Svijet, društvo i događanja u njima toliko su složeni, nejasni da, suprotno Marxu, danas svijet ne možemo niti razumjeti, protumačiti, a kamoli ga mijenati.

Tomo Vereš je branio često prešućenu i od drugih neuočenu katoličku istinu izlažući kroz dijalog istinu o Marxu i marksizmu koji je trajao dvadeset godina (usp. intervju »Na djelu Marxov revolucionarni terorizam« u Glasu Koncila od 7. siječnja 1990. i intervju u sarajevskom časopisu Mladi teolog »Metamorfoza ili kraj dijaloga s marksizmom«).

U glavnom gradu Zapadnog Bengala KOLKATI (po starome Kalkuta), komunisti vladaju desetljećima, to je prava utvrda marksizma, pa usred Kalkute postoje spomenici i Marxu i Lenjinu.

Zato se vraćam Marxu i njegovom poimanju revolucije i revolucionarnih procesa kako bi shvatili da se ni u našem slučaju nije dogodilo ništa izvan marksovog tumačenja povijesnog kretanja.

Jer, da se opet vratimo Marxu, u porazima ne propada sama revolucija« nego samo ostaci tradicije iz doba prije revolucije i rezultati društvenih odnosa koji se još nisu bili zaoštrili u oštre klasne suprotnosti ličnosti, iluzije, ideje i projekti od kojih se nije moglo osloboditi ni uz pobjede, nego samo u nizu poraza koji su se dogodili ».

Svi ti i niz drugih razloga mogu, eventualno, dati za pravo Marxu.

" Zahvaljujući toj knjizi proputovao sam Italiju uzduž i poprijeko, vozio se po beskrajnim njemačkim autocestama, udomaćio se na frankfurtskome aerodromu, uživao u melankoliji željezničkih kolodvora na kojima su auslenderi svih zemalja živi spomenici Karlu Marxu, i bio sam sretan jer u džepu imam papirić sa zapisanom adresom hotela.

Jedna je bila slom revolucije u zaostaloj Rusiji, koja već po Marxu nije mogla uspjeti (kao što će se napokon i pokazati).

Druga je mogućnost bila da ruska revolucija posluži samo kao upaljač svjetskoj, koja se prema Marxu treba odigrati u industrijskim razvijenim zemljama.

Žižekova knjiga uključuje, čini se nasumičnim redom, rasprave o Hegelu, Marxu i Kantu; različite predsocijalističke i postsocijalističke anegdote i refleksije, bilješke o Kafki, ali i o Stephenu Kingu ili Patriciji Highsmith; šale braće Marx; izljeve opscenosti; referiranje na Spinozu, Kierkegaarda, Kripkea, Dennetta; (neizbježnu) lakanovsku doktrinu; komparativnu teologiju; politička događanja u SAD-u...

No to se nemoze Marxu pipisati (tako gdje bi vi Komunizmu rezervirali mjesto u buducnosti), vec to treba vidjeti kao odgovor zdravog razuma na jednu spezificnu problematiku u tom trenutku.

Tad sam presto vjerovat u Boga i posvetijo sam se Marxu i Engelsu i partiji. " - E vidiš druže Stari ja sam pametniji - Kako pametniji? - Pa sad umjesto ocjene iz marksizma, imam ocjenu iz vjeronauka na zidarskoj diplomi - Kako si to uspijo?

Svatko ima svoga boga, a mi kršćani Boga. @moljac je boga našao u Marxu.

Njegov imenjak zvan Karl, koji je ustvrdio istinu sa \ " OPIJOM NARODA \ " Crkve, religije. Ali Reinhard Marx aktualni biskup Muniha i Freising ne zamjera Marxu. U svojoj knjizi koja je best-sler u Njemackoj, koju je takoder krstio Kapital crkveni stakor poziva svoga imenjaka u pomoc i za svjedoka, da bi dokazao kako kapitalizam ne valja i eksplotiranje covjeka sa covjekom.

Zašto je prema Verneu svatko blagonaklon, a prema Marxu malo tko ima milosti?

Pitam se o onima koji su to uradili: zalijepili poglavlje o Marxu na rad koji nikakve veze nema s tom temom.

Vaša u Sjedinjenim Državama prevedena, pa onda i svjetski zapažena, knjiga Transkritika rasprava o Kantu i Marxu (Transcritique on Kant and Marx, MIT 2003.), prema nekim kriti č arima, nije samo novo č itanje tih dvaju mislioca i njihovo miješanje da bi se dobilo nešto tre ć e novo, nego i, preko njih, vaš odgovor na tzv. lingvisti č ki obrat u filozofiji?

na duhovit si ti način baato iznio svoj stav. za to evo ali, vratimo se na kroatiziranje... kroatizirati schwartz bilo bi pridit mu prezime u crni, a ne pisati švarc (jer je to po vuku) isto tako, da se vratim malo nazad... kroatizirati ime karlu marxu značilo bi pridit mu ime u drago, dragutin. međutim, i karlo je hrvatsko ime. ne zovemo sv. karla boromejskoga drago boromejski niti karola voytilu dragom voytilom, pa bi evo ispalo da jednog od najzaslužnijih ljudi što hrvatska postoji nismo kroatizirali nego ga zovemo karolom a marksa hrvatomrsca bi kao trebali.

Stoga, pojednostavljeno, tamo gdje se Marxu pripisuje da " ne određuje svijest društveni bitak, već društveni bitak određuje svijest ", Weber će svojim djelom nastojati obrnuti te članove, želeći pokazati kako svijest i njeni produkti u toj sintagmi i nisu (sasvim) nemoćan faktor.

Dakle, 20 godina nakon što nas je život doveo do jednoga od raskršća u Vrtu sa stazama što se račvaju, jedan mi je davnašnji prijatelj poslao svoj tekst inspiriran nekim našim ovotjednim razgovorima: razgovaralo se o razlici filozofije i zdravorazumskoga mišljenja, Hegelu i Marxu, prosvjetiteljstvu i 11. tezi, ideologiji kao krivoj svijesti o istinskom bitku ili pravoj svijesti o lažnome bitku... uglavnom, dakle, rutinirano smo časkali, kadli me je danas u sandučiću dvostruko zatekao njegov mail: faktički, imeđu ostalih zatekao se u mailu i njegov tekst, što je ravno šansama da sutra na prozoru zateknem sovu poslanu iz Hogwartsa s pozivom na studij u Slytherin, potpisanim osobno krasnopisom Salazara Slytherina ili, jednostavnije, da među inima zateknem i Spinozin mail; u bitnom, ostao sam zatečen blještavom jednostavnošću uvida/formulacija toga teksta: stranicama je iz rečenice u rečenicu (uzvodno) tekao posve nevjerojatan izvod takvom matematičkom točnošću, preglednošću, jasnoćom i lakoćom, da sam u par navrata odgađao nazvati autora i komplimentirati ga, naprosto zato jer nisam mogao prestati čitati. (Majke mi) Ne znam kad mi se to zadnji put dogodilo, ako ne računam jučerašnje čitanje moga posta od prekjučer.

A kad za to dođe čas, moći će ugravirati na hrvatsku poleđinu novčanice od sto eura. (Tuđman bi pak pristajao na pet kuna, da se, kao Lenjin Marxu i Engelsu, pridruži u zelenom poluprofilu Zrinskome i Frankoplanu, fiktivnim junacima iz hrvatskih mitologija).

Nisu ljudi ponovo počeli čitati Kapital, nego su Japanci napravili manga strip po Kapitalu, u Šangaju je napravljena predstava o Marxu, u Berlinu je nedavno prikazana predstava o Marxu.

Međutim, koliko god su oba ova momenta (političko i socijalno) faktički sadržana u Marxovu shvaćanju socijalističke revolucije, o čemu govore njegovi tekstovi, ipak je veoma važno uočiti da Marxovo poimanje revolucije bitno nadilazi i horizont političkoga i horizont socijalnoga, jer je Marxu (upravo filozofski) stalo do toga da istraži i pokaže mogućnost jednoga i drugoga.

Kada vide da ni sa tavima nemaju šanse, onda će vjerojatno kapitulirati pa uz ostalo i moliti da im netko čita kakve molitve po Marxu.

budjoni sjećam se još u doba juge vica o marxu kaže vic kada su počeli tumačiti marxizam marx se počeo okretati u grobu a danas je to break dance (tada je bio popularan)

Grouchu Marxu, koji na neponovljivo apsurdan način izriče glavnu dilemu suvremenoga spektakla događaja: »Vjeruješ li svojim očima, ili mojim riječima?« Strategija spektakla terora nije univerzalno primjenjiva u svakoj situaciji.

Da bi to dokazao, u deset poglavlja razmatra deset glavnih prigovora Marxu, te nastoji prikazati njegove ideje uvjerljivima. opširnije >

Kangrga je bio omiljen među studentima te dekade: filozofija se predavala bez ikakvog ideološkog prizvuka, kao da je i nju okrznuo new wave: i baš kao što je Zagreb tih godina prije sličio Londonu nego Moskvi, tako je i studij filozofije, čak i u mislilaca revolucije, bio skloniji Hegelu i Hedeggeru nego Marxu i Engelsu. (Mada sam ja osobno zahvalan praxisovcima na lekcijama Ranih radova i Kapitala, da se odmah razumijemo.) Voljeli smo Grgu, baš kao i Gaju i Pejovića, zapravo, sve smo ih voljeli: ne samo poštovali, nego baš voljeli - bili su to dobri, dragi ljudi

Usuprot Marxu i Engelsu Premještanjem u Köln sa sedmoricom svojih istomišljenika utemeljuje " Katoličko društvo djetića ", koje će kasnije postati osnova velike i širom svijeta razvijene udruge.

Vojin Bakić predstavljen je jedinom sačuvanom skicom za kontroverzni spomenik Marxu i Engelsu za istoimeni trg u Beogradu iz 1953. Rad dolazi iz obiteljske zbirke i s Bakićeve izložbe koja je bila postavljena u zagrebačkoj Galeriji Nova, a koju je pogledao Charles Esche, direktor nizozemskog muzeja.