Gotovo 75 % meningeoma sadrži citogenetske poremećaje; gubitak alela kromosoma 22 nalazi se u 60 % slučajeva.

Kod meningeoma CT je korisniji od magnetne rezonancije u evaluaciji koštanih oštećenja.

Histopatološku klasifikaciju meningeoma je dala SZO, prema kojoj su meningeomi podijeljeni i u stupnjeve prema ponašanju:

Postoperativno zračenje dozama većim od 52 Gy uspješno je za prevenciju ponovnog rasta subtotalno operiranih benignih meningeoma i svih malignih meningeoma.

U slučajevima ponavljajućih meningeoma, posebice u mlađih bolesnika, radioterapija se mora primijeniti bilo preoperativno bilo postoperativno.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 92 % meningeoma su dobro diferencirani tumori (gradus 1), 6 % su umjereno diferencirani tumori (gradus 2), a 2 % su slabo diferencirani tumori (gradus 3).

U djece postoji sklonost ka mnogo agresivnijim oblicima meningeoma.

Osobito se to odnosi na dob bolesnika u vrijeme prvih simptoma i početka gubitka sluha te broj meningeoma.

Značajke ovog oblika bolesti su kasniji razvoj i kliničko ispoljavanje bilateralnih vestibularnih švanoma, sporo napredovanje gubitka sluha i mali broj (ne više od jedan) pridodanih drugih tumora kao što su spinalni tumori ili meningeomi. 2/Teški oblik Wishart određen je prema opisu bolesnika opisanog od Wisharta koji je imao rani početak razvoja i ispoljavanja bilateralnih vestibularnih švanoma, multiplih meningeoma i spinalnih tumora koji su brzo doveli do razvoja teške invalidnosti.

Iako se širina kirurške ekscizije smatra važnim čimbenikom u predviđanju recidiva tumora, 2.3 % do 30 % histološki benignih meningeoma ponovno se javlja nakon makroskopski kompletne kirurške resekcije.

Podaci iz 13 zemalja govore kako nema povećanog rizika od glioma i meningeoma (dvije vrste raka) u osoba koje su koristile mobilne telefone više od 10 godina.

Studija ICNIRP (International commission on non-ionizing radiation protection) pod nazivom Interphone study, u kojoj su istraživali povezanost zračenja mobitela i karcinoma glave i vrata odraslih u 13 zemalja, i ustanovili kako nema povećanog rizika od glioma i meningeoma u osoba koje su koristile mobitele više od 10 godina: http://www.icnirp.de/documents/SCIreview2011.pdf (Interphone study)

Primarni tumori središnjeg živčanog sustava imaju minimalno veću prevalenciju kod muškaraca (55 %), uz izuzetak meningeoma koji su gotovo dvostruko češći kod žena.

Zahtjevni neurokiruški zahvat otklanjanja meningeoma, benignog tumora veličine 2,5 centimetara u središnjem prednjem dijelu mozga, napravio je čuveni neurokirurg Joško Paladino.

U fazi ispitivanja je i njegova primjena kod drugih tumora, primjerice meningeoma i melanoma.

Veća učestalost glioma u muškaraca, a meningeoma u žena ne može se objasniti drugim čimbenicima osim hormonskih.

Odstranjenje meningeoma mora biti toliko radikalno koliko je to sigurno za bolesnika.

Većina meningeoma prikladna je za totalnu resekciju pa kirurgija ostaje primarna terapijska opcija.

Operacije meningeoma dijele se u pet različitih stupnjeva.

Pretpostavlja se da delecije kromosoma rezultiraju gubitkom tumorskih supresorskih gena koji normalno sprečavaju nastanak tumora, a jedan od primjera je povezanost nastanka meningeoma s multiplim delecijama kromosoma 22. Nasuprot tome, proto-onkogeni kao c-cis, c-erbB, gli, c-myc i n-ras mogu biti pretjerano izraženi u nekih tumora.

Ukratko, nema nikakvog poremećaja rada krvnih žila, kako se navodi u službenom priopćenju, nego Đurđa Adlešić boluje od meningeoma.