gle asja, jednostavno sam ja drugačija... nekada sam bila nestrpljiva, htjela sam znati sve, tj imati odgovor na svako pitanje u mom životu, valjda imati tu kontrolu... ne mislim pritom na neku frikastu kontrolu, ali kužiš, s njim je prije prevare sve bilo divno, moj život je bio divan, sve onako kako sam si željela... prvo se desila ta bolest klinca koja me totalno izbacila iz orbite, nestala je sigurnost u mom životu jer više ništa nisam mogla držati u svojim rukama... morala sam se učiti biti strpljiva jer mi nitko nije mogao dati garanciju da će uopće preživjeti, biti dobro... to je jedna od situacija u mom životu s kojom sam se morala pomiriti... i mirim se i danas... jer još uvijek neznam... pa onda ta prevara, svi ti silni preokreti: rolleyes: onaj tren kad sam osjetila da tako više ne ide, da se sa tim mogu i želim nositi pakirala sam mu kofere...

Ja je mirim da nijesam gladan, no ona se pak vrpolji, jer ne može da pojmi ovog mojeg žara...

Moja Nikita, vidiš kako ti je to.... ja sam jedna diplomatica... ja stalno mirim sve i sva... moram nekom priznat pa ću tebi jer se nekako nadam da ti ovo nećeš niti pročitati... vidiš ja sam poslana od viših instanci da budem mirotvorac na stranicama mk-a i papanluka... ajde budite mi svi dobri i nemojte se svadit...

U stvari, ne mirim se pošto smatram da je tako i tako je.

Iz dubine duše uzdahnuo sam, kao onaj koji se sprema duboko roniti, pa zakoračio u avanturu vjere riječju: " Ako mi sve znanosti svijeta ne mogu pomoći, ima ' nešto ' ili Netko tko me može iz ovog jada izbaviti jer ne mirim se s tako strašnim ishodom. "

Ne mirim se nad sveopćom i ozakonjenom pljačkom.

Ne znam, moji gubici nisu kao kod mnogih drugih, moja vojska je tek okrznuta, pa se svejedno ne mirim, pokušavam dokučiti što je to toliko površno u ljudima, kojekakvim Žužićima, Stričakima, Kurčićima... da svoju nonšalantnost pretpostave općoj sigurnosti, tuđim i svojim životima.

Moja poruka u kojom se mirim s tim.

Polako se mirim s tim da možda i ne postoji ništa (bar u okviru pravila foruma i osnova lepog ponašanja) što bi uopšte bio adekvatan komentar na nešto ovako beslovesno antikulturno i, uopšte, anihilirajuće besramno.

PITANJE: Vozim Ford Mondeo 2.0 automatic iz 2004. Auto ima 33 tisuce km.Sve je za " pet ". osim što me muci jedan " nerješiv ", a ovlaštenom serviseru nažalost i nevidljiv problem.Primjetio sam da dok je auto hladan, prvih 15 - ak minuta rada, za vrijeme stajanja u mjestu, dakle pri ler-gasu, treperi-ne preizraženo, osvjetljenje svih displaya na instrument tabli, ali i vanjskih rasvjetnih tijela Cim se doda gas, to prestane, a kada se auto sasvim zagrije prestane i u leru, dakle postane sve u redu.Reklamirao sam to u Grand auto, s obzirom da sam imao do kraja listopada garanciju i auto je tamo bio tri dana, s obzirom da se problem može detektirati iskljucivo kod hladnog motora.Oni nisu ništa " primjetili ", a izmjereni napon punjenja na alternatoru iznosi, po njihovim rijecima-14, 2 do 14,5 V. Ja i dalje primjecujem taj nedostatak, koji nema nikakve funkcionalne posljedice jer sve funkcionira ispravno.Mene to utoliko više smeta, jer se vozim uglavnom na kratke gradske relacije i sa hladnim autom, pa taj nedostatak stalno i primjecujem.Vjerujem da to netko ne bi ni detektirao, ali ja zanm da mora posotojati " kvaka " u tome.Ne želim, medutim ostavljati auto po kojekakvim servisima jer se bojim da bi mi razliciti majstori izmišljali razlicite probleme, pa se radije mirim sa trenutacnim stanjem.Ipak, da li možete kao strucnjaci pokušati odgonetnuti zašto se to baš ovako manifestira, dakle u leru, sa hladnim motorom i na takav nacin.Logika me tjera da to ipak povežem sa alternatorom, jer cim dodam i najmanji gas-nema treperenja, a kasnije, kako sam rekao, potpuno nestaje.Da li je u pitanju nešto što bi moglo naškoditi elektrici i da li da ostavim sve tako kako jest?

Zamislite da spavate totalno mirim snom, i ODJEDNOM osjetite kako je nešto ljigavo i odvratno palo na vaše lice.

Jer ja sam tu da se mirim.

Da bih se iskobeljala, napisala sam pismo kolegici koja je bila glavna meta napada, objasnivši joj kako ja iza toga ne stojim te, iako se ne mirim s njenom odlukom da me ne zaposli, jer ne vjerujem da je zasnovana na zaslugama, sumnjam da je koristila nacionalnost kao kriterij.

... svaki put kad pogledom preletim ovu stranicu..... sjetim se..... podsjete me svi ovi stihovi na tebe...... na to koliko sam te voljela..... koliko sam patila...... koliko me sve ksupa boljelo..... možda još uvijek poričem da će te jedan dio mene uvijek te voljeti...... ali mirim se s time...... kako vrijeme prolazi...... moje rane zacijeljuju...... ali ožiljci su još ovdje...... i zato napuštam ovu stranicu..... sve moje misli koje sam poklanjal tebi...... sve moje snove..... i gradim iznova svoj život....... iznova gradim svoju ljubav...... koja će pripasti nekome drugoime..... koji će je prihvatiti ili odbiti...... onako kako si učinio i ti...... oprostila sam ti...... ali nisam zaboravila...

Ne znam jesam li u pravu, ali kao da je njemu trebalo manje vremena da me zaboravi... jer ti se jedva sjetiš nas, ja mirim se sa tim..., a ja sam ga i dalje gledala s nekom nostalgijom... kad se pokrijem, srcu otkrijem, da mi fale dani sa tobom....

razlivena tinta i kurpne kapi kise sto kroz moju kozu dise jos jedan dan i onda nikad vise do sljedeceg susreta naseg sad kad kaplje i zadnja kap prolivene tinte po papiru bjezim daleko sto dalje obecao si obecala sam ja vjerujem jos i sad vjerujem zauvijek odlazim u samocu mira trazeci izgubljeno djetinjstvo nekog izgubljenog hira i mirim se sad sa sobom sama u tami nekog praznog svijeta ostavljam iza sebe sve nocne more boli, uzasno boli srce sto voli prazno je ne prolazi zelim umrijeti skupljam posljednje atome snage gledam stare slike i oci nasmijane oprastam se sa zadnjim tragom ljubavi u sebi trcim daleko i borim se s crnim andelom u sebi jos jedna krupna suza dotice moje usne i pada duboko u moje srce osjecam kako upija se u moju kozu kao i tvoj miris sto ga nosis zauvijek rekao si zauvijek i ja sad vjerujem

Dan prošao čisto ok, iznenađujući dobro, bez presije i bez frke, dapaće ugodno, i veselim se ja tome, a leđa i dalje bockaju, došla večer, boli sve više, noć katastrofa... već se mirim sa situacijom...

Na žalost, koliko je meni poznato, zbog nedostatka novca večernja scena za odrasle više ne postoji u Maloj sceni i s time se teško mirim već godinama jer se u Zagrebu nije pojavila zamjena.

cure moje evo mene da vam pošaljem velikiiiiii cmooook... vrijeme ide, i što više odmiče nekako se i mirim sa neuspjehom zadnjeg postupka-nije za đabe ona-vrijeme liječi sve: rofl: i mojoj mari želiiiim jednu veeeeliku i zdravu bebu iz ovog postupka: cerek: svim ostalima također od srca želim ono što i sebi:)

Ali nekako se ne mirim sa time da se u samo 10 godina, koliko je prošlo od moje srednje škole, sve baš toliko promijenilo.

Teško se i sam mirim s tim, ali sam ipak svoga sina morao upisati u školu za konobare, kaže Šibenčanin Marko Z. (Slobodna Dalmacija)

No, ja se ne mirim s površnim tumačenjem i mistifikacijama i na to sve gledam jungovski, u duhu psihoanalize Carla Gustava Junga.

Imate slučajeva da selo sa selom, da pojedine obitelji ne« divane », ali ja idem u sve kuće, mirim tamo gdje treba i trudim se pomoći svima.

Komentar od: mirim Komentirano: 6. svibanj 2010. 14:58

Pa ako stvarno jesam " jednu tekmu popušio ", kako to ti kažeš, tada se kao č o v j e k ne mirim s tom činjenicom.

Mislim da se polako mirim sa tom činjenicom.

Polagano se mirim s tim da nikada neće prevladati sindrom daljinskog upravljača, da nikada neće shvatiti da se prljavi veš i smrdljive čarape ne ostavljaju nasred sobe... ', zastala je samo da pripali petu cigaretu i nesmiljenom žestinom nastavila:

Bivši najbolji nogometaš svijeta Brazilac Rivaldo (38) karijeru će nastaviti u redovima brazilskog drugoligaša Mogi Mirim.

Dragi se u međuvremenu pomirio s tim da povremeno zapalim, ali je se ne mirim.

Na krajnjem J pješčani prudovi zatvaraju mnogobrojne male i dvije velike lagune, Lagoa Mirim i Lagoa dos Patos.