Stojim tu na trgu, ispod posranog sata gospodina slavnog urara kojem ne znam ime jer ga se sad, dok ovo pišem, ne mogu sjetiti (jesam li na trgu ili u svojoj sobi u kojoj ne postoji aparat za gašenje mašte?), prošao sam sve praktične tečajeve brušenja dosade, od premještanja s noge na nogu, tipkanja i brisanja poruka imaginarnim prijateljima koji su prije probuđene ljubavi bili stvarni, pucketanjem prstiju sviranja preludija za golubove i odbačene čikove, izlizivanja rukava neprestanim povlačenjem zbog pogledavanja na ručni sat na kojem sam nabrojao točno 5674 sekunde od kada sam zaposjeo teritorij ljubavnog strpljenja, pa sve do proglašenja kažiprsta udarnikom koji je u samo jedan sat, trideset i četiri minute i trideset i četiri sekunde iskopao 5,8 grama smole.

Na programu su djela Muzija Clementija (Sonata u fis molu, op. 24 br. 2), Ludwiga van Beethovena (Sonata u C-duru, op. 53, »Waldstein«), dvojice turski skladatelja Ulvija Cemala Erkina (tri ulomka iz suite »Duyuslar«) i Turguta Pögüna (Fragments 1 praizvedba) te Franza Liszta (Mefisto valcer br. 1) i Georga Gershwina (Tri preludija).

Kadšto možda i odveć naglašavajući maniru eterične (ne) čujnosti tona, Midori Goto i u dosluhu s prvorazredno odnjegovanom tehnikom pronalazi liniju srednjega puta, po kojemu betovnovska muževnost pomirbeno i interpretacijski bez oštre karakterizacije snubi sinkopu zavodljive latino-plesnosti Šnitkeove 1. sonate, uz krotak izbor Šostakovičevih klavirskih preludija u obradi Dmitrija Tziganova.

Iako i sam skladatelj, dirigirao je premijerne izvedbe djela brojnih drugih istaknutih skladatelja, uključujući europsku premijeru skladbe Dritter Doppelgesang Wolfganga Rihma uz Francuski nacionalni orkestar, kao i praizvedbu transkripcije Četiri preludija i fuge iz Dobro ugođenog klavira, posljednjeg djela Igora Stavinskog.

19 orguljaških praeludia (preludija) iz jezgre Buxtehudeovog rada smatraju se njegovim najvažnijim doprinosom glazbenoj literaturi 17. stoljeća.

Ovi preludiji, zajedno s djelima Nikolausa Bruhnsa predstavljaju najvišu točku u razvoju sjevernonjemačkog orguljaškog preludija i tzv. stila stylus phantasticus.

Još u mekanim inicijacijskim taktovima preludija Cavallerije moglo se naslutiti kako će orkestar te večeri biti vidljivo raspoložen.

Programe su sačinjavala standardna djela klasične glazbe, ali i ona koja zacijelo, obzirom na naše glazbeničke snage u Hrvatskoj. nikada ne bismo čuli u tako sjajnoj izvedbi poput Koncerta za violinu, glasovir i gudački kvartet, op. 21 Ernesta Chaussona, Preludija i Scherza za gudački oktet, op. 11 Dmitrija Šostakoviča, Kvinteta za glasovir, dvije violine, violu i violončelo u f-molu Césara Francka ili Okteta za četiri violine, dvije viole i dva violončela u C-duru, op. 7 Georgea Enescua.

Prvonagrađeni u svojoj dobnoj skupini Tomislav Damjanović (1992) iz Hrvatske dobitnik je i posebne nagrade Ira Švarc za najbolju izvedbu preludija i fuge Johanna Sebastiana Bacha.

Isto se može reći i za šest Rahmanjinovih preludija iz op. 32 (br. 1, 2, 6, 7, 10 i 12) i Chopinov Scherzo br. 3. u cis-molu op. 39, djelima koja čine prvi dio njezina recitala.

Sonata u e-molu, BWV 528, ističe se mnogim posebnostima, od kojih valja spomenuti posljednji virtuozni stavak u obliku rondo-fuge, drugi stavak s karakterističnim dvotaktnim frazama i mnogobrojnim sekvencama, dok je kod prvog stavka riječ o aranžmanu sinfonie iz kantate br. 76. Vrlo zanimljiva orguljska transkripcija poznate fuge iz Sonate u g-molu za violinu solo, BWV 1001 egzistira u Preludiju i fugi u d-molu, BWV 539, djelu koje nosi dvojbeni predznak oko autorstva preludija, kao i diptiha u cjelini, budući da prvi sačuvani primjerak cjelovitog djela datira s početka 19. stoljeća.

Na sv. Misi sudjelovala je naša vrhunska sopranistica Nikolina Pinko s vokalnom interpretacijom F. Schuberta: Ave Maria; C. Francka: Panis angelicus te Preludija u D-duru J. S. Bacha iz zbirke Das Wohltemperierte Klavier BWV 846, te liturgijskih skladbi iz svih dijelova svijeta kao i iz naše hrvatske baštine.

Osim dobro znanih evergrina poput Prvog preludija u e-molu Heitora Villa-Lobosa, Asturiasa Isaaca Albéniza i Arapskog kapriča (Capricho Arabé) Francisca Tárrege na programu je bila i nešto modernija skladba Pohvala plesu (Elogio de la danza) Lea Brouwera, zatim Invocacion y danza ' Homenaje a Manuel de Falla ' Joaquína Rodriga, te još jedna posveta Homenaje a Tárrega iz pera Joaquina Turine u obliku dva španjolska plesa (Garrotin i Soleares).

Pokušali smo, a čini se i uspjeli oživotvriti osnovnu ideju ciklusa - spojiti u skladnu cjelinu ljepotu riječi, glazbe i pokreta; harmoniju i romantiku Chopinovih preludija i zanimljivu priču o ljubavnim zapletima dvoje mladih iz različitih društvenih staleža i drami Dubrovnika pred pred opasnošću od neprijatelja, što majstorski oslikava Vojnović u svojoj Dubrovačkoj trilogiji.

Klavirist Aljoša Lečić odsvirao je Tri pretposljednja preludija za A.

McFerrin glasom muzicira orguljski Bachov preludija, publika pjeva Gounodov dodatak Ave Maria.

Pariški koncert u velikoj dvorani Louisa XIV (u Musée de l ' Armée) održan je u povodu 200. obljetnice rođenja Frédérica Chopina, s djelima Brune Bjelinskog (Note iz dječje glave), Aleksandra Skrjabina (Preludiji, op. 11 izbor) Stjepana Šuleka (2. sonata) i Frédérica Chopina (24 preludija, op. 28).

Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika i Višnja Mažuran pozivaju na predstavljanje novog diskografskog izdanja udruge Aulos i Koncertnog ureda Varaždin koje sadrži integralnu izvedbu svih 48 preludija i fuga (4 CD-a) J.

U Moskvi se zadržao sljedećih pet godina i u tom je razdoblju skladao brojna djela za klavir: ciklus etida op. 8, nekoliko zbirki preludija, prve tri sonate i jedini koncert u fis-molu.

Nataknuo sam slušalice i glasan poj nevidljivih ptica pustio preko Chopinovog preludija u A duru.

20 h tko je željan klasične glazbe, može posjetiti Svečanu dvoranu Sveučilišta za Večer preludija i poslušati nastup Mije Miljković na klaviru koja će izvesti djela F. Chopina, S. Šuleka, B. Kunc i S. Rahmanjihova.

Provala glazbe (banda) odmah nakon podizanja zavjese te neposredno nakon iznimno turobnog preludija zapanjujući je skok u drugu krajnost; a svečanosti u vojvodskoj palači zbog toliko iznenadnog početka poprimaju jezivu atmosferu sličnu onoj u prizoru u gostionici u Wozzecku.

Cijeli prvi prizor od preludija pa sve do Monteroneova ulaska smišljen je na jeziku komične opere koja je, doduše, smještena u šire podrječje tragedije, a koju ona, upravo uz pomoć tog kontrasta, ima i produbiti.

Uzmimo primjerice početak preludija prvoj slici: metronom je četvrtina 66, onda je početak druge slike 132, praktički isti tempo ali dvostruko brži.

Sudjelovao je na raznim državnim i medjunarodnim natjecanjima, od kojh se ističe 1. nagrada na državnom natjecanju u Opatiji u kategoriji dua sa Tonjom Čuić 2009. Sudjelovao je na projektu 7 u7za70, kojem je cilj bio obilježavanje života i rada velikog hrvatskog skladatelja Dubravka Detonija, u projektu integralne izvedbe Debbusyevih Preludija te nastupio na festivalu Ohridsko leto 2010. Svirao je sa ZOKORom u Hgz-u pod ravnanjem maestra Zlatana Srzića i sa Zagrebačkim solistima u Varaždinskom HNK-u pod ravnanjem maestra Roberta Lehrbaumera.

Dvadeset i četiri preludija za violinu i klavir, op. 34 a Dmitrija Šostakovića koji je svaki preludiji napisao u tonalitetu po kvintnom krugu (kao i Chopin) bila su početna skladba drugog dijela večeri.

To se osobito zapaža u njezinoj premjernoj izvedbi i tonskom zapisu Širolinih Triju dvoglasnih invencija, Stančićeva Preludija i Tkalčićevih Triju pjesma bez riječi.

1. nagrade na regionalnim natjecanjima u Zagrebu (2003.), Varaždinu (2005., 2007. i 2009.) i Sisku (2011.) 1. nagrade na državnim natjecanjima u Dubrovniku (2009. i 2011) 1. nagrade na državnim natjecanjima komornih sastava u Opatiji 2009. i 2010. (discipline: trio i glasovirski duo), te 2. nagrada (glasovir za šest ruku) 1. nagrade na Međunarodnom natjecanju mladih pijanista Zlatko Grgošević u Zagrebu (2002., 2004., 2006., 2008. i 2010.) 1. nagrada (2003.) i najbolje plasirana u svojoj kategoriji (2009.) na Međunarodnom natjecanju Citta di Gorizia u Italiji 1. nagrada u B kategoriji i pehar Nives Caetani Buzai za apsolutnu pobjedu u disciplini glasovira do 24 godine na Međunarodnom natjecanju mladih glazbenika u Trstu 2006. 2. nagrada i Nagrada Ira Švarc za najbolju izvedbu preludija i fuge J. S. Bacha (2009.), te 3. nagrada i Nagrada Hrvatskog društva skladatelja za najbolju izvedbu zadane kompozicije hrvatskog skladatelja (2011.) na EPTA Međunarodnom natjecanju za mlade pijaniste u Osijeku 1. nagrada u 5. kategoriji, Nagrada za najbolju izvedbu etide i apsolutni pobjednik natjecanja na Natjecanju mladih pijanista Pianoforte u Poreču 2010.

U popunjenoj Svečanoj dvorani koncert je počeo tonovima klasika Johanna Sebastiana Bacha i to izvedbama Bachovih preludija i fuga.

Prva izvedena skladba bila je Preludij i fuga u C-duru, a nakon žestokog dramatskog preludija i svečane i pompozne fuge koncert je nastavljen Malom fugom u g-molu BWV 578. Ovo djelo Bach je izvorno namijenio orguljama, a na koncertu je odsvirana među gitaristima omiljena atraktivna obrada za kvartet gitara.