Koliko god su slabijim filmovima njegove zanimljive interpretacije barem donekle povećavale vrijednost, možda je njihova brojnost za Masonova života ipak djelomice zaklanjala vrhunske vrijednosti mnogih njegovih izvanrednih dostignuća, pa se možda prava veličina tog iznimna glumca jasnije vidi danas kada su slabiji filmovi u kojima je također nastupao uglavnom iščeznuli iz sjećanja, a njegove najbolje interpretacije blistaju neprolaznim sjajem. (Tomislav Kurelec)

To što je bila masonova susjeda i jeste dokaz da ju je najprije seksualno iskoristio i onda privolio u ložu.

Koliko je ta kompleksnost Masonova glumačkoga bića omogućavala stvaranje iznimnih i dugo pamtljivih likova za čiju je jedinstvenost njegova interpretacija bila jednako značajna kao scenaristički zamišljaj ili redateljska invencija pokazuju i dva vrlo uspješna filma s kraja tog razdoblja u kojem je Mason učvrstio poziciju u britanskoj kinematografiji psihološka melodrama Sedmi veo (1945.) Comptona Bennetta, jedan od prvih velikih komercijalnih britanskih uspjeha nakon Drugog svjetskog rata i Bjegunac (1947.) Carola Reeda koji nalazi istaknuto mjesto u svakoj antolgiji britanskog filma.

Bez imalo krzmanja uvijek bi potvrdio kako je Diello uhvatio baš sve finese Masonova glumačka umijeća koliko god i Rommel i Johnny McQueen bili blizu tome, a iako je bio jedan od ponajboljih u Juliju Cezaru kao Marko Brut, opet pod Mankiewiczevom palicom, izostala je ona čarolija, čije su skute uspjeli dohvatiti na Ciceru.

Masonova knjiga i live 8 su promijenili mišljenje tako da sada više cijenim Watersa