Jastog s mnogo majoneze.

Mnogo majoneze.

Broj dva, sendvič od piletine bez maslaca, salate i majoneze i šalica kave.

Daj meni raženi. Puno majoneze.

Pa evo ga kruh, a evo i majoneze.

Bez majoneze za Dr. Lappea.

Da, onu staklenku majoneze koju smo izgubili prošlog 4. srpnja.

Oprosti, nema majoneze za tunu.

Krastavac, salata i malo francuske majoneze. - Je li korica ostrugana?

Ne znam, previše majoneze?

Mogu li dobiti još malo majoneze?

Puno majoneze i bez tih komadića celera.

Dobro, stavi mi onda i majoneze.

"mogao donijeti vec otvorenu staklenku majoneze na javni susret?"

Nije ozbiljna oko maslaca od kikirikija i majoneze.

Neće nam nestati majoneze.

Mogu je zamisliti kako tjedan za tjednom, godinu za godinom gura novčanice od 10 $ u staklenku od majoneze.

Nema majoneze.

Meni bez majoneze.

Dugački sa salamom, bez majoneze.

Nema ništa u frižideru sem baterija i majoneze.

Ovaj puta hamburger bez majoneze.

Posve bez majoneze.

Mrzio bi to više od majoneze. I znaš, kako ju mrzim. -Da, znam.

Donijela sam ti pureće sendviče, bez majoneze s puno mladica.

Dobro pečenu, sa malo luka, senfa i ajvara, i bez majoneze danas.

Ili... ipak može malo majoneze.

Ima majoneze i kečapa.

Previše majoneze na račićima. Što želiš, veliki dečko?

Ovoga puta bez majoneze.