I tako smo u tim grubim realnostima kapitalizma htjeli napraviti korak unazad, pogledati stvari poslovičnim Marxovim " trezvenim očima " i vidjeti što nam to klasično djelo govori o društvenoj, političkoj i ekonomskoj situaciji trenutka - nastavlja Kršić.

Možda će najneprohodniji dio vaše knjige za čitatelje koji nisu upoznati s Marxovim Kapitalom ili čitanjem Kozua Unoa na kojem temeljite vaš teorijski rad biti dva poglavlja u 2. dijelu u kojima ocrtavate " apstraktni, općenito shvaćen kapitalizam " i " konzumerizam " kao fazu kapitalizma.

Isto se dogodilo i sa Marxovim tezama koje je Staljin pervertirao do neprepoznatljivosti.

Istina, kritizirao je predstavnike Teologije oslobođenja i predstavnike iz nje izrasle Teologije revolucije, ali ne na način da ih je zbog toga osuđivao ili pak proklinjao, kako su to mnogi zahtijevali, nego je uvijek tražio način kako ukazati na pozivne strane te nove kršćanske teološke misli XX. stoljeća, one misli koja se okreće najsiromašnijima, obespravljenima, bez obzira što su se teolozi oslobođenja u svojim promišljanjima koristili mnogim Marxovim socijalnim idejama.

Čini mi se primjerenim ovdje se ponovo poslužiti Marxovim pisanjem o načinu saobraćanja, ša bi u parafraziranoj inačici stajalo za način međusobnog odnošenja ljudi (pojedinaca) i grupa (ljudi s ljudima, ljudi s grupama, grupe s grupama, grupe s ljudima), koji je povezan s načinom (op. kulturno-ekonomske) proizvodnje, te je kao takav i od njega proizveden.

Staljin (i staljinisti) služili su se nekim Marxovim terminima (koje nisu razumjeli) i gradili totalitarno društvo koje nije imalo nikakve veze s komunizmom - osim praznih parola.

Rusija je imperijalistička sila, ništa manje od SAD-a. kada je sssr sklopio pakt sa 3. rajhom, nijedna partija u cijeloj europi nije rekla ništa, hitler i fašizam sve do operacije barbarosse nisu kritizirani (iznimka potvrđuje pravilo) Ideja marksizma je izigrana (ne govoreći o Marxovim osobnim stavovima o npr.

Umjesto samouništenja kapitalizma koje bi odgovaralo Marxovim očekivanjima, posljedica tog procesa je " postupna transformacija profita stvorenog iskorištavanjem rada u rentu prisvojenu kroz privatizaciju znanja ".

Ostaje dakle da se prije svega pokaže, kako ni pojam socijalne revolucije nije identičan s Marxovim shvaćanjem revolucije.

Tvoje načelo je otužno paritkularno i drugorazredno u usporedbi s Marxovim klasnim načelom - čak i danas kada Marx više " nije u trendu ", i kada - posve normalno i očekivano - ono što je on pisao u 19. stoljeću više nije dostatno za opis stanja u 21. stoljeću.

Dok smo pravim Marxovim izrazom primijenjenim na religiju bili uvučeni u »opijum za narod«, kult jednog vođe, nismo znali da nas vode i pod izlikama nježnosti u blagu dresuru čekajući kada će proći čovjek u sjajnom automobilu, s pudlicama i suprugom.

Suočeni s realitetom posvemašnje krize, mnogi i danas posežu za Marxovim djelima.

Politička revolucija (koja se prema Marxovim analizama i određenju po svojoj prirodi sama za sebe još uvijek kreće u horizontu građanskog svijeta) ima da preraste u socijalnu, to jest socijalističku, kako bi riješila bitni problem socijalizma koji se ne sastoji primarno u visokom standardu, nego je to problem osnovnog društvenog odnosa, temeljno različitog od onoga u kapitalizmu, što znači ukidanje klasne i postvarene strukture društva koja počiva kako je to Marx čitavim svojim životnim djelom, a naročito u Kapitalu dokazao na robnoj proizvodnji.

Čitav sistem zasnovan na Marxovim ekomomskim teorijama je jednostavno propao, ostavivši za sobom ljudsku bijedu i ekološku katastrofu, glad za materijalnim dobrima zapada, i moralnu dezorijentarinost koja je i danas vidljiva u postkomunističkim državama.

Da, nisam sanjao: u samostalnoj, suverenoj, štoviše katoličkoj Hrvatskoj, državi s tržišnim gospodarstvom i parlamentarnom demokracijom, državi pred vratima EU-a i NATO pakta, ponovno se po stolu lupa Marxovim djelima i ponovno se priziva taj raščupani bradonja za neke prorok, za neke lažni prorok da nam pojasni što je to zapravo kapitalizam i kuda sve to vodi.

Tada se upoznao i s Marxovim učenjem i Proudhonom, čovjekom koji je oštro osudio buržoaski svijet u djelu Što je to svojina (1840.) izrekavši: Svojina to je krađa (Pirumova 1975:42), s čovjekom koji je prvi upotrijebio riječ anarhist u pozitivnom smislu, u namjeri da se ideološki samodefinira 1848. u Francuskoj (Cappelletti nepoznato: 17).

Važno je napomenuti da se kolektivistički element u Marxovim djelima razvija tek sredinom 40 - tih godina devetnaestog stoljeća, tokom njegova boravka u Parizu gdje pada pod utjecaj Engelsa i francuskih socijalista.

Oni koji su mislili da je istina u Marxovim tekstovima i koji su tu " istinu " doslovno primjenili u praksi, napravili su najveću povijesnu katastrofu ikad.

Nije istina u Marxovim nenadmašivim tekstovima.

Nakon doktorske disertacije o filozofsko-teološkom dijalogu s Marxovim djelom, na tom je dijalogu radio punih dvadeset godina (Pružene ruke.

Hurraaaayyyy i pozdrav jugoslovenima po hrvatskim medijima, na prisavlju i u tiskovinama, pozdrav hrpi sirovina u izdavaštvu i marxovim učenicima u hazu i ostalim kućicama ubiranja para na leđima hrvata, ili od stranih kredita, he, he. svašta možeš govoriti, kada si čist, bez grijeha, je li? ali velika je cijena te slobode, kao i u jebačini. pozdrav.

Pa to je samo u skladu s Marxovim postulatom, koji kaže: stvarno stanje (das Sein) određuje kako čovjek misli, osjeća, radi, a ne kako bi trebao misliti, osjećati, raditi (das Sollen).

Čitav sistem zasnovan na Marxovim ekomomskim teorija ma je jednostavno propao, ostavivši za sobom ljudsku bijedu i ekološku katastrofu, glad za materijalnim...

Decentnost zajednice oslobođena je od bilo kakvih natruha marksizma (radije kritika ili pak osobni pristup ranim Marxovim djelima) kao i soc-realizma ili onog povijesnog komunizma te dakle zauzima mjesto uz ljude, radnike, seljake, poljoprivrednike/zemljoradnike, jednom riječju narod.

Za razliku od Aristotela i Tome Akvinskoga koji istražuju konačnu svrhu ljudskoga života i traže u čemu se sastoji ljudska sreća, u Marxovim se radovima uočava njegovo vrhovno etičko načelo: »Kritika religije završava učenjem da je čovjek najviše biće za čovjeka, dakle kategoričkim imperativom da se sruše svi odnosi u kojima je čovjek poniženo, ugnjeteno, napušteno i prezreno biće.« U središtu Marxove misli je čovjek kao biće prakse, biće koje osmišljava.

Cinjenica, Musolini se hranio Marxovim Socijalizmom i citavo njegovo politicko nastajanje i postojanje je socijalisticko i lijevicarsko.

KANGRGA: Ja se, doduše, nisam posebno bavio onim što vi nazivate psihoanlitičkom filozofskom perspektivom, iako sam još u najranijim svojim godinama čitao i Freuda i Adlera i Junga itd., ali sam preko Marcuseova djela Eros i civilizacija u mojem rukopisu o spekulaciji čitavo jedno oveće poglavlje posvetio odnosu Freuda i Marxa, naročito s obzirom na Freudovu raspravu Das Unbehagen in der Kultur (Nelagoda u kulturi), jer se tu Freud sasvim približio bitnim Marxovim kritičkim stavovima, koji su zajedno s Freudom par excellence spekulativni

Moderna proizvodnja ne stoji ni u kakvoj proturijecnosti sa Marxovim postavkama.

Dakako, 60 - tih i 70 - tih godina se previše pažnje poklanjalo Marxovim idejama, a sada su one pale u potpuni zaborav.

Kad je pak riječ o samoupravljanju koje bi u obliku što smo ga nazvali slobodnom samoorganizacijom imalo da bude s jedne strane negacija postojećeg svijeta organizacije (to jest svijeta postojeće manipulativne, čovjeku nadređene, izvanjske i nametnute organizacije koja je zakoniti produkt građanskog društvenog uređenja i njemu je bitno pripadna i primjerena), a s druge strane istovremeno povijesni izlaz iz nje u jedan kvalitativno novi oblik društvenog i ljudskog povezivanja i ujedinjenja, o kojemu govori Marx, onda bismo i prema Marxovim postavkama i prema nekim i pozitivnim i negativnim iskustvima s uvođenjem samoupravljanja u Jugoslaviji mogli kazati, da to može biti samo revolucionarno samoudruživanje prvenstveno proletarijata, a onda i čitavog društva.