Pa sam pročitao neki tekst o njegovom životu, pesmama, ljubavi, kako je ćerkama bliznakinjama dao imena po stihovima Majakovskog:

U seriji agitacija kao što su Čitajte pjesme Rimbauda, Čitajte Kamova ili Čitajte pjesme Majakovskog, Martek slijedi intencije povijesnih avangardi, ali sa sviješću o sadašnjem vremenu.

Silujući i dalje Majakovskog, ove bi tipove trebalo baciti s palube broda napretka.

U suradnji s Danijelom Žeželjom, Jessicom Lurie i Borisom Greinerom ostvario multimedijalne projekte ' Homo volans ', ' Osmijeh Majakovskog ' i ' Reflex ' izvedene u Hrvatskoj i Italiji.

Od romansiranih saharinskih hausfrau ljigica u osnovnoj školi kao što su biografije Claudea Debussyja ili Toulouse Lautreca, preko biografija pjevača i muzičara, od Davida Bowiea pa sve do Giuseppea Verdija, ili knjiga o životima pisaca, od Majakovskog do Kafke, od Celana do Célinea, od Wagnera do Chopina, do Mishime i Gaugina... sve ove tekstove gutao sam mnogostruko brže nego li je to bio slučaj s drugim knjigama, bilo fikcionalnim djelima bilo esejima ili teorijom.

U Moskvi je prošle godine nova stanica metroa, 181. po redu u sustavu prestolničkog metroa, nazvana Dostojevski, kad je već jedna, daleko poznatija i to u najstrožem centru glavnog grada, već odavno dobila ime jednog drugog, ne tako velikog, u milosti sovjetske vlasti pisca Majakovskog.

To pokazuje i slučaj Vladimira Majakovskog/naslovna /, koji je nakon što je saznao vijest o suicidu Sergeja Jesenjina (oduzeo si je život krajem 1925. godine) žestoko napao pjesnika samoubojicu zbog kukavičluka.

Ove godine će u Novosibirsku gostovati Teatar Majakovskog, Takvo kazalište, centar Majerhold, kazalište Vahtangov.

U mojem slučaju jedno od takvih nesigurnih sjećanja, koje bi moglo datirati u sredinu 80 - ih, jest slika zida jedne zgrade u Zagrebu na kojoj piše ' Čitajte Majakovskog '.

Ovako je godinama kasnije Martek govorio o tome: " Bio sam inficiran tim duhom i prvo sam radio agitacije ' Čitajte Majakovskog ', ' Čitajte Kamova ', ' Čitajte Rimbauda ' i slično.

Kako god bilo, taj natpis na zidu ' Čitajte Majakovskog ' ostao je ugraviran u mome umu, možda zbog siline ovog imperativa, zvučne snage koja svakako ima veliku težinu, zasigurno veću nego imperativ ' Čitajte Rimbauda ', ' Čitajte Kamova ', pa čak i ' Čitajte Cvetajevu '.

Zato je ' Čitajte Majakovskog ' ostao imperator među zidnim imperativima koji su se širili Zagrebom 80 - ih.

Na taj smo način u istoj rečenici uspjeli spojiti žutilo i boldati Majakovskog, e da bi čitatelj koji samo ovlaš pogleda tekst snimio zacrnjenog futuristu, a mi dobili mogućnost da pišemo o urednici Voguea do mile volje jer imamo jednu književnu referencu.

Ovdje su redovita poetska događanja, kao što je čitanje poezije, a ponekad navrate i glumci iz obližnjeg Majakovskog teatra.

Prošlo je 80 godina od suicida Vladimira Majakovskog i upola manje godina od samoubojstva Paula Celana.

To potvrđuje i sam autor kada, uvodeći imenom i prezimenom sebe u pripovijetku (a slično samoopredmetljivanje karakteristično je za ruske avangardiste, odnosno Majakovskog koji se u priči i spominje) na jednom mjestu piše: " Beck je bio duboko pesimističan i melankoličan, iako je to skrivao humorom. " Katarina Luketić O autoru: Boris Beck rođen je 1965. u Zagrebu gdje živi sa suprugom i troje djece.

I uistinu, trojac koji je pri realizaciji osječke Jalte nepobitno najviše energije utrošio i pravilno je usmjerio: scenograf Osman Arslanagić te kostimografkinje Ika Škomrlj i Dženisa Pecotić, sljedeći upute redateljice Kleflin, ali i Vladimira Majakovskog (Ulice su naši kistovi, trgovi su naše slikarske palete) i Kazimira Maljevića bojaju scenu i glumce u kontrastne jarke boje, dajući do znanja da Zelena livada nije nikakav produkt mašte one većine ljudi koji nisu privilegirani, koji nemaju mogućnost odlučivanja o svojoj sudbini.

Taj isti Walsch je, nakon pažljivog studiranja Döblina, Joycea, Majakovskog, Maria Vargasa Llose i Johna Donnea, odlučio ući u koštac s mogućnostima palimpsesta te je napisao božićnu priču u kojoj je, eto, posve teorijski opravdano, preuzeo priču koju je prije desetak godina napisala i na jednom religijskom sajtu objavila neka Candy Chand.

To je inače replika Majakovskog iz dijaloga s mladim Olešom koji mu pokušava prodati sirov pjesnički materijal.

Plučeka glumca i redatelja iz krugova Mejerholda i Majakovskog, i po njegovu naputku sakuplja što više pametnih ljudi koji će preuzeti razne dijelove predstave da bi se ona mogla posvetiti ulozi i obraniti Anu u zadanim linijama ljubavnog trokuta, tj. odnosima s likovima Vronskog i Karenjina.

Taj aspekt umjetničke prakse ima intrigantnu povijest koja se može pratiti od avangardnih djela dvadesetih godina kao što su Rodčenkove fotomontaže za knjige Vladimira Majakovskog, pa sve do konceptualnih i postkonceptualnih djela Josipa Vanište, Eda Rusche, Mladena Stilinovića ili Vlade Marteka.

Kad bi se radila službena himna gromke provincije, tekst za nju posudio bi se iz odrješitih stihova Vladimira Majakovskog, inače posvećenih revolucionarnim mornarima:

Prevodio je s ruskog i kineskog, a pod utjecajem ruskih avangardista Majakovskog, Hljebnikova i Kručuoniha na ruskom je i pisao.

Često misli da će mu biti lakše ako u sebi recitira znamenitu pjesmu Vladimira Majakovskog O gadovima:

Poput Majakovskog: " Jeste li ikad vidjeli išta tako strašno, kao lice moje kad sam sasvim spokojan? "...

U suradnji s Danijelom Žeželjom ostvario je niz grafičkih mapa i slikovnica (Petikat Exp, 2005; Becycled Quotes, 2006; Be Fair to Dog, 2007., Lun, 2009, Život mimo, 2010, 12 P, 2011, Dućan metafora, 2011.) kao i multimedijskih projekata i performansa izvedenih u Hrvatskoj i Italiji (Homo volans, 1996; Osmijeh Majakovskog, 2001; Stazione Topolo, 2003; Reflex, 2006; My Home is Your Home, 2009; Simetrija kvadrata, 2011).

A sad nekakav Peter tvrdi da su se one samo dosađivale dok sam im u boksericama čitao Majakovskog.

Buharin je njegovu poeziju suprotstavio poeziji Majakovskog nazvavši posljednju zastarjelom agitacionom poezijom.

AKTIVNOSTI U MOSKVI: U programu nas očekuju brojna razgledavanja i izleti uključujući razgledavanje Crvenog trga, Povijesnog muzeja, Hrama Vasilija Blaženog, posjet Kremlju (na čijem je teritoriju smješteno nekoliko muzeja, crkava te rezidencija samog predsjednika Medvedjeva), odlazak u Tretjakovsku galeriju (jedna od najvećih galerija na svijetu gdje možete naći najveća djela poznatih ruskih slikara 19. i 20 st.), šetnju po Arbatu te kupnja suvenira, odlazak u Muzej Majakovskog, a prije svega druženje u odličnoj Sputnikovoj atmosferi.

Na scenu je postavljao djela Brechta, Rozewicza, Witkievicza, Ivšića, Terentjeva, Jarryja, Vojnovića, Držića, Šklovskog, Čehova, Šehovića, lonesca, Majakovskog, Harmsa, Vvedenskog i drugih autora a od 1990. do 1998. godine ciklus vlastitih autorskih projekata (Stanje Lune, Možda vjetar?, Valcer, Tango, Uzdah Marije Orsle, itd.).