Po Matasoviću, »srednjojužnoslavenski« može biti »samo konvencionalan naziv za skupinu dijalekata između slovenskoga i bugarsko-makedonskoga« (umjesto politički nekorektnoga dosadašnjeg naziva »hrvatskosrpski« ili »srpskohrvatski«), ali nipošto ne može figurirati i kao »termin koji ima genetskolingvistički smisao«, tj. iz njega se ne može valjano zaključivati da su jezici koje »pokriva« (hrvatski, srpski, bošnjački, crnogorski) potekli iz istoga prajezika i da su genetski jedinstveni, a još je manje opravdano tvrditi da ih to određuje kao jedinstven književni jezik (kojim govore Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci).