... nedugo smo kupili vešmašinu kako smo do sada imali neku prastaru iz NOB-a, koja je skakutala po kuči i glasala se ko da jurišaju tenkovi, rekla sam sama sebi stara sad si buš kupila naj naj i da je čim tiša, i došla je doma gledam ja nju i ona mene pa gledam ja knjižurinu koja ide uz nju i zaključih evo mene opet na faksu, dok to proučim i naučim bit ču pred penzijom, radi sa vešom čuda viđena i neviđena i te silne funkcije i na kraju od svega ja po siheraški koristim samo dva programa za bijelo i šareno... no vrag mi ne da mira i idem ja malo prčkati kaj se sve može.... koja greška..... nije žvaka za seljaka.... uzme ona vodu i tad poludi upale se sve lampice rotiraju se gumbi centrifuga se upali ko da migovi nisko lete, brzinom munje sve iskopčam... maknem se od nje... i čekam kaj bu napravila, zovem servis naravno nemogu odma doć, već za par dana... i dojde mladi dečec pogleda vešmašinu upali ju, gospođo al ona radi, ja u čudu pa kak, je gospođo to vam je moderna tehnologija sve je to čip, mali kompjutor kad šaltate programe morate ju resetirati.... ke blama.... doviđenja... Jona i Lena pozdrav