Kada istražujem neki grad za pisanje knjige, maskiram se u turista, stavim naočale i kapu za bejzbol.

Tad su se smirili i rekli mi da se ne žele spuštat na moj prostački nivo, iznerviran sam ih podsjetija na bovan šta su mi ga, kad sam za drugi rođendan Splićanistike iznenadija odlukom da je prestajem pisat, itnili u prozor (vidi rujanski broj ST-ćanistike), al su mi rekli da je to bilo više iz lirskog jala (opet vidi rujanski broj ST-ćanistike), da je artistički integritet, kojega uvijek pretpostavljam valjanim argumentima u ovakvim raspravama, u suvremenim prilikama stvar probira izdavača i čitateljske vjernosti ustaljenoj estetici te da ih vrijeđa što svoj nerad i nedosljednost maskiram hirevima autorstva.

I onda sam se dosjetila sjajnom triku: maskiram se u tinejdžera

Nije više to toliko IN kod nas, a i da se maskiram, ne znam dal bi mi trebala maska:))))) joj sad sam se sjetila, na jednom balu davne godine... davne davne, upoznala Onog koji mi je preokrenuo Život samo tako.... e sada mi je puno toga jasnije, prava mustra:) i da, bio je Robin Hood, a od njega samo zelene oči:) a kako sam bila zaboravila to.... ajmeee:) viš ti to viš:) ima tome sigurno 7 godina

I onda je meni također palo napamet da se i ja maskiram.

Ali patim od teške depre koju najčešće ludo maskiram.

Maskiram na isti način, zatražio je novac od zaposlenika S.

Ima dana kad nije za nis, pa mu maskiram rucak u slatko voce, al nema veze, barem je poceo jesti.

Ja se već godinama ne maskiram-ulijenila sam se.

Dakle, nećemo se baš šetati Rivom ili Bačvicama, ali isto tako se ni ne maskiram kad izlazim s njim ne stavljam periku, ne transformiram se.

Na posljetku se maskiram da me ni rođena mama ne bi pustila u kuću i krenem u obilazak voljene mi rodbine, Kad otvore vrata i brže bolje navale na njih da ih zatvore, ja gurnem nogu preko praga i onda je ne mićem, dok ne počnu prijetiti policijom i glomaznim predmetima psujući mi mater nekulturnu i bezobraznu i šta sve ne.

I onda sam se dosjetila sjajnom triku: maskiram se u tinejžera

i kad gledam tako dva totalno kontradiktorna mišljenja tako mi je čudno... zar se tako maskiram za nepoznate? a toliko opuštam uz poznate?

I kad se maskiram u grupi ljudi, ako zmija ima izaći iz zida, ona izađe upravo kad ja prolazim i nestane negdje u grmu prije nego što ja ponovo počnem disati ili mi srce počne otkucavati.

Pa... u čega da se maskiram - u sebe, u vješticu ili u mrtvog rokera...

U što li da se maskiram?

Ne smeta mi predvidljivost jer pred vašim očima ju poput vještog iluzionista maskiram, ali smeta mi taj tijek, krivulja, čije točke ne znam, ali poznajem

Da nisam skratio dlake iz nosa, sad bi mogao da se maskiram u morža i super

Imam plaš malog vraga sa rogovima i imam bijelu majicu i moj novi kačket pa da se maskiram u malenog vojnika?

Što ja to maskiram il zataškavam

Maskiram roletu pa mi taj profil idealno dođe da u njegov utor stavim 3 cm stiropor.

A o maskiranju nema niti govora, jer ja se nikada ne maskiram.

Kitim bor iz istog razloga iz kojeg se za karneval maskiram, iz zabave.

Ja se nikad ne maskiram, naime

Mozda da se maskiram u njega hahaha