Vašvarski mir, Europa umirena od neposredne turske opasnosti bila je ona prava metaforička smrt sunčanoga junaka.

To je metaforička priča koja nema veze sa povijesnim događajima.

Metaforička ili alegorijska prisutnost vode potrebna je kao dio umjetničkog rada.

Zaustavite eksploataciju prirodnih bogatstava "...) - situacija postaje politična kada taj partikularni zahtjev počinje funkcionirati kao metaforička kondenzacija globalne opozicije protiv Njih, onih na vlasti, tako da se protest efektivno ne tiče samo toga zahtjeva, nego one univerzalne dimenzije koja je našla svoj odjek u tom partikularnom zahtjevu (što je razlog da se protestanti često osjećaju na neki način prevareni, kada oni na vlasti protiv kojih je protest bio uperen jednostavno prihvate njihov zahtjev - kao da su ih na taj način nekako frustrirali, lišili istinskog cilja njihova protesta u samom liku prihvaćanja njihova zahtjeva).

Ono što postpolitika nastoji izbjeći upravo je ta metaforička univerzalizacija partikularnih zahtjeva: postpolitika mobilizira ogromni aparat eksperata, socijalnih radnika itd., kako bi reducirala zahtjev (žalbu) partikularne grupe isključivo na taj zahtjev s njegovim partikularnim sadržajem - nikakvo čudo da takav zatomljujući svršetak rađa " iracionalne " provale nasilja kao jedinog načina da se izrazi dimenzija koja je s one strane partikularnosti.

To je, dakle, politika u pravom smislu: trenutak u kojem partikularni zahtjev nije jednostavno dio pregovora o interesima, nego cilja na nešto više i počinje funkcionirati kao metaforička kondenzacija globalnog restrukturiranja cijelog socijalnog prostora.

Ali metaforička transpozicija, zato što nije jasna, jednoznačna i konkretna, nikako ne bi smjela biti utuživa.

I ja volim pomisliti da nam je ta bakterija došla s nekog drugog svemirskog tijela pa da je metaforička prabaka svega života na Zemlji.

za bavljenje tom temom i skretanje pozornosti na apsolutnu ravnopravnost između samačkog i uparenog kreativnog procesa, za gledanje u višejezičnu i eksperimentalnu (čitaj - slobodnu i istraživačku) budučnost europskog književnog prostora, a pogotovo za priznavanje bespotrebno demonizirane inspiracije (čak se u jednom trenutku spominje i pojam muza, ajme skandala) - moja metaforička kapa dolje nataliji i ognjenu.

Tome su kumovali filmovi koje je snimio tijekom devedesetih koji su bez obzira na (ne) kvalitetu redom komercijalno propali: voajeristička drama Dangerous Game (1993) o filmskom redatelju kojemu se raspada brak; drugi remake SF klasika Body Snatchers (1994); urbana metaforička vampirska drama The Addiction (1995); mafijaško-gangsterska drama iz tridesetih The Funeral (1996), drama The Blackout (1997), high-tech SF drama New Rose Hotel (1998).

U tome jest metaforička snaga ove istinite priče.

Tako je npr. scena davljenja jadnog Davida opisana kao vrhunac orgazma, a njegovo mlitavo mrtvo tijelo kao metaforička slika tjelesnog stanja nakon orgazma.

besmisleno je pisati o muzici. nepotrebno je i tvrdim nemoguće, usput. svekoliko rječenje, sporječkavanje, pisanje i piskaranje o muzici glomazni je gubitak vremena samoživih i egocentričnih. nego, na posao, da čujemo, što je to zvuk? najjednostavnije (i o tome wiki naravski šuti), to je sisavcima najpoznatija premisa muzike. hajdmo reć, on je njena prethodnica. ko pješadija i artiljerija carskoj diližansi. u tome i je fora; dok prašinari i topdžije ginu, kraljevna, pomno skrivena u bunkeru, čeka princa. i manikira nokte. ako ćemo pak o riječima kad zbore o zvuku, tu je puno gora startna pozicija. ponekad se riječ o zvuku uspije mimikrizirati u sasvim simpatičnog nametnika (oboje su samo sredstvo), ali u perspektivi nije partner za ozbiljniji brak. riječi su opće prostituirano dobro. njima je donekle moguće opisivati stanje, ali ne i materijalizirati, a kamoli oplemeniti esenciju. oduzimam svaki legitimitet pisanja o nedodirljivom ekstraktu muzike. o onome što nema oblik, materiju, kratku i jasnu definiciju i čemu riječi mogu samo škoditi. dapače, oduzeti joj, obesmisliti je. i još nešto; zvuk, dokazano je, ne prolazi kroz vakuum. nije loše promatran na dnevnoj bazi, vakuum je stvarna i metaforička konstanta genijalnog potencijala; rijetkima i rijetko alkemijom, slučajem ili greškom (prosječnom uspravnom dvonošcu neobjašnjivo), dopusti da iz zvuka iscijede nektar; muziku. te sretnike, vidjet ćemo ubrzo, zovu Nemirni. muzika je zvuku savršen avatar. ona je njegovo ovjekovječenje i konačni smisao. za razliku od zvuka, sve prisutnog i svakom dostupnog, muzika, unatoč uvriježenom mišljenju, sasvim je slučajna, sporadična pojava, gotovo eksces. i dok je zvuku svojstvena manje više kratkotrajna manipulacija senzacijama, muzika jest stanje. s druge strane, zvučna se uzurpacija doima postojanijom jer je muzici, na žalost, doseg tek kratkotrajni relief. kažu neki da se bave muzikom lažu. što bi to značilo? bavljenje podrazumijeva ovladavanje, kontrolu, a kontrola je u muzici ubojstvo s predumišljajem. ha, baviti se, kako to majčinski zvuči sorry, u ovom kadru ne vidim ništa osim ogromne pra-sise kojom nepoznati neimar doji svemir. stvarno pretenciozno sranje učinit će se lakonski, ali čvrsto vjerujem da je neznanje u ovom našem zvučnom slučaju sasvim poželjan početak. i sasvim neizbježan kraj. naprosto je super ne znati kamo i ne znati kako. (ako baš ne radimo u korporativnom biznisu, tamo je to prilično pogubno, haha) zato pliz, svi koji unaprijed točno znaju što bi i još točnije kako bi, ili ovo me posebno iznervira kako je nešto trebalo kreirati neka odmah idu doma. privilegija neznalica je igra, neizvjesnost, rječju njihov i samo njihov put. pritom rezultat gotovo da nije bitan. bitna je radnja, dječji otisak i trag u potrazi za bilo čime, pa tako i za muzikom. u vječnosti, naime, ima mjesta samo za tišinu. ona je samozatajni početak i kraj. svepristuni kozmički background. mama zvuka. pitam se kako, sto mu šuma darkvuda, uhvatiti/shvatiti zvuk, ako ne poštujemo tišinu? jer svaka intervencija u tišinu je opasna nepodopština. na koncu, zvuk = vibracija, a vibracija = ne - mir. svemir (osim što se u lošim pjesmama rimuje) fakat i jest nemir, s napomenom da prema Nemirnima zna bit nemilosrdan i gadan. zvuk, dakle, sam od sebe i sam po sebi nije muzika. ni šmokljanski vjetar, ni turbulencija žitonosnih silosa, ni gripozni tramvaj, ni zveket žetona iz blackjacka. ni gitarski e. da, ni on sam za sebe, osim što, eto tako, naprosto zvuči, ne predstavlja baš ništa. u vremenima polupanih lončića i pikselizirane stvarnosti devalvira sve odreda: ljudi, pojave i pojmovi. terorizirani zvukom umišljamo da nešto znamo o muzici. znanje je, kažu, utabano u riječima. a riječi su buka. pa smo za tu buku patentirali novi termin: cvrkut hm, a što ako je sav taj riječno zvučni metež ipak samo najobičniji prdež? okej, predajem se priznajem, i prdež je zvuk. evo dokaza da svi zvučimo ipak, riječima nećemo stići daleko, tamo gdje je muzici kuća. koliko god se trudili vibrirati.

U filmu mi se osobito svidjela poruka na kraju filma, metaforička biblijska priča upućena gen.Gotovini

Stoga asocijativna metaforička začudnost, šok neobičnosti, Kafkina sjekira za zamrznuto more u nama, zapravo egzorciraju spomenuti vampirizam, crnci svojim crnim suncem otvaraju prostor za još živ - makar i neispeglan - humanitet koji ni prejasna sunca, željezne i smrtonosne apstrakcije, bjelačkih ideologija nisu posve spržila (Kada crnac skuplja ugljen/on postaje crn/on postaje sunce/skriveno u zemlji// Kada crnac skuplja ugljen/on postaje/skrivena vatra/koju je otela zemlja ").

vrh je metaforička fraza koju se koristi za cilj.

- To je bila metaforička izjava.

Primjerice, u kolekciji ' Hommage a Remington ' sklop metalnih ručica s pisaćeg stroja koje utiskuju slova u papir očigledna su metaforička i asocijativna analogija glasnica, a autorica ih reinterpretira kao ogrlicu i time njihovu izvornu funkciju dodatno simbolički povezuje s tijelom.

On je takoreći idealna metaforička nadopuna uzoritoj kršćanskoj Židovki Judith Reisman: crnac na strani bijelih rasista.

Primjerice, pjesma ' Jabuke u prozoru ', vrlo je tjeskobna, metaforička pjesma straha pred smrću, kao i pjesme ' Mom dragom Aleksi Kokiću ', ' Tražim u mraku Crvenkapicu ', ' Cvijeće vodeno ' i ' Tajanstvenosti trag ', dok se od života rastaje pjesmom ' Tužan dan ', koju je napisao nekoliko sati pred smrt.

Nakon petnaest postpolitičkih godina - i svih bitaka koje su izgubljene jer se ustvari nisu ni vodile, jer je javnost masovno apstinirala od promišljanja, diskusije i protesta oko niza važnih društvenih pitanja, od privatizacije preko političkog klijentelizma, stranačkog pseudopluralizma do reduciranja medijskih sloboda i javnog govora - upravo se sada javljaju i profiliraju partikularni zahtjevi koji ciljaju na nešto više i, pod sloganom Grad svima, a ne samo njima, počinju funkcionirati kao metaforička kondenzacija općeg restrukturiranja socijalnog prostora.

Ova metaforička nadrealistička priča je aluzija.

I napokon, Slavonsko ratno pismo 90 ⠀ ih kao najveća, metaforička i doslovna eksplozija slavonskoga kulturnog prostora.

Uzmimo za primjer Ležaljke, koja je metaforička vizualizacija višestruko različitih asocijacija ili dekodoriranja koje prizivaju, istovremeno, osjećaj osamljenosti, otuđenosti, ali i samodostatnosti ili pak sreće u osobnosti vlastitog raspoloženja.

Nije da prethodni tekst baš posve ne zadovoljava čitateljicu u meni, kao što jednom divno reče Timbouctou, ali nekako mi se čini da će njegova esteska i metaforička vrijednost ostati neprepoznata, sad kad je bačena među masu širu od mojih vjernih čitatelja.

Nussbaum ističe još jednu važnu osobinu romana; riječ je o tome da u njemu nalazi sposobnost da se jedna stvar vidi u drugoj, odnosno da se druge stvari uočavaju u neposrednim stvarima (to naziva uobraziljom), a sve zajedno podvodi pod sintagmu metaforička imaginacija.

Možete uzeti neku figuricu ili nešto drugo s čim se igra, upoznati se s njegovom figuricom, malo se igrati (pri tome je jaaako važno da tada znate da onda niste mama, već taj lik u igri, kao i da on nije Vaš sin, već ta figurica u kojoj se igra igra je često metaforička za djecu, metafora im dozvoljava da se odmaknu od realiteta i da budu što god žele, što potiče njihovu maštu, kreativnost, mogućnost za istraživanje.

Napomena: Vuk je u ovoj priči samo metaforička konstrukcija.

Sažimajuća i metaforička jednostavnost koja ostavlja dojam dječjega domišljaja i istodobno ludičke tvorbene ozbiljnosti humorna narav koja je u rezultatu ipak dovoljno udaljena od puke dosjetke.

Možda je takav njen svršetak bio i metaforička poruka pisca da bog ipak mari za svoje krhke kreacije i da joj nije mogao oprostiti čin u kojem je on sam zaustavio Abrahama?