Inače, kružnu markaciju kroz ovaj labirint kukova je proveo legendarni istraživač velebitskog krša, zadarski planinar Slavko Tomerlin - Tatek 1971. Osoba koja je osim ove staze najzaslužnija i za približavanje svim posjetiteljima " Kamene galerije " i posebice Crnopca čarobnim " Putem Malog Princa ".

Kad smo napokon došli na markaciju smješak nam se rastegnuo od uha do uha i bez problema pronašli smo silaz (vrlo zanimljiv silaz, dabome) i sjurili se niz sipar, jedva još za dana.

Igrom slučaja, nismo puno lutali dok smo našli markaciju.

Prateći markaciju izlazim iz gradića i po šumskoj stazi dolazim u sela Hamor i Palačnik.

Na silasku sa tih stijena gubim markaciju i odlučujem kratit po azimutu prema cesti koju sam vidio u jednom trenu.

Ne moram vam reći kakva me sreća preplavila kad smo našli prvu markaciju, tj. kad smo se konačno priključili na taj famozni planinarski put.

Tu smo zadnji puta i vidjeli markaciju.

Uz put se nalaze upozorenja o minama, međutim nema nikakve opasnosti ako čovjek slijedi novu markaciju.

No nekako smo izgubili markaciju, a kako su dečki počeli zazivati grah, prekidamo potragu za tim vrhom i krećemo u dom.

Uèili smo pravila kretanja, planinarsku markaciju i orijentaciju pomoæu karte.

Ako istom trasom vode dvije obilaznice, uz jednu se markaciju postavi slovo jedne obilaznice, a uz neku sljedeću markaciju slovo druge obilaznice.

Poticaj za prvu planinarsku markaciju na Sv. Geru dao je Johannes Frischauf iz Graza, inicijator osnivanja Hrvatskog planinarskog društva (HPD, 1874.), nakon svog uspona 1889. godine.

Na sreću, vrlo brzo kad smo došli na tu šumsku cesticu skužili smo markaciju za vrh Tuhobić i laknulo nam je.

Svejedno, uz maglu i upitnu markaciju, mi smo morali ispitati i tu varijantu.

U jednom trenutku ne uspjevamo pronaći sljedeću markaciju.

Tako smo i učinili, i hvala Bogu, pronašli sljedeću markaciju.

Tijekom uspona naići ćemo na planinarsku markaciju koja vodi do špilje Osojna.

Izgubili smo markaciju, nismo našli izvor, nemamo kartu Prenja i žedni smo.

Početnu markaciju naći ćete u samom centru Fužinskog Benkovca.

Znak koji je općina usvojila prikazuje planinara i kružnu markaciju u bojama slovenske trobojnice.

Iznad sela vodi makadamski put za kamenolom, sa kojeg skrenemo na pješačku stazu i pratimo markaciju.

Jednu smo markaciju profulali, a tragovi četvorke pred nama se misteriozno gube.

Tu skrenuti lijevo po cesti za Veliki Lubenovac i dalje pratiti putokaze i markaciju koja vodi do mjesta nekadašnjeg skloništa.

Markacije nisu obnavljane pa smo više puta trebali zastajkivati i dobro se ogledati okolo kako bi primijetili slijedeću markaciju.

Nailazimo na markaciju ali opet bez putokaza pa ne znamo kamo idemo.

Nakon jednog zavoja gubimo markaciju, vraćamo se na zadnju točku i tražimo put.

Iz Smerovišća pođimo d. uzbrdo asf.cestom za Šipački Breg.Nakon 10 na zavoju iza zadnjih kuća ostavljamo cestu i skrećemo l. za markaciju uz vikendice Donje Cerine i livadom nizbrdo do potoka i stazicom do podnožja slapa.

Nakon otprilike sat i pol netto hoda od Sesveta slijedeći markaciju kroz lijepu šumu, prvo uz potok, a zatim sve više po brežuljkastom terenu našli smo se pored sela Dobrodol - iako nove seoske kuće uglavnom ne pružaju oku ugodne prizore, naišli smo i na nekoliko lijepih starijih drvenih kuća.

Pretpostavljali smo da ćemo možda izaći na kraju one ceste, gdje smo našli markaciju ali bez putokaza, ili da ćemo doći sa druge strane, na Težakovac, ali to nije imalo smisla.

Ali mi je tad prije cca. 15 godina markaciju bilo nemoguće pronaći, pa samim tim ni oznaku vrha, tako da sam ostao u uvjerenju da nismo ni stigli do vrha.