Ona je ispisana 1964. (tvoreći tako rad na konceptualnoj razini), a " materijalizirana " po autorovoj želji rukom drugog slikara (Duje Jurića) 1997. Dmitrije Bašićević-Mangelos je svojim noartom i antiartističkom djelatnošću, odnosno ne slikanjem nego ispisivanjem slova i riječi, kako je zapisao Rus a potvrdili izloženi radovi, " postigao dimenziju čudovišnog arta koji mrmlja nerazumljivom snagom živih i mrtvih pisaca ".

Na izložbi sudjeluje stotinjak najutjecajnijih europskih umjetnika kao što su Baselitz, Beuys, Buren, Hamilton, Hirst, Richter, a među njima se predstavljaju i naši Dimitrije Bašičević Mangelos, grupa Gorgona te Ivana Keser.

Likovnu grupu s nazivom Gorgona, koja je formalno djelovala od 1959. do 1966. godine, činili su slikari Josip Vaništa, Marijan Jevšovar, Julije Knifer i Đuro Seder, kipar Ivan Kožarić, arhitekt Miljenko Horvat, te kritičari i teoretičari umjetnosti Radoslav Putar, Dimitrije Bašičević-Mangelos i Matko Meštrović.

U odnosu na ovakvu konstelaciju stanja stvari ABS smatra da ima legitimitet za uramljivanje kopije njegove Tabule rase u šahovnicu te sudjelovanje na Natječaju Mangelos.

Jedan je od osnivača i članova grupe Gorgona, u kojoj su od 1959. do 1966. godine uz njega djelovali Miljenko Horvat, Ivan Kožarić, Julije Knifer, Dimitrije Bašičević Mangelos, Matko Meštrović, Radoslav Putar, Đuro Seder i Josip Vaništa. 1960 - ih, uz istraživanje sivih i bijelih površina, radi crteže kao što su Savršeni oblik i Krug sa svih strana, koji odražavaju njegovu filozofiju slikarstva, negaciju tradicije, te naglašavanje procesa slikanja koji je bitniji od samoga produkta.

Surađivali su i ranije - između ostalog i na instalaciji ' Noiseless ' (International Studio and Curatorial Program - ISCP, New York, 2006), kao laureati Nagrade Dimitrije Bašićević Mangelos, odnosno Radoslav Putar za najbolje mlade umjetnike u Srbiji, odnosno Hrvatskoj.

Dimitrije Bašičević Mangelos, poznat i kao Mića, bio je jedan od osnivača grupe Gorgona, promotor naivne i apstraktne umjetnosti, autor nekoliko knjiga i monografija, a njegovi radovi su posmrtno izlagani u New Yorku, Londonu, Berlinu, Portu, Grazu, Barceloni, Kasselu i drugim gradovima, i to u najvećim muzejima svijeta kao što su pariški Centre Pompidou, newyorška Moma i londonska Tate Gallery.

Tijekom Drugog svjetskog rata otišao je zajedno s bratom Vojinom Bašičevićem i ocem u Beč gdje su radili u tvornici, a zatim su upisali studij - Mangelos filozofiju i povijest umjetnosti, a brat medicinu.

Vojin Bašičević je otišao u Novi Sad, a Mangelos je ostao u Zagrebu gdje se zaposlio prvo u JAZU, a zatim u Modernoj galeriji.

Točnije od 1959. do 1966. godine trajala je njezina intenzivna aktivnost, a grupu su sačinjavali slikari Josip Vaništa, Marijan Jevšovar, Julije Knifer, Đuro Seder, kipar Ivan Kožarić, teoretičari i kritičari umjetnosti Radoslav Putar, Matko Meštrović, Dimitrije Bašičević Mangelos i arhitekt Miljenko Horvat.

U Manifestima Mangelos na različitim, mahom školskim pomagalima, pločama, globusima i posterima, čitkim i pomalo nezgrapnim školskim rukopisom ispisuje kraće, ponekad i aforistične, britke i začudne misli o fotografiji, mišljenju, kiču ili o« jednom čoeku ».

Umjetnici dolaze iz zemalja na potezu od Slovenije do Turske, a iz Hrvatske to su Boris Cvjetanović, Vlasta Delimar, Braco Dimitrijević, Tomislav Gotovac, Sanja Iveković, Ivana Keser, Kristina Leko, Mangelos, Vlado Martek i Mladen Stilinović.

Mangelos se znao zapitati: " Ako postoji ' naša ' i ' njihova ' istina, postoji i moja - dakle ima više istina?

Članovi grupe, ujedno i prijatelji, slikari Josip Vaništa, Marijan Jevšovar, Julije Knifer, Đuro Seder, kipar Ivan Kožarić, teoretičarii kritičari umjetnosti Radoslav Putar, Matko Meštrović, Dimitrije Bašičević Mangelos i arhitekt Miljenko Horvat, neformalno su se družili, ne težeći izravno određenom konceptu ili umjetničkom projektu.

Kaže da se kao njegova nećakinja htjela baviti i Mangelosovom ostavštinom. Nije poanta u vlasništvu, u materijalnom, jer cijene slika rastu i padaju, kaže. Danas je Mangelos veliki hit na svjetskom tržištu, međutim, sutra može biti zaboravljen.

Čak se zadnje tri godine dodjeljuje Nagrada Mangelos najboljem mladom umjetniku.

Nagrada Radoslav Putar je suosnivač i član međunarodne mreže nagrada za mlade umjetnika YVAA (Young Visual Artists Award), u kojoj sudjeluju još Nagrada Jindrich Chalupecky iz Češke, Nagrada Oskar Čepan iz Slovačke, Nagrada Skupine OHO iz Slovenije, Nagrada Zvono iz BiH, Nagrada Dimitrije Bašićević Mangelos iz Srbije, Nagrada Denes iz Makedonije, BAZA iz Bugarske, The Artist of Tomorrow sa Kosova, i Ardhje iz Albanije.

U dosadašnjem Gagićevom radu ističu se projekti luminoakustike (pretvorba svjetla u zvuk korištenjem fotonaponskog efekta) s Miodragom Gladovićem (treća nagrada na Guthman New Musical Instrument Competition u Atlanti), intuitivne kompozicije i instalacije ' Interieur ' (Oto Cafe, Hilltown New Music Festival, Stian Gallery), ' Remix Mangelos ' (MSU, Muzičko Bienalle Zagreb, Mittelfest, crkva Sv. Dominika), ' Pozitivan povrat elektroakustičnog signala ' (emisija Slika od zvuka/3. program Hrvatskog radija), suradnja sa skupinama Azot, Moiré i Petit Bureau, rad na kazališnim i radijskim projektima, kao i suorganizacija zagrebačke platforme za umjetnost zvuka SineLinea.

Do 1964. godine izdano je sedam brojeva, a uz samog Picelja pojedine brojeve realizirali su Vjenceslav Richter, Victor Vasarely, Getulio Alviani i Dimitrije Bašičević Mangelos.

Samozatajni zagrebački (gornjogradski) umjetnik Mića Bašičević, pod pseudonimom Mangelos, u svom se neobičnom opusu posebno posvetio globusu.

Ne zna se točno kada i u kom trenutku započinje svoju umjetničku aktivnost, ali samim tim činom, jednom donijetom odlukom, to pitanje nestaje, a Mangelos postoje umjetnik.

Mića Bašičević (Mangelos) je pokazivao sklonost " filozofskom " razmišljanjima i ona su ga dovela do nekih osobitih zaključaka o cikličnim promjenama u prirodi i svemiru, o " biopsihologiji " koja obuhvaća " izmjenu ćelija svakih sedam godina, izmjenu formi, izmjenu načina života, izmjenu ambijenta... " - što je konkretno primjenio na sebi u obradi biografskih podataka.

Djelujući prije svega u Zagrebu, Gorgona se sastojala od labavao povezanih umjetnika kao što su: Marijan Jevšovar, Julije Knifer, Đuro Seder, Josip Vaništa, i Ivan Kožarić; arhitekt, Miljenko Horvat; i likovni kritičar Dimitrije Bašičević (Mangelos), Matko Meštrović te Radoslav Putar.

Na poticaj i uz velikodušnu suradnju gospođe Zdravke Bašičević, 2007. godine DAF izdaje knjigu Mangelos no. 1 - 9 1/2, kako bi njegovo djelo i na lokalnoj sceni dobilo adekvatnu monografiju te kako bi se potaknuo interes za njegove fascinantne radove.

Od naših umjetnika predstavljeni su Julije Knifer, Dimitrije Baši č evi ć Mangelos, grupa Gorgona, Sanja Ivekovi ć, Mladen Stilinovi ć, Tomislav Gotovac, Dalibor Martinis, Braco Dimitrijevi ć, Goran Trbuljak te od mla đ ih Renata Poljak i David Maljkovi ć (Vojin Baki ć).

Tako u sekciji Antiumjetnost, a rije č je, podsjetimo, o pojmu iznjedrenu unutar Gorgone, jedan do drugog stoje Slovak Július Koller, Poljak Edward Krasi ń ski i Mangelos.

Na pariškoj izložbi prvi su put dovedeni u zajedni č ki povijesno umjetni č ki kontekst jer kako isti č e Joanna Mytkowska sve troje, a Mangelos prvi i najradikalnije, otišli su najdalje s kritikom slikarstva, u smjeru dematerijalizacije umjetni č kog objekta.

U sedamdesetim godinama Dimitrije Bašičević je kao kustos pratio konceptualnu i medijsku umjetnost, posebno fotografiju, a kao umjetnik, Mangelos je sve više inklinirao formuliranju teorija.

Kao i ranije Mangelos je u svojim radovima raspravljao o svemu onome što je proučavao, a njegov je interes bio velik: od filozofije i umjetnosti, do psihologije, biologije i fizike.

U mnogima od njih Mangelos, na duhovit način, afirmira svoje teze o razvoju društva i nerazvoju umjetnosti, odnosno krizi i smrti umjetnosti.