Matejevo evanđelje završava s divnom izjavom: Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta (iz knjige Pronalaziti Boga u svemu Briana Grogana SJ)

Prema tomu, Matejevo evanđelje nam svjedoči o problemima koji proizlaze iz pretkršćanskoga života i međusobnoga odnosa Židova i pogana.

Nije bio nimalo lak put do potpunog jedinstva i jednakosti svih »u Kristu« o kojemu govori Pavao (Gal 3, 28), a i Matejevo evanđelje barem neizravno svjedoči.

Sva tri sinoptička evanđelja (Matejevo, Markovo, i Lukino) donose tkz.

Više puta smo čuli tu i takvu rečenicu čitajući Matejevo evanđelje kroz nedjelje protekle godine.

Prvo Matejevo poglavlje mi je uvijek bilo u znaku nabrajanja imena Isusovog rodoslovlja.

Od svega imanja Dominik je nosio jedino Božju riječ, Matejevo evanđelje i Pavlove poslanice, koje je toliko proučavao da ih je znao napamet, kako to svjedoči Ivan iz Navarre, koji je s njim toliko zajedno putovao.

Volim čitati ovo evanđelje, ali smatram da je prikladnije prvo pročitati Matejevo evanđelje jer čitajući samo tekst Markova evanđelja, neka stvari mogu ostati nedorečene, dok je kod Mateja isti sadržaj, ali kompletniji, s više opisa.

Matejevo evanđelje ne svjedoči samo o spominjanim unutarnjim napetostima, već i o bolnom procesu odvajanja od sinagoge koji je, zbog pritiska Židova, poslije 70. tekao ubrzano.

Židovi su sve više optuživali kršćane za to stradanje pa ovima nije preostalo ništa drugo već prihvatiti proces osamostaljenja, o čemu svjedoči i Matejevo evanđelje.

Apokrifno Matejevo evanđelja spominje: " Marija ulazi u špilju u koju nikada nije dopiralo svjetlo ana, a sva se špilja zasvijetli kao da je podne. ".

. O čemu je zapravo riječ i što ja zapravo Tomino evanđelje? Naime, svi znamo kako postoje četiri evanđelja koja su kanonska (Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo).

Tad pogledajte u Isusa i sami spoznajte istinu o Bogu kako je obznanjuju četiri Evanđelja: Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo.

Matejevo i Lukino evanđelje izričito kaže kako je začela prije nego se sastala s Josipom itd. i tsl. sve bez pjene na suhim staračkim ustima (štono su puna kada se raspizdi na predaju Keša haškom sudilištu, spomen komunjara il nečeg slikovitog, što nikako ne bi trebali propovijedati ni selski župnici, kamoli svećenik u visokotiražnom dnevniku).

Naime, apostolski prvaci su mu kazali: Idi i propovijedaj, jer si za to pozvan Od tada je sv. Otac Utemeljitelj sa sobom na putovanja uvijek nosio Matejevo Evanđelje i Pavlove poslanice.

Matejevo evanđelje, prema mišljenju većine egzegeta tvori jezgra, koju se danas može samo teško rekonstruirati, a to je tzv. aramejski Matej, plus nekolicina preuzetih dijelova iz Marka, te hipotetski opus zvan sentencije.

Sveti Ivan Zlatousti to ovako tumači: " Isus je izgovorio te riječi s namjerom da privuče k sebi slušatelje i da u njima pobudi žar jamčeći im da će ih, ako mu se obrate, ozdraviti " (Komentar na Matejevo Evanđelje, 45, 1 - 2).

Za Markovo se evanđelje kaže da je najstarije zato što je prvo u cijelosti zapisano, ali Matejevo evanđelje sadrži najstariju građu koja je nastala još prije židovskog ustanka protiv Rimljana 66. godine, a konačni oblik zadobilo tek nakon pada Jeruzalema i rušenja Hrama 70. Tražit od nekog da prizna da evanđelja nisu napisala samo njih četvorica je presmiješno.

Ćetvrta adventska nedjelja svake je godine usredotočena na marijansko evanđelje: u godini A čita se Matejevo navještenje Josipu, u godini B Lukino navještenje Mariji, i u godini C Marijin pohod Elizabeti.

Puno više Matejevo i Lukino evanđelje čitamo zajedno kao znak sloge i zajedništva onih koji su zajedno išli do Betlehema, koji zajedno ostadoše bez mjesta za sebe u svratištu (Lk 2,5.7).

Primjećujemo da je naslikano više osoba, nego što ih Matejevo evanđelje spominje, jer on ne govori o nikakvoj pratnji Svete obitelji.

Najčešće citira Psalme, Izreke, Siraha, a od novozavjetnih knjiga Matejevo evanđelje i Pavlove poslanice.

Sinoptička Evađelja (Matejevo, Markovo i Lukino) pišu, da se ukop dogodio u dan Priprave, što je dan prije subote.

Ovo je poglavlje posvećeno Isusovim rodoslovljima koja na različite načine donose Matejevo i Lukino evanđelje.

Matejevo evanđelje, odnosno Isus tumači apostolima detaljno o tome.

Najpoznatija su Protoevanđelje Jakovljevo, Tomino evanđelje djetinjstva, Pseudo-Matejevo evanđelje, Uznesenje Marijino, Povijest Josipa tesara i Arapsko-armenska evanđelja o Isusovom djetinjstvu.

Matejevo evanđelje u znanoj rečenici napominje da Josip nije upoznao Mariju prije nego je rodila Isusa i tako čuva skrovitost Marijina djevičanstva (Mt 1,25).

Matejevo evanđelje svjedoči kako je zajednica vjerno čuvala staru teološku baštinu svojih početaka kad se u većini sastojala od judeokršćana, iako je vrlo brzo počela prihvaćati i pogane.

Farizeji i pismoznanci i sav ostali narod iščuđavali su se Isusu kako mudro govori, a sin je siromašnog tesara i Marije. (Matejevo evanđelje 13:55 - 56) Tako je Isus zbog svoje mudrosti postao kamen spoticanja za njih i od tada su vrebali priliku da ga pogube.

Papa Benedikt XVI. je nagovor prije molitve Anđeoskog pozdravljenja usredotočio na Matejevo evanđelje koje donosi Isusove riječi: " Vi ste sol zemlje.