Nije sačuvana niti jedna stvarna arhivska potvrda iz koje bi se vidjelo da se herojstvo što ga je Mila Gojsalić izvela 1530. doista i dogodilo.

Mogućnost da je njezina životna priča bila izmaštana, da joj je predložak bio sama Marulićeva Judita od koje je Mila Gojsalić bila mlađa samo desetak godina, sasvim je otvorena.

Dogodilo se tako da je Mila Gojsalić u središnjem tijeku nacionalne nomenklature postala manje stvarnom čak i od svog fiktivnog pandana - Marulićeve " Judite ".

Hrvati koji su kroz svoju povijest imali na tisuću raznih Holoferna posjedovali su ipak jednu jedinu stvarnu Juditu koja se zove Mila Gojsalić.

Mila Gojsalić u svojoj djevičanskoj priči i u svojoj žrtvi na svoj način sasvim je dobar iskaz krize što ga je u njezinu vremenu doživljavao viteški duh i njegova ljubavna ispraznost.

Mila Gojsalić taj mit o viteškoj ljubavi ismijava svojom čistom žrtvom koja se u hrvatskom nacionalnom biću usred tada aktualnih građanskih ratova morala ukazati kao dobar primjer čistoće ženskog herojstva i njezine žrtve.

Mila Gojsalić i Franica Slavonka bile su svjedokom i suvremenikom tog rasapa.

Njih pedesetak, uz imena im Jelena, Katarina, Mila Gojsalić i toliko znanih i neznanih hrvatskih žena heroina.

Mila Gojsalić bila je jedna od herojskih žena hrvatske razuđene renesansne republike.

Mila Gojsalić nakon Turčinove obljube ne želi više živjeti u svom društvu jer ona odbacuje mogućnost života u sramoti.

U sezonama koje su usljedile, penjači iz Zagreba se aktiviraju u uređenju smjerova, pa se tako buši prvi sektor iza tunela Visoke pole, te Mila Gojsalić nedaleko Gata.

Kad se tome pribroje naša gotovanska i mitološka svijest, pa prosječne predodžbe o turizmu kao nečemu lijepom, čistom i budimo iskreni prilično sporednom, od njega očekujemo da bude Mila Gojsalić.

Mila Gojsalić, djevica u trenutku Turčinove obljube, izabrala je dvojni, a to će reći sasvim literarni i ponešto melodramatski rasplet, izrabrala je seksualni odnos, ali nakon njega i smrt s političkim happyendom.

Mila Gojsalić, premda nepismena, po napucima teološke, ali i vojne literature onoga vremena te učenih srednjovjekovnih traktata, izabrala je umjesto života u sramoti i laži život poslije smrti.

U tako uspostavljenom sustavu vrijednosti Mila Gojsalić daruje svoj život ne idealima nekih konkretnih institucija, ona ga ne daruje idealu neke zajednice, niti neke religije, niti roda, makar je to sve bilo implicirano u njezinoj žrtvi.

Tema opere oslanja se na narodnu legendu iz Poljičke kneževine što se tiče heroine iz puka imenom Mila Gojsalić.

Bez obzira na to hoće li se ikad ili nikad otvoriti i službeno to pitanje u Katoličkoj Crkvi, Mila Gojsalić zaslužuje veću pozornost te je na mjestu i Vaša primjedba da bi ženske udruge mogle pronositi i slavu njezina imena.

Poznat po oratorijskim djelima i operama, Povratak, " Adel i Mara ", te scenskom glazbom za drame, Seoske dangube i Mila Gojsalić.

Bio je prikazan Gradac, Mila Gojsalić, Sv, Ciprijan s iskopinama, Pop glagoljaš, Poljički muzej, Sv. Petar na Priku i Ilirsko sjemenište, Sv. Klement u Sitnom, Milini dvori u Kostanjama te mnoštvo drugih sitnih i krupnih kadrova uhvaćenih ljepota Gornjih, Srednjih i Donjih Poljica.

Na taj je način, po principima u ono vrijeme važeće teologije, Mila Gojsalić sačuvala status Kristove djevice, ali je zadobila i status Kristove ratnice.

Mila Gojsalić je oskrvnutog djevičanstva nakon noći provedene u turskom čadoru u nekoj sasvim izvjesnoj budućnosti pred vlastitom sredinom mogla nastaviti živjeti, ali je zavazda bila osramoćena.

Jakši Fiamengu Mila Gojsalić i - soparnik

KOSTANJE - Jakša Fiamengo, pjesnik i novinar Slobodne Dalmacije, dobitnik je ovogodišnjega, trećeg po redu priznanja Mila Gojsalić, koje je u srcu Poljica, na Trgu svetog Mihovila u Kostanjama, primio za opstojnost identiteta i očuvanje kulturne, vjerske i nacionalne baštine.

Kulturno umjetničko društvo Mila Gojsalić, koje čuva spomen na legandarnu poljičku heroinu rodom iz Kostanja, i tamošnji Mjesni odbor, treću godinu su organizirali kulturno ljeto na kojem se održavaju koncerti klasične glazbe, nastupi klapa, pjesničke večeri, kulturne radionice i sportski susreti, a vrhunac manifestacije je pred crkvom svetog Mihovila, gdje se okupilo oko tisuću i pol Poljičana i njihovih gostiju.

Količina i kvaliteta sačuvanih sakralnih predmeta i umjetnina je takva da bi bila prava šteta kada jednoga dana ne bi bile okupljene na istome mjestu zaključuje Jurica Matijević, ne zaboravljajući zahvaliti na pomoći akademiku Radoslavu Tomiću, voditeljici splitskog odjela HRZ-a Zoraidi Demori-Staničić, te članovima kostanjskoga KUD-a Mila Gojsalić koji već godinama intenzivno rade na oživljavanju kostanjske baštine.

U doba prodiranja Turaka, Mila Gojsalić bila je poljička djevojka iz sela Kostanje. 1530. godine, kada je Topan paša sa svojim turcima postavio svoje šatore na litici iznad kanjona Cetine, vidio je Milu, valjda negdje u selu i pošto poto ju je htio imati.

U toj priči glavnu ulogu ima Mila Gojsalić, od milja zvana teta Mila.

Za Omiš se pripremala Gotovčeva opera Mila Gojsalić (1960.).

Takva brana posta rodnu ognjištu i junakinja Mila Gojsalić, koja u ruhu svečanu smrću praćena, s vatrom u srcu i u rukama dođe do turskog tabara i u plamu baruta knjigu sebi vječnu i Poljicima zapisa. (stihovi Drage Ivaniševića).

Mila Gojsalić bila je porijeklom iz roda koji se u tridesetim godinama XVI. stoljeća svakako imao dovoljno razloga dičiti starodrevnim porijeklom.