Merzov suvremenik, opisujući stanje u tadašnjem HKP-u ustvrdio je da se radilo sasvim konkretno o tomu, hoće li vodstvo organizacija KA biti i načelno i praktički u rukama mjesnog biskupa i hoće li organizacije KA biti i praktički neovisne od svakog stranačko-političkog utjecaja, ili će morati ne doduše prema vani i prema svojim pravilima, ali zbiljski i praktički pomladak i uporište jedne političke stranke, tj.

- I na ovom području imamo dosta podataka koji nam osvjetljuju isti Merzov stav poštovanja kao i prema višim članovima crkvene hijerarhije.

Moleći pred župnom crkvom blagoslovnu molitvu za spomen ploču koja bilježi Merzov posjet župi i župnoj crkvi, postulator p.

Merzov " Apostolski breve " posljednja poruka Hrvatima

Razumljivo je, da je Merzov duh lako ušao u smisao orlovske nauke, da ju je usvojio i postao najveći Orao.

»Te su vježbe utisnule u Merzov vjerski život onaj snažni liturgijski pečat.« [ 1 ] Dušan Žanko nadodaje: »Dr. Merz je u Sv. Gabrijelu u duhovnim vježbama upoz nao veličanstvo liturgije i otada je on njezin najdublji poklonik i apostol.

U četvrtom (siječanjskom) broju izlazi, doduše vrlo kratak, Merzov drugi prilog novom časopisu pod naslovom Rabindranath Tagare (sic) o Evropi (str. 85. 86.) »Rabindranath Tagare je uvjeren, da je sebičan nacionalizam najgori izum Zapada.« Tu uvodnu tvrdnju pisac odmah potkrjepljuje izravnim citatom indijskog mislioca: »Ideja narodnosti je najjače sredstvo samoobmane, što ga je čovjek izmislio.

Merzov zaključak o Tagoreovim tvrdnjama bio je odraz osjeća nja »partis sanioris« u poraženih, a što je dva desetljeća poslije dobilo inačicu u pravno etičkoj formuli, odnosno u devizi g. 1939. izabranog pape Pija XII: Opus iustitiae pax.

U II. godištu Života (1920. 1921.) nalazimo samo jedan Merzov članak a to je četvrti i posljednji u toj reviji za »pretpariškog perioda« njegova književ nog stvaranja.

Kćer Ivanove stanodavke gospođica Michot u svom pismu dr. Čepuli ću od 15. prosinca 1928. ovako je opisala Merzov život u Parizu: »On je provodio život sveca.

Uz to, čitateljima je ponuđen i Merzov tekst za meditiranje - Paul Verlaine o liturgiji, ulomak iz knjige Utjecaj liturgije na francuske pisce kao i podaci o drugom izdanju ove knjige i mogućnosti njezine nabavke, a nije zaboravljena ni adresa web-stranice Ivana Merza.

Prvo sredstvo koje vjeroučitelj može upotrijebiti u katehezi pokazujući kako se izgrađuje osobnost i kršćanski nazor na svijet jest Merzov dnevnik koji je u glavnini već objavljen u prethodnim publikacijama Ivana Merza.

No stavljajući na stranu te povijesne okvire u kojima se odvijao Merzov apostolat, u njegovoj duhovnoj baštini, u njegovim spisima, tekstovima, te apostolskim ostvarenjima ima mnogo ideja, načela, misli, stavova, sadržaja i metoda koje su aktualne i danas.

c) Liturgijske su teme među Merzovim člancima u Životu najbrojnije, s pet naslova. [ 6 ] Peti napis je ujedno i posljednji Merzov tekst tiskan u Životu i to u prvom broju toga godišta, naime u veljači 1928. godine, tako da ga je autor jamačno i odonuda čitao. [ 7 ]

Merzov životopisac dr. Kniewald bilježi, da je to posljednji Ivanov spis, koji je sam predao u štampu.

U petnaest godina nakon Merzove smrti štampana su dva vrijedna djela o njegovu životu i radu: 1932. Kniewaldova kritički pisana opširna knjiga: »Dr. IVAN MERZ/ŽIVOT I DJELOVANJE«, a 1943., kao dopuna Kniewaldovu djelu, kraći spis, koji je sastavio Merzov ispovjednik, isusovac o.

On je i nakon smrti nazočan u Hrvatskoj, jer je postao uzor i ideal mnogih, a njegov rad i aktivnost prog ram su mnogim generacijama, tako da Merzov duh i danas živi i djeluje u mnogim dušama hrvatskih katolika.

Ispravno primjećuje Čedomir Čekada, da se ne može čisto naravnim zakonima protumačiti Merzov tako brz uspon u životu milosti, i da se ne može shvatiti njegov duhovni razvoj bez posebnog utjecaja milosti, jer se je on uzdigao u milosti i duhu više nego su mu same okolnosti mogle pružiti.

Razumljivo je, da se ovdje ograničismo na Merzov život i apostolat, koji je tako bogat sadržajem i pobudama, kao da je oblikovan tijekom drugoga vatikanskoga koncila.

»U krvi i plamenu« ne samo da sazrijeva Merzov katolicizam, nego: »molitva, post, svladavanje tijela, jačanje volje i Sv. pričest postaju njegovom jedinom težnjom« (Kniewald).

Čitavi Merzov život zapravo je jedna velika molitva.

Slijedimo Merzov primjer, ne dopustimo da sumnja uđe u naše srce.

A zatim nastavlja: »(...) ako odem, čuvajte Križarstvo, Merzov duh, našu omladinu.

Otada je Merzov život sasvim usmjeren liturgijski, te je sav svoj studij u Parizu iskoristio da bi još dublje upoznao duh i bogatstvo liturgije.

" Süddeutsczhe Zeitung ", štoviše, drži da će Merzov recept za useljavanje " pripomoći desnim ekstremistima i desnim radikalima " te se retorički pita je li riječ o hazarderu ili o onome tko pojma nema koliko je to opasna tema i zaključuje: " Vjerojatno se radi o oboje.

Tako je i ovaj slučajni izbor simpozija na Merzov rođendan još jednom potvrdio i usku duhovnu povezanost između sestre Marice i sluge Božjega Ivana Merza.

Taj Merzov utjecaj možemo podijeliti na nekoliko područja Maričinog života.