Njegove pjesme pokazuju utjecaj francuskih simbolista Valerija i Malarmea, kao i filozofije Heraklita.

Njegovo djelo sadrži elemente romantizma i orijentaciju simbolista.

Ali, ako su neke slike i atelijeri nosili pečat minuloga vremena, drugi su ga detalji pokazivali kao čovjeka novoga doba: bio je to i kao ležeran slikarski erotoman, kao pasionirani biciklist, kao ekološki osviješten građanin, kao zaštitnik mladih i ljubitelj životinja, kao umjetnik koji uvažava znanost, kao svjetski putnik, kao hedonist, kao umjetnik kojemu njegova umjetnost nije bila dostatna (premda mu je bila važnija od svega drugog), pa je svirao nekoliko instrumenata i bio poliglot i globalni nomad prije globalizacije i Bonita Olive; on je anticipirao mnoge pretpostavke Postmoderne i bio to što je bio: vrhunski eklektik, imajući temelj u Hrvatskoj i Francuskoj, Engleskoj, Americi i Češkoj, rastući iz samog srca akademizma (Cabanel), živeći i radeći u Parizu impresionista i simbolista, izviđajući i slikajući po Engleskoj, trgujući u Sjedinjenim državama, podučavajući i slikajući u Zagrebu i Pragu.

Hlače i kaputi ravnog kroja s geometrijskim izrezom, svojom nas formom i bojom odvode do danskog slikara simbolista Vilhelma Hammershøija koji je volumen i praznine svojeg platna ispunio oštrim kutovima zidnih slika, vrata i prozorskih okvira.

Hoće li se naći pero da ovog klasičnog simbolista oslobodi dekorativnog folklora i da ga osvijetli svjetlošću čiste poezije kojom je instrumentirao svoje romansijerske teme?«.

U javnu književnu djelatnost ponovo ulazi Âťna mala vrataÂŤ s rukoveti prepjeva francuskih simbolista.

Poezija mu je pod utjecajem parnasovaca i simbolista s izraženim nadahnućem idejom " prokletog pjesnika ".

No veliki i nepoznati simbolista dune zbog dugova u Alžir, a Kamenski pade i opet na pločnik koji pucaše od zime...

Umjesto nekog ruskog pjesnika, prizoru bi više odgovarali sthovi nekog drogiranog francuskog simbolista.

Ko sakati mi smo sve to više, za živote privezani svoje... " Sljedbenik ruskih simbolista, pisao je poeziju posvećenu selu, prirodi, boemiji i skitnji, vrlo melodičnu, s mnogo metafora.

Tek je u Životu kralja Hiruda, dramski prikazanu (1910), pod sugestijom spomenute drame portugalskog simbolista, djelomično, na svoju korist, odstupio od protumodernističkih stajališta.

Zbirka moderne umjetnosti pruža presjek dvaju stoljeća slikarstva i kiparstva, a obuhvaća radove Pabla Picassa, Edgara Degasa, Claudea Moneta, Vasilija Kandinskog, Francisa Bacona, njemačkih ekspresionista, francuskih simbolista i drugih.

Kao, tada već etabliranog, dramatičara i dramaturga, te pjesnika simbolista, sustigao ga je Prvi svjetski rat.

Suvremena djela postavljena su, primjerice, u odjeljcima usporedno s djelima njemačkih romantičara, postimpresionista, simbolista, kubista i njemačkih ekspresionista, jer se identične duhovne preokupacije ponekad javljaju bez obzira na epohu.

Godine 1897., Klimt je bio jedan od tvoraca i osnivača bečke secesije, a u društvu prirodoslovaca, simbolista i realista, ostao je do 1908. godine.

Osim djela koja se čuvaju u Louvreu, Ingresa su posudili američki, engleski i ruski muzeji pa je tako moguće otkriti cijeli tijek umjetničkog opusa koji je utjecao na brojne umjetnike, poput simbolista, Degasa, Renoira, Picassa i Matissea.

Od epova Homera i Ariosta, što ih guta u ranom djetinjstvu, preko srednjoškolskih zanosa Biblijom i djelima Victora Hugoa, zatim Goethea, Heinea, Carduccija, D ' Annunzija, Pascolija do francuskih parnasovaca i simbolista u studentskim godinama, od svih je Nazor crpio iskustva i spoznaje, mnogo više nego iz vlastitoga života, osoba i društva u kojemu se kretao.

Ona je dala Debussyju emocionalnu i profesionalnu podršku i utjecala je na njegove prve pjesme, inspirirane radom simbolista Paula Verlaina.

Majstorov književni obzor je tomu svakako pridonio: čitanje francuskih simbolista svakako mu je više približilo mjesečinu negoli sunce, koje se u Debussyja nigdje izričito ne spominje, iako su ugođaji mora i faunova popodneva zacijelo osunčani.

U bučnoj polemici između simbolista i naturalista, kao grom iz vedra neba pukao je neoromantički, eskapistički Cyrano, koji će, paradoksalno, ostati jedini preživjeli komad cijeloga razdoblja.

Njegovo djelo sadrži elemente romantizma i orijentaciju simbolista.

Na prijelazu stoljeća mijenja izraz u smjeru secesijske stilizacije, odnosno, naglašene simbolističke spiritualnosti postigavši rezultate koji ga promoviraju u najizrazitijeg simbolista među našim slikarima.

I to nije samo, kako kaže Moya, odavno viđeno američko recikliranje, književni ekvivalent mita o Che Guevari, gdje se vječno lamentira o njegovim motorističkim dnevnicima, a ne o poslu ministra u Castrovoj vladi, ili o likvidaciji potpomognutoj CIA-om; riječ je o kompleksu starom barem dvjesto godina, koji se perpetuira još od predromantičara Rousseaua, pa preko Lorda Byrona i Gérarda de Nervala sve do simbolista.

Nisu samo prema njima, nego i prema književnim vrijednostima ostalih romanskih naroda, u prvom redu Francuza, ali i Španjolaca (kojima dugujemo Begovićev zvučan pseudonim Xeres de la Maraja) te Portugalaca (Tresićeva sklonost za dramu Belkiss portugalskog simbolista Eugénija de Castra).

1895. (21. rujna po julijanskom kalendaru) rođen je Sergej Aleksandrovič Jesenjin, ruski pjesnik, sljedbenik ruskih simbolista koji je pisao poeziju posvećenu selu i prirodi, vrlo melodioznu i punu metafora.

U međuvremenu je u Gemeentemuseumu u Haagu priređena komparativna izložba austrijskog i nizozemskog slikara Klimta i Toropa, kojom su željeli usporediti radove dvojice europskih simbolista.

U romanti č arskome pjesništvu (Shelly, Heine) sinestezija zamjenjuje klasicisti č ku retoriku slikovitijim predodžbama, a u francuskih je simbolista poeti č ki temelj doživljavanju i prikazivanju prirode.

Unutar se pitkog i dubokog štiva opsjećaju i« konspirativne moći »odnosno oslon na literaturu vrsnih mističara, simbolista i tumača srednjovjekovnog ili novovjekovnog misterija (J.

Gorodecki i Nj.Kljujev, vođe pokreta novih seoskih pjesnika, ali u umjetnicke krugove, kao što je sam govorio u svojim izjavama uvodi ga Rjurik Ivenjev.Dolazak mladog Jesenjina u Petrograd da traži objavljivanje stihova, slavu i brončani spomenik znacio je datum u povijesti kluba novih seoskih pjesnika.Kljuc za razumijevanje ovog uspjeha predstavlja pjesnikov stav prema životu kao i psihologija seljaka koji prvi put dolazi u prijestolnicu i kome je potpuno tuđ velikovaroški život.Jesenjin skreće na sebe pažnju i Maksima Grokog, koji je već osjetio novu poeziju sa Majakovskim na čelu, izvodeći na put mnoge mlade i talentirane pisce.Ovog puta on tiska Jesenjinu u svom ljetopisu 1916. usjeve je sparušila suša.Maksim Gorki u svojim sječanjima bilježi Jesenjinov dolazak u Petrograd i kaže da je po prvoj njegovoj pjesmi osjetio snagu tvorca.Zato je još tada zavolio i iskreno pomagao pjesnika-seljaka cije su divne oči i bujna plava kosa odmah osvojili Petrograd.I Majakovski skicira Jesenjina iz ranih Petrogradskih dana.Oni se susreću prvi put u jednoj od boljih prijestolničkih kuća.Jesenjin je tada po Majakovskom, u opancima, u ruskoj košulji sa " nekakvim vezovima na križiće ". i njemu izgleda teatralan, tim prije što je vec pisao stihove koji su mu se sviđali, pa bi se i za cipele našla koja rublja.Upitan našto mu i ta reklama odgovorio je otprilike: " Mi smo seljaci, mi vaše ne razumijemo... i vec nekako... po našinski.... u iskonskoj... u prtenoj ". Čim je Jesenjin ušao u književen krugove i svojom seoskom poezijom nagovijestio snagu talenta, uzima maha rat i nastaje opća poremećenost u svijetu.On je ovih dana u Petrogradu i selu, piše i objavljuje pjesme u periodičnim listovima među kojima i uspjeli ciklus Rusija u kome slika seoski život u početku i za vrijeme prvog svjetskog rata.Ovi divni stihovi su istovremeno i jedine patriotske pjesme Jesenjina.Godine 1916. pozvan je u vojsku.Preko njegovog znanca, D. Lomana, caričinog ađutanta, koji je cijenio pjesnikov talent, odobrene su mu izvjesne olakašice i umjesto da ide na front ostao je u Carskom selu.Tu je u to vrijeme živio i poznati sociolog, književni kritičar i socijalist Ivanov-Razumnjik, koji je prvi popularizirao Jesenjina kao pjesnika.Od 1914. do zaključno sa 1916. godinom Jesenjin priprema dvije zbirke, Radunjicu i Plavetnil, u koje unosi svoje rane pjesme.One predstavljaju gotovo njegovo cjelokupno stvaranje do revolucije i prvu fazu razvoja.sve su vezane za prirodu, najcešce za okoliš sela, pored svijeta bajki, mita i religije.Bukti spektar boja u Jesenjinovim prvim pjesmama u kojima se ocrtavaju likovi svetaca, narodnih junaka i predstavnika biljnog i životinjskog svjeta.Ali plava boja preovladava, žari sve, pa prožima i samog pjesnika.Duša mu je plava, oči imaju plavo dno, i sve što živi plavo je.Iza svih ovih stilizovanih sličica, u dalekoj pozadini, nazirala se kao silueta, velika domovina - " crveno polje ". To je bila Jesenjinova Rusija, tiha smirena i sanjiva.Kao što se vidi u prvoj fazi stvaranja pored okoliša i ideje o zavičaju i domovini, Jesenjin kultivira u pjesmama i religioznost.U svezi sa tim, osjećanja dobijaju mistični karakter ili se izlijevaju u pantetistički doživljene motive.Jesenjinove pjesme prvog razdoblja imaju simbolisticko obilježje i to u duhu vremena.Simbolizam kao književni pravac i veliki pokret, trajao je u Rusiji sve do Listopadske revolucije (oktobarske revolucije) i svojom završnom fazom dotakao se našeg pjesnika.Od simbolista na Jesenjina najviše utječu A. Beli i A.. Blok.Kada se pjesnik pojavio u Petrogradu u proljeće 1917., oduševljen revolucijom, njegov glas se nekako odmah izdvojio iz kruga seoskih pjesnika i snažno odjeknuo.Februarsku revoluciju je pozdravio na svoj religiozni i seoski način.Poslije prve revolucije Jesenjin sa seoskim pjesnicima odmah prilazi revolucionarima.Jesenjinov pjesnički period stvaranja u revoluciji ima dvije faze, kao odziva na događaje od 1917. do 1920. a ovdje pored biblijskih motiva i uopće stihova religioznog karaktera, kao što su Isus Mladenac, Seoski časlovac i triptih, najznacajnije zbirke su Preobraženje i Trerjadnjica.Jesenjin u revoluciji vjeruje u sreću, svoju i opću, obožava sve oko sebe, dovikuje revolucionarnom vjetru da vitla, i da bude blažen onaj ko je " radost zemlje označio kao pastirsku tugu ". U vrijeme obje revolucije Jesenjinova ideologija je seljačka, ali sa socijalistickim težnjama u pravcu narodnjaka, ipa Cerniševskog i religioznim tendencijama u duhu seoskih pjesnika i ljevičara simbolista.On je zaista ushićen novim događanjima i kao pastir i hodocasnik zanesen pjeva probuđenom narodu.Sada ne postavlja pitanje da li treba primiti sve što revolucija pruža, niti zahtjeva autonomiju umjetnosti, kao petrgradski slikari koji su poslije listopada htjeli da se obrate narodu protiv režimskog prisvajanja umjetnosti.Slično Majakovskom i Bloku on bez rezerve prihvaća sve i zajedno sa vladom prelazi 1918. u Moskvu.A ovdje početkom druge polovice 1918. godine Jesenjin se slučajno upoznaje sa mladim pjesnikom Anatolijem Mariengofom, sa kojim ce ostati nerazdvojan prijatelj po patnji i pjesmi u toku mnogih dana i mjeseci.U Jesenjinovoj poeziji ne samo u Moskovskom periodu već i ranije osjećala se potreba da sve bude u slikama.U ovoj fazi postiže vrhunac slikovitosti, neočekivanih usporedbo i izvanrednih metafora.

Pod utjecajem francuskih simbolista, Matoš je nastojao u našem jeziku ostvariti glazbenu sugestivnost, pa je zbog toga brižno birao riječi i usklađivao sonornost vokala i konsonanta.