U Wroclawu u Poljskoj u subotu je prestižnu međunarodnu književnu nagradu zasluženo dobio veliki pisac, preveden na dvadesetak jezika, neviđeno darovit i marljiv autor, tvorac jednog zapanjujućeg književnog kozmosa koji je, ne računamo li Miroslava Krležu, neusporediv ni sa čime što je na hrvatskom jeziku prije napisano.

Miroslava Krležu svi povezuju sa sintagmom zahtjevnog i teškog autora.

Tako upoznajemo, uz niz manje poznatih izdanaka brojne obitelji Kušanovih, i Ivičina strica, znamenitog botaničara Frana te bratića Jakšu (urednika i izdavača Nove Hrvatske), potom prijatelje slikara Mladena Vežu, prevoditelja i urednika Zlatka Crnkovića, u anegdotalnim prizorima susrećemo i Miroslava Krležu, Milu Budaka, Vjekoslava Kaleba, Nikolu Pavića, Jožu Horvata, Petra Šegedina, Tomislava Ladana...

Mile Budak je od primjene (' njegovih '?) rasnih zakona spasio mnoge sveučilišne profesore, Židove i Srbe, ali i o tome nitko ne govori a Arsen-ije Bauk to i ne zna kao što ne zna ni sljedeće: Što se tiče sudbine Miroslava Krleže i Ivana Meštrovića, Mile Budak ih je ne samo zaštitio već je predlagao Paveliću, što je on i prihvatio, da se Miroslava Krležu imenuje intendantom Hrvatskoga državnog kazališta, a Ivana Meštrovića ministrom prosvjete, na što oni nisu pristali

Nakon umirovljenja Budak je zaštitio 1943. Miroslava Krležu i Ivana Meštrovića i predlagao je Paveliću da se Krležu imenuje intendantom Hrvatskog državnog kazališta, a Ivana Meštrovića ministrom prosvjete, što su obojica odbili.

Na početku 20 - og stoljeća Zagorka je, uz Miroslava Krležu, bila gotovo jedina među hrvatskim piscima koja je imala neposredan uvid u mađarsku kulturu.

Može se kazati da je Gazofilacium nadahnuo i Miroslava Krležu u stvaranju« Balada Petrice Kerempuha ».

U Beču se od 10. do 25. svibnja održava jedan od najvažnijih europskih kazališnih festivala, Wiener Festwochen, a jedan od vrhunaca trebala bi biti i izvedba Krležine trilogije o Glembajevima, čija se premijera očekuje 23. svibnja u bečkom Volkstheateru Kao jedan od vrhunaca ovogodišnjeg izdanja Wiener Festwochena zamišljena je predstava koja nakon duljeg vremena vraća Miroslava Krležu na bečke kazališne daske.

Ne jenjava ni interes za Miroslava Krležu, čijim se romanima događaju i svježi prijevodi, a među najprevođenijim njegovim naslovima sasvim je sigurno " Povratak Filipa Latinovicza ".

O tome govori formiranje Narodne fronte godine 1935., to potvrđuje Španjolski građanski rat 1936. - 1939. (zna se na čijoj je strani u tome ratu bila Hitlerova Legija Kondor, zna se tko je bombardirao Guernicu, ali zna se i to na čijoj je strani, i to aktivno, bila Katolička crkva), a prizvat ću u sjećanje »zaboravnim« autorima izjave Komisije Iustitia et pax samo u natuknicama sukobe s frankovcima u Zagrebu, ljotićevcima u Beogradu, ubojstvo Krste Ljubičića 1937. Miroslava Krležu, lijevu inteligenciju, sveučilištarce... robije, zatvore, mučenja...

U javnim nastupima je voleo da ponavlja epski katalog svojih uzora i učitelja među koje je kao najvažnijeg ubrajao Miroslava Krležu.

U Hrvatskoj se uz mnoga velika imena veže afekcija prema cigarama, pa uz poslovično prepoznatog Josipa Broza Tita, u istom klubu nailazimo i na književnike Miroslava Krležu i Ivana Kušana, publicista Igora Mandića, arhitekta Nikolu Filipovića, športaše Dinu Rađu i Tonija Kukoča, ali i političare Ivu Sanadera i Ranka Ostojića, te mnoge druge. teško da je moguće naći iskusnijeg cigar afficionada u granicama naše lijepe i recesijom pogođene domovine od Alena Kosanovića, vlasnika tvrtke Camelot, koji već dvadesetak godina uvozi cigare iz čitavog svijeta, a poglavito one kubanskih proizvođača objedinjenih pod brandom Habanos S. A..

Danas potreba za Krležom ište Miroslava Krležu.

Ja sam se tog učenja o " revolucionarnoj svrsishodnosti " užasavao još kao srednjjoškolac, 1970 - ih; isti onaj impuls koji je vodio Miroslava Krležu četrdeset godina ranije da brani autonomiju umjetničkog stvaralaštva. (Između ostalog, povezano s onim što sam u prethodnom napisu o govoru i jeziku rekao: oduvijek sam osjećao antipatiju prema svim " porecima " - pa smo recimo 1980 - ih obnavljali ideju o " pokretima " - što je onda 1990 - ih opet zamrlo, pa smo od dinamike " civilnog društva " dobili statiku " trećeg sektora ") Znam da ti to ne možeš pojmiti - pa onda u mene projeciraš ono što po mentalitetu jesi:, ljudi s kojima sam se tada sukobljavao: " na razini jednog revnog sekretarcica neke kvartovske podruznice SK iz tih tvojih borackih ' 70 - ih i ' 80 - ih godina ".

Kako Juvančić zna od koga tražiti prilagodbu nedovršena Krležina romana, dokazuje i činjenica da je upravo Međimorec scenski prilagodio i uprizorio Zastave u veljači 1978. u Narodnom kazalištu Augusta Cesarca u Varaždinu pod naslovom Emerički te na istom mjestu praizveo Zastave 1985. Svojevrstan nastavak Krležinih Zastava Međimorec zamišlja na način da aktere romana, Kamila Emeričkog, oca mu Ambroza, Joju Dijaka, Amadea Trupca, Eleonoru Emmanuelu i povijesne osobe, Miroslava Krležu, Franju Tuđmana i ženu mu Ankicu, ubaci u ropotarnicu burne hrvatske povijesti od dvadesetih godina 20. stoljeća pa sve do začetaka formiranja neovisne i demokratske Republike Hrvatske.

Govorilo se da Šoljanova adaptacija aludira na Gvozd 24, odnosno Miroslava Krležu, ali se to u predstavi baš i nije moglo razabrati.

Lucija Vučičević i Petra Pendić iz 4. a oživjele su, barem na trenutak, velikana hrvatske književnosti, nenadmašnog Miroslava Krležu, rođenog prije 120 godina u Zagrebu.

U tom uskom kulturno-političkom okviru nije moglo biti mjesta za ljevičarskog pisca Miroslava Krležu pa možemo samo nagađati o veličini njegova otpora i straha kada bi u ustaškim dnevnicima i ostalim brojnim tiskovinama NDH nailazio na slične programatske stavove svojih kolega pisaca.

Čitaju li ljudi Miroslava Krležu danas i ako čitaju, zašto?

Sada mi je drago što ne slavimo Krležinu smrt, nego slavimo Miroslava Krležu i činjenicu da Hrvatska ima takvog pisca.

Mile Budak je zaštitio komunističkog gurua Miroslava Krležu za vrijeme rata, Krleža ništa nije učinio da zaštiti Milu Budaka nakon rata.

Približavajući prvi smjer spomenuo je Miroslava Krležu koji je u " Zastavama " ustvrdio da je želja za znanjem povezana sa životinjom u čovjeku.

Matoša, Tina Ujevića; zatim Miroslava Krležu i Dragutina Tadijanovića.

Znači, uglavnom smo se ograničili na djela starijih autora koja više nisu pod copyrightom, ali i ovdje imamo jednu iznimku: Miroslava Krležu.

Ne volite: Nicka Cavea, Miroslava Krležu, rock and roll, pelinkovac.

A njihova otkrića demantiraju čak i Miroslava Krležu.

Velimir Visković može imati pravo u svemu dok brani Miroslava Krležu od osječkog predavanja Radovana Ivšića.

Međutim, posljednjih desetak dana stigao je veliki broj glasova za Miroslava Krležu, tako da će borba za treće mjesto biti neizvjesna do samog kraja.

Naravno mi smo djeca postmodernisti č koga vremena i jako volimo vidjeti Mona Lisu s brkovima, volimo vidjeti i Ivana Gunduli ć a u pidžami bez perike ili s njom, volimo vidjeti i Miroslava Krležu s rogovima, možemo ga vidjeti i kako ljubi neke papu č e kao što ih je i njegov Michelangelo Buonarroti ljubio papi, ali ne možemo gledati Miroslava Krležu kao navodnoga autora ideoloških srpsko-hrvatskih, alias hrvatsko-srpskih opereta, jer Miroslav Krleža svoje polemi č ko pero nije iš č upao iz svoje gusje stražnjice, ve ć ga je brusio na tekstovima Karla Krausa, A.

Da ne govorimo o tome da ispred Zadarskog sveučilišta nema što tražiti Brusina, nego, ako je nekome do spomenika, tamo treba staviti inicijatora zadarskog visokog školstva Miroslava Krležu.