Takođe, crtice i prozni fragmenti u Kosi posvuda nisu samostalni, njihov smisao se može iscrpsti tek ukoliko se sagledaju u celini, u odnosu na glavni zaplet (npr. motiv opale kose se vezuje za metamorfoze majčinog tela u raspadu, ali i za autorkine ništa manje nežive vlasi, na koje je majčina kosa asocira, a koje su mnogo godina pre majčine bolesti zapušile sifon u kadi; čovek sa iglama i žena bez kože iz filma strave i užasa iz autorkinog detinjstva, kasnije nastanjuju njene unutrašnje organe matericu i plućnu maramicu).