Zaboravljate da 1991 Hrvatske nije rekla NE TITI, nego NE MILOSEVICU

Samo sto je mladic bio jos mnogo okrutniji prema ljudima samim... sistem ga nije interesirao, on je ubijao iz strasti moci... samo se jos s nacistima moze usporediti. sto je natjeralo srbe da postanu nacisti i jos toliko godina dadnu predanu potporu milosevicu i ovakvim bestijalnim zivim bicima.

Mislin, volin ja njega i sve to, al mi se neda slusat o Mesicu, Racanu, Milosevicu (nek mu Bog prosti grijehe, malo tko na zemlji moze), Gotovini, Bushu, Gandhiu (o da, moj dida nije obican penzic, on je OBRAZOVANI penzic:)), ratu u nekoj vukojebini (jebiga, zaboravin), onda pak red religije, pa malo bolesti (Boze, ZASTO MORAM SLUSAT O KOJEKAKVIM ZDRASTVENIM PROBLEMIMA ZA VRIJEME RUCKA??) i tako to...

Slobodanu Milosevicu nikada nisu dokazani zlocini za koje je bio optuzeni sjedio u Den Hag-u, jer je zgodno umro, ali to ga ne cini postenim.

Kasnije se saznalo da je postojala prijetnja da se Beograd sravni sa zemljom koriscenjem takozvanih tepih bombi (tada je finski nacista Ahtisari to predocio Milosevicu, a Jeljcinov covjek Cernomirdin samo potvrdio bez ikakvog suprotstavljanja) i da je to glavni razlog sto je Milosevic pristao na povlacenje.

Ko je potpisa daytonski sporazum? ko je posavinu poklonia milosevicu? ko je proda lasvansku dolinu?

Valda je svima poznato da su HDZe i SDA svezali zastave " i da i to ima svoju tezinu.......... Tako je oko 15000 muslimana ucestovalo u ratu u Hrvatskoj.......... U glavnom gradu svih Hrvata netko je razvezao zastave, ne vodeci racuna o posljedicama........................ Poklitika MPMKake je ustvari bila bez plana i strategije sa nazadnim idejama..... To je direktno islo na ruku Milosevicu da " spasava " Srbe i upotrijebe ostatke Jugoslovenske sile........... HDZe je do te mjere stetio Hrvatima da je poceo likvidirati sve mirotvorce, a poslije patriote branitelje........... Nisku nikome polagali racune.............. Uticajuci glopim potezima na pocetak rata, grubo ruse sve mostove na rijeci Savi jos 91 bez ikakve potrebe........... Rijetki su tada prtedvidjli ustvari za koji se to cilkj radi............

1. Da li ta zasluga pripada Tudjmanu i Milosevicu koji su zajednickim snagama vodili " dogovorni " rat u kojemu ratno stanje oficijalno nikada nije bilo niti proglaseno (zasto?) i to kako bi se podijelila Bosna i Hercegovina?

eto... no to je upravo to o cemu indian prica... u dnevniku.. prica o Todoricu, o Prki, O lukovicu, O Sanaderu, Jezicu, Milosevicu, Karamarku, o Covicu, o..... o raznim managerima tudim i delegiranim politicarima... koji... no pa procitaj dnevnik... kvragu..

Uostalom natjerala je i tog Eglbergera koji je bio poznat kao zagovarac Srbije da o Milosevicu kaze kako je Balkanski mesar.

Cesto sam tijekom sudjenja Milosevicu od zvanicnih " velikih Hrvatina " slusao izljeve simpatija prema istom, a istodobno su ima najgori neprijatelji bili npr Vesna Pusic ili Denis Latin, zbog navodnog dijela srpskog porijekla.

Predlaze da se Milosevicu i ratnim zlocincima Mladicu i Karadzicu dade jedna trecina Bosne, te Bosne gdje su opkolili Gorazde, gdje su u banjaluckom podrucju unistili sve katolicke crkve i dzamije, a ostavili samo pravoslavne (srpske), gdje su Foci promijenili ime u Srbinje.

Nije li Karadzicu, Milosevicu i Bushu najslicniji Mesic, tek poslije njega Sanader koji se u zadnje vrijeme porusio u vanjskom izgledu?

Hrvastki Srbi Milosevicu su samo posluzili kao sredstvo za stvaranje velike Srbije.

Ta neodlucnost Ivice Racana, lojalnost nekih SKH-ovca Milosevicu a ne Racanu (kao i lojalnost nekih Hrvata JNA-u a ne HV-u/Interesantna analogija SKH-a i JNA-a), i niz drugih slozenijih situacija je kumovima Jugoslavije dalo povoda i karike da pokusaju slomiti volju hrvatskoga naroda za nezavisnoscu i slobodu i da pokusaju ocuvati karakterne okvire Jugoslavije na koje bi preko Beograda zadrzali utjecaj (i tu odgovornost bi valjalo preispitati).

Slovenci pak su vec ujutro predali kljuceve u hotelima i znali su sto ce napraviti dok pak je Ivici Racanu bio glavni problem da bi u Hrvatskoj SKH mogao izgubiti vlast i vise je u Milosevicu pokusao naci saveznika protiv Tudmana nego u Tudmanu protiv Milosevica, tek ga je rat trajno preobrazijo (to je cinjenica na koju nas je vecina slijepa).

Opcina privlaka i Nikica Begonja najvece zahvale saljem vama. takodjer veliko hvala trenerima robertu modricu i ediju milosevicu na svemu.

Dok se novim ustavom iz 1974. godine ta ista Jugoslavija rasparcava u sitne nacionalne enklave, koje ce devedesetih posluziti kao dobro pripremljeno bojiste novim drustvenim bojama, Milosevicu i Tudjmanu, na celu stotinjak tisuca prekaljenih boraca u celjama Saveza Komunista, te svojim kumrovackim stecevinama izvrsiti jos jedno sveopce medjuljudsko klanje, fabricirano na nacionalnoj i vjerskoj mrznji kao jos jednim blefom za neupucene mase, i sa jedinom pravom svrhom da se opljacka ovaj lijepi zemaljski kutak do svojih kamenitih temelja, gdje se vise nece zateci niti ono jos jedno zrno za slijepu koku.

O Slobodanu Milosevicu mozemo misliti sto god hocemo, ali je cinjenica da se branio jako dobro na sudjenju, da je umro pod sumnjivim okolnostima i da su mnogi nezavisni medjunarodni eksperti prognozirali njegovo oslobodjenje.

Najdrazi su mi ovi tatini sinovi koji su imali privilegoju da mu je tata Tuđmanu liza đonove 90 - tih i dobija tvrtku " Pastor " u bescjenje dok je generacija njegovog sincica gubila glave od Vukovara do Dubrovnika, i sad mu je sincic " ugledni poduzetnik " Milosevicu pozdravi tatu ratnog profitercinu

kosovari, za deset-dvadeset godina albanci sa glavnim gradom tirana kao i hrvati u postojecim granicama republike hrvatske mogu slobodno podignuti vise spomenika milosevicu.

Jedino sto je zapad morao, to je bilo dati zeleno svjetlo Milosevicu i JNA

U tom slucaju, navodnu " pomirbu " treba zahvaliti JNA i Milosevicu za koje su svi Hrvati bili " ustase " - uklj.

mislim da je za pocetnu kriticnu hrvatsku " nacinalisticku masu " najvise zasluzan milosevic i strah od njegovog ekspanzinistickog nacionalizma. primitivne politicke narode koji funkcioniraju (i razmisljaju) jedino na razini koletiviteta i nije tesko zapaliti za takvo razmisljanje. gledajuci film o prolasku titovog plavog vlaka kroz zagreb na njegovom posljednjem putu prema beogradu kad su na stotine tisuce u suzama ispracali njegove posmrtne ostatke, nikad nisam bio u dilemi da je vecina njih to iskreno radila. kao sto je vecina (tih istih i opet iskreno) desetak godina kasnije freneticno aplaudirala franji tudmanu na trgu bana jelacica. tudmanu je kao i milosevicu odgovarao ovaj rat, jer osim zadovoljenja svog bolesnog ega koji ih je iz ispodprosjecnosti preveo u nacionalne lidere (povijesne " licnosti "), rat je bio odlican paravan za pretvorbenu pljacku nekad drustvene imovine u kojoj su njih dvoje sebi (i svojoj obitelji) namjenili lavovski dio tog kolaca. naravno da je moglo drugacije, jer raspad bivse cekoslovacke koji je proveden bez jednog ispaljenog metka to najbolje argumentira. milosevic je zaigrao na ekspanzionisticki nacionalizam i bez obzira sto takav nacionalizam u pravilu stvara slican i na drugoj strani, da tudman nije svojom " politikom " namjerno gurnuo hrvatske srbe u narucje milosevica, vjerujem da je sve moglo biti drugacije.

kad realno sagledamo milosevica i tudmana vidjeti cemo niz slicnosti izmedju ta dva nacionalisticka lidera. milosevic kao i tudman su se razvijali u istom komunistickom " miljeu ", s tim da je tudman svoje nacionalisticko skretanje platio iskljucenjem iz komunisticke partije i sa statusom povlastenog " disidenta " (u odnosu na druge) bio politicki eutanaziran, dok je milosevic kao mnogo mladji imao " srecu " da svoj nacionalizam pretvori u vladajucu ideologiju. kod milosevica ce ostati sporno to, dali je njegovo nacionalisticko " osvjestenje " bilo njegov vlastiti izbor, ili je samo kao lukavi i pragmaticni politicar izabrao jedini moguci nacin (nacionalizam) na koji je komunisticka partija srbije i nakon raspada socijalizma mogla opstati na vlasti. da budemo na cistu, komunisticka partija bivse jugoslavije iako formalno anacionalna (samo klasna) partija, nikad se nije odrekla tog svog prikrivenog nacionalizma koji je bio najvise prisutan kod srpskih i hrvatskih komunista, sto je kratka povijest " nove jugoslavije " eksplicitno i pokazala. tako da kad govorim o skretanju komunisticke partije prema nacionalizmu, ne govorim o fenomenu koji u toj partiji do tada nije bio prisutan. no, vratimo se milosevicu i tudmanu. znaci, jedan i drugi su imali isto komunisticko polaziste i u toj komunstickoj partiji su zauzimali visoku politicku funkciju. jedan i drugi su politicki " odrasli " u totalitarnom okruzenju sto je presudno utjecalo na njihov autoritarni i nedemokratski politicki stav koji su otvoreno pokazivali. s tim da je tudman bio daleko vise cinik i otvoreno kroz svoje uvrede (" sitnozubani " i " janusi ") javno manifestirao sto misli o demokraciji i pravu na razlicit politicki stav. jedan i drugi su u skladu sa njihovom nacionalistickom (ne) svijescu sebe indetificirali kao narod i u skladu sa tim, svoju poziciju i poziciju svoje obitelji uspjesno materijalizirali u pretvorbenoj otimacini nekad drustve imovine. u cemu je bila jedina razlika izmedju tudmana i milosevica? da sam cinik, najednostavnije bi odgovorio.. " samo u kolicini oruzja kojim su raspolagali pocetkom devedesetih ":) slijedom povijesnih zbivanja tokom nastanka dviju jugoslavija u koje su srbi kao pobjednici u dva svjetska rata sebi svojatali veca prava u tim " jugoslavijama ", srpski nacinalizam pocetkom devedesetih je bio ekpspanzionisticki (osvajacki), dok se hrvatski svodio na obranu od tog srpskog osvajanja. tudman jednostavno nije imao povijesno uporiste (a ni municiju) da hrvatski nacionalizam prevede u ekspanzionisticki, iako je zbog toga strasno patio (" karadjordjevo ", " salvete " i ostale njegove bljezgarije o povijesnim pravima hrvatskog naroda), tako da nas jedino to spasava da na kraju ove tuzne povijesne epizode u kojoj su srpski i hrvatski narodi bezocno opljackani od svojih " nacionalnih lidera ", ne ispadnemo bash toliko " isti " no, kako je tudman taj svoj hendikep uspjesno iskompenzirao sa obracunom prema srbima u hrvatskoj, vise nego sam uvjeren, da je bog to dopustio, da bi on i milosevic danas u haagu tratili vrijeme igrajuci jedan protiv drugog belu u tom zatvoru.

Da se razumijemo gospodo i drugarice i drugovi.... nema tu Jugonostalgije samo da mi nitko ne brise povijest koja je po Tudjmanu i njegovom velikom prijatelju Milosevicu pocela 1990

Najveca je sramota neovisne Hrvatske, rekla bih, politicki progon i nestanak Ferala.Pisali su ti ljudi o Kutleu, Glavasu, Milosevicu i Tudjmanu (znaci o najvecim lopovima i zlocincima) vec prije 20 godina, a dicni USKOK i Tuzilastvo su ih tek malo spomenuli u posljednjih 10 godina.

Milosevicu djeca nisu dosla na pogreb.

Sta su 90 bezkaznjeno pevali o kruhu, salati i Josipu Brozu Milosevicu.

Titi je cijeli svijet dosao na sprovod.. a Tuđmanu, Milosevicu...?