Sličnu rečenicu je Isus rekao pri posljednjoj večeri kada veli; \ " Idi brzo učini što si naumio \ " To i Ivanovo evanđelje potvrđuje.

Možemo spomenuti i pojedine papiruse iz kolekcije Bodmer koji potječu s kraja 2. stoljeća; među njima ističu se P66 koji sadrži gotovo cijelo Ivanovo evanđelje i P75 s velikim dijelovima evanđelja po Luki.

Isus je susreo ženu koju je društvo izbjegavalo jer je bila na lošem glasu (Ivanovo evanđelje, 4. poglavlje.) Isus je toj ženi rekao:

Ivanovo evanđelje ima o ovome još više za reći.

Zato on svojim svećeničkim činom na neki način »Kristu posuđuje svoj jezik, pruža mu svoju ruku« (Sv. Ivan Zlatousti, Homilija uz Ivanovo Evanđelje, br. 86, 4).

Na pragu posljednjeg tjedna čini se da Ivanovo evanđelje ponovno počinje iz početka.

Ivanovo evanđelje ima poseban i neobičan, najčešće negativno obojen pojam svijeta.

Poslušajmo što Sveti Augusti u svojoj Raspravi na Ivanovo evanđelje piše: Da nije ona krv bila prolivena, svijet ne bi bio otkupljen.

Onako, uzmeš Bibliju, otvoriš Ivanovo evanđelje u Novom zavjetu i počneš čitati od prvog retka do posljednjeg?

Uz to, Ivanovo evanđelje kaže da je Ivan »čovjek poslan od Boga«, da je »svjedok«, odnosno sebe prepoznaje kao onoga tko je tu »da posvjedoči za svjetlo«.

Ivanovo evanđelje govori o« znacima »čiji je cilj da se Isusa prepozna kao od Boga poslanog (Ivan 3,2; 9,16; 10,36), proroka (Ivan 4,19), Krista (Ivan 7,31), Sina čovječjeg (Ivan 9,35 - 38).

I mi bismo mogli razmisliti: kome da idemo? - dodao je Papa te nastavio - Ti imaš riječi života vječnoga, i mi smo povjerovali i spoznali da si Ti svetac Božji ' rekao je Sveti Otac navodeći Ivanovo Evanđelje te istaknuo da o tom odlomku postoji prekrasan komentar svetoga Augustina koji kaže: Vidite kako je Petar, milošću Božjom, nadahnućem Duha Svetoga, shvatio?

Ivanovo evanđelje nam donosi dio razgovora Nikodema koji u svojoj noći dolazi k Isusu.

Za Ivanovo evanđelje sam rekao da je " terminus ante quem " 120. dakle je najkasnije tada nastalo, s obzirom da papirus Rylands p52, koji sadrži fragment tog teksta, nađen oko Aleksandrije, datira iz cca. 125. AD No pretpostavlja se da je nastalo početkom stoljeća.

Nadalje, Ivanovo evanđelje ima gravirajuće diskontinuitete prvenstveno u jezičnom izričaju, nadalje, u kronologiji (govori o tri pashe za vrijeme Isusovog javnog djelovanja, za razliku od sinoptika, koji spominju samo jednu) Malo koji egzegeta smatra da je to djelo jednog autora.

Pa ni Ivanovo evanđelje nije napisao u cijelosti sam Ivan već su u pisanju sudjelovali i njegovi učenici.

Povlačeći paralele s vedskim tekstovima može se vidjeti da jedino Ivanovo Evanđelje vrijedi uspoređivati, sve mi ostalo djeluje li-la.

Na riječi Pavla VI. Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke nego učitelje podsjetio je dr. Božidar Mrakovčić koji je analizirajući Ivanovo evanđelje istaknuo kako je svjedočanstvo put prenošenja vjere, što je pokazao i sam Isus.

»U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.« S tim riječima počinje Ivanovo evanđelje.

Kad Ivanovo evanđelje kaže da se Riječ (Logos, Verbum) utjelovila, da je zaživjela iz ljudske kože, onda se kaže da je Bog u Isusu dohvatljiv čovjeku, da se punina prosvjetljujuće i preobražavajuće snage istine dohvaća u Kristu kao punini Očeve objave.

Dodd tvrdi, da je Ivanovo Evanđelje autentično, jer nitko ne bi izmislio podatak, da se Isus prvo ukazao " slabo poznatoj ženi " Mariji Magdaleni.

Prolog u Ivanovo evanđelje, koji smo upravo čuli, izvrsno je svjedočanstvo o tome što je Ivanu, piscu četvrtog evanđelja, i zajednici u kojoj je i za koju on pisao, značio Božić.

Da si ti Krist Sin Božji, to jest da si ti sam vječni život i da nam u tijelu i u krvi daješ ono što ti sam jesi " (Komentar na Ivanovo Evanđelje, 27, 9).

I sam je Isus najprije molio za sebe da proslavi Oca, zatim za apostole, i konačno za sav svijet: Ivanovo evanđelje, 17. Sv. Pavao kaže za sebe da bije svoje tijelo, " da sam ne budem odbačen pošto sam drugima propovijedao " (1 Kor 9,26).

U propovijedi je kapelan, osvrćući se na temu svijetlo tama, a vezano uz Ivanovo Evanđelje (Iv 3, 14 - 21) Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Izvan Krista postoji samo tama i grijeh.

Mi vjerujemo u 3 sinoptička (3 svjedoka koja svjedoče na sudu) plus Ivanovo evanđelje.

Sveti Augustin tvrdi: " Neka dakle vođenje stada Gospodnjeg bude dužnost koju će se vršiti s ljubavlju " (Komentar na Ivanovo Evanđelje 123,5): to je najviša norma ponašanja Božjih službenika, bezgranična ljubav, poput one Dobrog Pastira, punog radosti, otvorena svima, pozorna prema onima blizu i brižnom prema onima daleko (usp. sv. Augustin, Govor 340, 1; Govor 46, 15), tankoćutna prema najslabijima, najmanjima, jednostavnijima, grešnicima, kako bi očitovao beskrajno Božje milosrđe umirujućim riječima nade (usp. isti, Pismo 95, 1).

Nakon Isusova uskrsnuća Ivanovo evanđelje sadrži i epilog o Isusovu novom susretu s učenicima i posebnim poslanjem Petru koji prvo treba položiti ispit ljubavi.

Mogu reći da je po njoj (u vezi nje) i Ivanovo Evanđelje sinoptičko.

Rekao je da najviše voli čitati Ivanovo evanđelje, a najomiljeniji mu je psalam 91, pod Božjim okriljem, u kojem, rekao je, najviše prepoznaje koliko nas Bog ljubi.