Zbog tog sloja (magnetosfere) zemlja funkcionira kao veliki kondenzator.

vi se smijete svemu tome, ali ne daj boze da sunceva oluja udari u tu stranu gdje nema magntosfere ako se to desi, ona ce udartiti magnetni sok direktno na zeljezo unutarnje jezgre koje je nepravilno rasporedeno i velike su sanse da se strana jezgre koja konstantno raste urusi u drugu stranu koja konstantno topi zeljezo u tom slucaju izgubit cemo jos 50 % magnetosfere u roku 2 sata fluidi vanjske jezgre ce promjeniti svoje tokove i ona ce napraviti veliki pomak, cak postoji i mogucnost da promijeni smijer sto god od toga bilo, zemljina kora ce popucati i krenuti u onom smjeru u kojem je tjera sila preko plasta, tj u onom u kom se pomakla vanjska jezgra nakon daljnjeg pada magnetosfere suncev maximum ce splaiti pola zivota na povrsini

Zadnji zvuk koji sam čula je bio glisando magnetosfere.

To je bilo potrebno zbog ometajućeg djelovanja zemljine magnetosfere u ovom području spektra.

Tijekom misije koja bi trajala 3 godine izvan zaštitne Zemljine magnetosfere, astronauti bi primili oko 1000 mSV ako bi se Sunce ponašalo unutar srednjih vrijednosti.

Silnice Zemljine magnetosfere zakreću dio Sunčevog vjetra prema Zemljinim magnetskim polovima.

Gornja ionizirana atmosfera, obuhvaća ionosferske slojeve i dio magnetosfere (uključuje mezosferu, termosferu i dijelom magnetosferu) u kojima dolazi do raznih fizičko-kemijskih procesa (fotodisocijacija, molekularna rekombinacija, iono - molekularni procesi i dr.).

Oluja bi do magnetosfere našeg planeta trebala stići danas ili sutra, a njezin će udar pokrenuti sjajne manifestacije polarne svjetlosti aurore.

Lansiranje rakete u ponedjeljak slično je američkim lansiranjima raketa šezdesetih godina koja su služila istraživanju magnetosfere, rekao je McDowell

Granica magnetosfere (magnetopauza) na polovima je oko 15 R z, a na suprotnoj strani od Sunca je 20 do 25 R z.

Područje repa magnetosfere se rasteže na udaljenosti od oko 200 R z, a možda i više.

Letjelica Cassini ušla je 1. srpnja 2004. u orbitu oko Saturna i počela 4 - godišnju misiju istraživanja Saturna, njegovih prstenova, magnetosfere i satelita.

Dugotrajni letovi tijekom kojih bi posada bila lišena zaštite magnetosfere našeg planeta i izložena smrtonosnom čestičnom zračenju sa Sunca, predstavljali bi stalnu opasnost za astronaute.

Čestice antimaterije, pokazalo je njihovo istraživanje, zarobljene su između tzv. Van Allenovih pojasa, odnosno zona u unutrašnjem dijelu Zemljine magnetosfere.

Ogromnu rupu na Suncu NASA je objasnila kao pojavu nastalu zbog snažnih naleta solarnog vjetra putem kojeg solarne čestice dolaze do naše magnetosfere, a to ne znači ništa alarmantno.

Koronalne rupe izvor su snažnih naleta solarnog vjetra koji nosi solarne čestice do naše magnetosfere i dalje, objašnjavaju iz američke svemirske agencije NASA.

samo pogledajte sto je bilo prosle godine, kad nije bio suncev maximum, udarila je jedna oluja nezamjetne jacine tocno u to mjesto gdje fali magnetosfere i nit puna tri dana kasnije japan je dozivio potres kakv nije normalna za zemlju za kojim je slijedio tsunami

Daniel Evans iz Centra za astrofiziku Harvard-Smithsonian objasnio je kako bi ovo zračenje, kada bi mu se na putu našla Zemlja, u samo nekoliko mjeseci s nje otpuhalo zaštitni sloj ozona i zbilo omotač magnetosfere.

Za razliku od atmosfere koja je okruglog oblika, oblik magnetosfere ovisi o magnetnim silnicama polja te o udaru Sunčevih vjetrova.

Razlog za to je činjenica da tijekom dugih putovanja izvan zaštite Zemljine magnetosfere mogu postati neplodni, objasnio je prof. Christopher Riley s Lincoln Universityja.

Bojan Vršnak (2.4.2009, u 18:00 h) Eruptivni procesi u sunčevoj atmosferi Eruptivni procesi u Sunčevoj atmosferi, tzv. koronini izbačaji i Sunčevi bljeskovi, dramatično utječu na stanje međuplanetarnog prostora te magnetosfere planeta.

Teme predavanja su: " Osnove osobitosti Sunca i zvijezda ", " Sunèeva aktivnost - pojave i ciklus ", " Sunèeva aktivnost, kozmièko zraèenje i utjecaj na stanje magnetosfere i heliosfere ", " Znaèaj Sunèeve aktivnosti za život na Zemlji "; a vježbe koje æe realizirati su: " Opažanja Sunca u bijeloj svjetlosti (izrada crteža, klasifikacija grupa pjega, odreðivanje Wolfova broja) ", " Opažanje u H-alfa liniji i tehnike snimanja ", " Odreðivanje heliografskih koordinata ustrojstava na Suncu pomoæu mreža i raèunski ", " Erupcije na Suncu ", " Bilježenje kozmièkog zraèenja i obrada podataka detektora SEVAN CRO "

Među uočenim planetofizikalnim promjenama dr. Dmitrijev nabraja: rast tamnih mrlja na Plutonu; pojavu polarne svjetlosti na Saturnu; zamjenu polova na Uranu i Neptunu; iznenadni jaki rast velikog razmjera Uranove magnetosfere; promjene u jačini svjetla i dinamici svjetlih točaka na Neptunu; udvostručenje jačine magnetnog polja Jupitera i nizove drugih promjena na najvećem planetu sunčevog sustava, vezanih uz pobuđivanje prekomjerne plazme i njeno otpuštanje; niz promjena u Marsovoj atmosferi, koje mijenjaju osobine njegove biosfere; povećanje oblaka u podučju ekvatora i neobičan rast koncentracije ozona; prvu fazu stvaranja atmosfere na Mjesecu, gdje je detektiran porast natrijeve atmosfere koja doseže 9000 km u visinu; značajne fizikalne, kemijske i optičke promjene na Veneri (inverzija tamnih i svijetlih točaka koja je prvi put primjećena, oštar porast plinova u atmosferi koji sadrže sumpor); izvještaji o dvije nove populacije kozmičkih čestica koje se nije očekivalo da će ih se naći u Van Allenovima pojasima; neočekivan visok stupanj sunčeve aktivnosti (prijavljen 1998) koji je počeo u drugoj polovici 1997, a koji se nastavlja i danas.

Tada je nastao val nabijenih čestica, koje su već stigle do Zemljine magnetosfere, a uzrokovale su snažnu geomagnetsku oluju, za koju znanstvenici procjenjuju da bi mogla trajati još nekoliko dana.

Naime, objašnjava McEwen, kada se snima u svemiru nema magnetosfere kao na Zemlji, te su kamere izložene visokoenergetskim česticama kozmičkim zrakama, koje prilikom prolaska kroz senzore kamere u pikselima ostavljaju velike količine električnog naboja.

Volumen Saturnove magnetosfere znatno se mijenja s intenzitetom sunčevog vjetra, a i rep Jupiterove magnetosfere znatno utječe na Saturnovo magnetsko polje.

Motre magnetosferu i kolebanja i obavljaju mjerenja duž velikog dijela magnetosfere (zato im je takva putanja). d) sateliti za motrenje Sunca - najčešće su u niskim orbitama, od nekoliko stotina kilometara, no neki su lansirani u Lagrangeovu točku (mjesto gdje se poništavaju gravitacijska privlačenja Zemlje i Sunca).

Ona je važan dio atmosferskog elektriciteta i gornji djelovi čine unutrašnji rub magnetosfere.

Mnoge od tih novonastalih čestica zarobljavaju Van Allenovi pojasevi - zone u unutrašnjem dijelu Zemljine magnetosfere.

Kao i na Zemlji, međudjelovanje magnetosfere, atmosfere i sunčevog vjetra stvara veličanstveno polarno svjetlo.