigala a capella.

Na glazbu Monteverdijevih odabranih madrigala iz osme knjige Madrigali Guerrieri et Amorosi (između ostalog i onog pod naslovom Il Combattimento di Tancredi e Clorinda), uz elektron sku glazbenu dopunu Schotta Gibbonsa, u režiji Romea Castelluccija, dramaturgiji Chiare Guidi i pod muzičkim vodstvom Roberta Ginija, ostvarena je sasvim fantazmagorična vizija Monteverdijeve glazbe.

Živa izvedba Monteverdijevih madrigala zadržala je glazbu ipak po strani od njezine vizualizacije, koja se iskazala kao odveć arbitrarni čin.

Ali on u ovoj verziji priče o Cvijeti, putem posve dopustive licentia poetica, nije samo autor naručenih soneta i madrigala u slavu njezine ljepote i kreposti, nego i stvarno njezin znanac, prijatelj, duhom blizak sugovornik u nekim drugim vremenima, a u vremenu zbivanja dijaloga s Marom gotovo slučajno odsutan.

Skladao je zbirku madrigala za 4 - 5 glasova i zbirku moteta za 5 - 6 glasova (obje izdane u Veneciji, 1563. odnosno 1564. godine).