Eben, da ne dužim, u Kolnu je vrijeme prošlo kroz ćakule, kafenisanja i pšoping nekih prijeko potrebnih stvari (hraaanaaa...), kao i " rašetavanje " novopristiglih uvijek dragih dadilja. (Zanimljivo je kako mene uvijek dopadnu dadilje za šetanje, bilo gdje da se nađem od božićnog šopinga s Ajlom u Zurichu prije otprilike tisuću godina, preko Mahi i Suzane u Zagrebu, Ambe i Slavice u Kolnu itd. itd.).