U Wroclawu u Poljskoj u subotu je prestižnu međunarodnu književnu nagradu zasluženo dobio veliki pisac, preveden na dvadesetak jezika, neviđeno darovit i marljiv autor, tvorac jednog zapanjujućeg književnog kozmosa koji je, ne računamo li Miroslava Krležu, neusporediv ni sa čime što je na hrvatskom jeziku prije napisano.

Ipak, spomenuto zaboravljanje na Krležu nije samo od ovih dana.

Prvo peterosatni simpozij na kojem su stručnjaci za Krležu govorili o ovome piscu i onome što on predstavlja u ' današnjem trenutku '.

Krležu) po ustaški režim, dok ovaj nije za njega niti prstom maknuo kod Tita nakon rata i sl.

Velnić jednostavno nastavlja s razradom ideja iz svoje knjižice Čitajući Krležu, u kojoj se herostratski obrušio na ideološki profil i društvenu funkciju neosporno značajnog autora (i sam priznajući kako ga nije u cjelini čitao).

I za Vojnovića i za Krležu tijelo je nešto bolesno, sramotno i prljavo, ono je tvar koja sputava čovjekov duh.

nego, jel slušaju vaši audio priče? moja luduje za time, ježeva kućica joj je najdraža koje su još tako pjevne? skinula sam joj neke što ih priča marija sekelez, e pa to je dosadno kao da joj krležu čita.. šegrt hlapić je ok, antutn tun isto, ali je kratak.. što još je dobro?

Doista je tako: dok je za Krležu život u NDH " bizarna opereta s tragičnim krajem ", za Begovića prilika za nove poslove i brojne tantijeme - život se za njega odvija kao da nema rata i ustaškog terora.

Tada se događa još jedan udarac teško poljuljanom prijateljstvu ovog dvojca - nakon što je Begović uredio antologiju " Hrvatska proza XX stoljeća " (1942/43) - u njoj, u skladu sa zahtjevima tadašnje kulturpolitičke stege, uz 50 autora, na 1000 strana nije bilo mjesta za Krležu i nijednog drugog " lijevog " pisca.

Paradoksalno, na tom mjestu Pavelić, Budak i društvo žele vidjeti upravo njegova bivšeg prijatelja Krležu koji funkciju odlučno odbija.

Miroslava Krležu svi povezuju sa sintagmom zahtjevnog i teškog autora.

Moram nadodati da je i jedan krug hadezeovih kazalištaraca isto tako ostao uz Krležu; uz Viteza, tada je i Georgij Paro održavao Krležin kult u kazalištu.

Radi se o vrlo kompleksnom odnosu jer Krležu nikako ne možemo svesti na pisca jednodimenzionalnih ideologiziranih slika, kako nažalost to neki čine i danas.

U svome " pljuvanju po kunsthistoričarima ", kao one koji su uništili hrvatsku likovnost izdvojio je Grgu Gamulina, Veru Horvat-Pintarić i Zvonka Makovića, a nije štedio ni Krležu i " njegove usrane podravske motive ", kao ni " njegova prijatelja, zlotvora Babića " i grupu Zemlja, " koju je činio sam go likovni idiot ".

Tako upoznajemo, uz niz manje poznatih izdanaka brojne obitelji Kušanovih, i Ivičina strica, znamenitog botaničara Frana te bratića Jakšu (urednika i izdavača Nove Hrvatske), potom prijatelje slikara Mladena Vežu, prevoditelja i urednika Zlatka Crnkovića, u anegdotalnim prizorima susrećemo i Miroslava Krležu, Milu Budaka, Vjekoslava Kaleba, Nikolu Pavića, Jožu Horvata, Petra Šegedina, Tomislava Ladana...

Mislim da je došlo vreme da kažem istinu: Nemanja je ovakav raspisan, nesavršen, sveznajuć, lud, divlji, blagoglagoljiv, ovakav, onakav, suvremen, arhaičan, nasuprotan po sebi (Lasićev ontološki strukturalizam), na svom i tuđim blogovima, htjeli mi to priznati ili ne, izrastao u našega prvog mrežnog Krležu.

Ako prosječnog Nijemaca pitate zna li za nekog hrvatskog pisca, odgovor će biti negativan, možda je eventualno netko obrazovaniji čuo za Krležu, a vjerojatno ga nije čitao.

Učenica Andrea Baričević, III.e, koja je već nagrađivana za prozu, napisala je scenarij koji na isto mjesto stavlja Krležu, Pupačića, Viteza, Slamniga, Kamova i skupinu učenika te ih dovodi u duhovitu i poučnu komunikaciju o poeziji.

A iz ulomka romana ča ga je pročita glumac Sreten Mohrović, moglo bi se reć da je Vidić skinija Krležu sa svin onin dugin, crnin, mračnin rečenicama.

Krležu su često (naravno, dok je imao status državnoga pisca u SFRJ, potajice) prozivali što se nije javno distancirao od komunističkoga totalitarizma i što se stalno vraća na " austro-ugarske teme ".

Mile Budak je od primjene (' njegovih '?) rasnih zakona spasio mnoge sveučilišne profesore, Židove i Srbe, ali i o tome nitko ne govori a Arsen-ije Bauk to i ne zna kao što ne zna ni sljedeće: Što se tiče sudbine Miroslava Krleže i Ivana Meštrovića, Mile Budak ih je ne samo zaštitio već je predlagao Paveliću, što je on i prihvatio, da se Miroslava Krležu imenuje intendantom Hrvatskoga državnog kazališta, a Ivana Meštrovića ministrom prosvjete, na što oni nisu pristali

Nasljednik i protagonist srednjoeuropske tradicije intelektualiziranoga esejizma (kakvu nalazimo, npr., kod Krausa i Rilkea, pisaca koji su snažno utjecali na Krležu), pisac je u esejiziranju cijeloga svoga proznoga spisateljstva nerijetko izbrisao granice među žanrovima: tako se misaono-esejistički pasaži pojavljuju u romanima i novelama, a posebno u dnevnicima i putopisima.

Viuše vremena provodim uz Krležu, Janka Polić - Kamova, Jamesa Mitchenera, Gogolja i slične.

Nego, jel neko od vas kulova osim motike i kurca imo u ruci možda Dr. Krležu, Bore Ćosića?

Za večerom sam imala čast sjediti uz Krležu.

Nakon umirovljenja Budak je zaštitio 1943. Miroslava Krležu i Ivana Meštrovića i predlagao je Paveliću da se Krležu imenuje intendantom Hrvatskog državnog kazališta, a Ivana Meštrovića ministrom prosvjete, što su obojica odbili.

Jebe se Milanoviću i Čačiću za Kautskog, Bernsteina, Marcusea, Tita, braću Radić, Mačeka, lijevu hrvatsku inteligenciju - Adžiju, Cesarca, Keršovanija, Krležu... Predvode nas nemoralne neznalice, idejno potpuno nesvjesni tipovi... Kada bi slučajno Čačića pitali za dominantne svjetske ekonomske i sociološke škole, blijedo bi vas pogledao.

- Neka se zna da sam imao tri oca, biološkog - Emila, književnoga - Krležu i političkoga - Tita, i svu trojicu sam morao ubiti da bih se oslobodio, dakako simbolički, rekao je Mandić.

Velimir Visković iz HDP-a rekao je da će skup okupiti elitu intelektualaca koji su se bavili Krležom i koji o tom " vodećem intelektualcu svoga vremena " neće izlagati na suhoparan znanstveni način, već će govoriti o tome što Krležu čini živim danas.

Uz Miroslavu Krležu na engleskom su objavljeni Slavenka Drakulić The Balkan Express, Zoran Ferić The Death of the Littl Matsch Girl (Smrt djevojčice sa žigicama), Robert Perišić Our Man in Iraq (Naš čovjek u Iraku).