Možda bi se moglo govoriti i spajanju svega i svačega u duhu fin de si clea (suvremene književne produkcije, teoretskih tekstova koji tretiraju povijest avangarde, prijevoda na strane jezike, kao i prijevode na hrvatski), no kada govorimo o »Rivalu«, ne smijemo zaboraviti da je on baštinik tradicije koja ima tragove u još nerazotkrivenim kamovljevsk im stopama na sušačkom mostu, zaboravljenim ezoteričnim iskustvima riječkih modernista između dva rata (poput Venuccija ili Ladisalaoa de Gaussa), betonu, ponovnoj industrijalizaciji i posvemašnjoj profanizaciji grada nakon Drugog svjetskog rata koja je rezultirala (namjernim) kolektivnim zaboravljanjem onog iskonski urbanog, koje je ostavilo otisak u knjigama, slikama, u zgradama, uličnim blokovima, neboderima, dizalicama i dizalima.